Rock izbor: Najbolji hrvatski albumi 2018.
Strng 01 S

Najbolji album godine: Strange

Photo: PromoPhoto

Strange, Goran Bare, Edo Maajka…

Paradoksalno, već drugu godinu zaredom kvaliteta hrvatske glazbene produkcije raste, obrnuto proporcionalno višegodišnjem padu prodaje CD-a koji još ni danas nije supstituiran zaradom od streaming servisa. LP ploča i dalje je tek predmet žudnje za konosere i hipstere. Doduše, takvi su i svjetski trendovi, no bojazan da bi se u Hrvatskoj izdavači i izvođači mogli sustegnuti od albuma zasad se nije pokazala opravdanom. Naročito ako u ovu jednadžbu uvrstimo bandcamp.

Bit će da prava s naslova emitiranja (zahvaljujući HDS/ZAMP-u) spašavaju glazbeno izdavaštvo i autore, a izvođače dobro posjećeni, pa i rasprodani nastupi uživo, samostalno ili u festivalskim paketima, pogotovo u Zagrebu. Raduje i širina glazbenog spektra iz kojeg je ovaj kroničar bez problema sastavio izbor od dvadeset albuma što u državi s manje od četiri milijuna stanovnika nije malo, no tko će sutra svirati i snimati? Doslovce su nijanse odlučivale o ukupnom poretku.

1. The Strange - Echo Chamber

Ako više nemamo The Bambi Molesterse, ipak imamo The Strange čiji je “Echo Chamber” album visoke svjetske kvalitete premda, uz važan pjesničko-vokalni doprinos američko-slovenskog državljanina Chrisa Eckmana, potječe iz države u kojoj se malo što zna proizvesti na takvom nivou. Ako je “Nights Of Forgotten Films” bio surf-rock album s vokalom i pokojim ornamentom americane, “Echo Chamber” je drugačiji i bitno šire postavljen jer ga pletivo predivnih twang gitara, elegičnih puhača i finih klavijatura, uz štrajhove ukusnih gudača, prvenstveno smješta u baroque-pop u dosluhu s djelima Leeja Hazlewooda, Scotta Walkera, Van Dyke Parksa, Burta Bacharacha, a ima ovdje i country-soula, funk-rocka i drugih stilskih detalja.

Eckmanu kao srodniku Cavea, s čijim nekadašnjim suradnikom Hugom Raceom ima i sastav Dirtmusic, takav ugođaj i takva širina još više pašu. Njegov bariton u stihovima s motivima bijega u nepoznato - negdje na rubu s čije jedne strane mami zasljepljujuća ljepota, a s druge prijeti apokaliptična tama - navodi slušatelja da je “Echo Chamber” dojmljiviji od (ne samo) posljednjih albuma Calexica, Lambchopa, Giant Sanda, Tindersticksa, The Decemberistsa. Besprijekorna estetika i stilski perfekcionizam. “Echo Chamber” za svjetsku distribuciju u veljači objavljuje Glitterhouse Records koji je za Europu objavljivao albume Nirvane, Mudhoney, Screaming Treesa, The Walkaboutsa i drugih.

2. Goran Bare & Majke - Nuspojave

Bare je i ranije kopao po najmračnijim zakucima svoje duše osvijetljenim tek rijetkim proplamsajima sreće, odnosu ljubavi i ovisnosti, čovjeka i Boga, pojedinca i društva. Čak i u takvoj konstelaciji “Nuspojave” se doimaju jednim od impresivnijih radova u opusu proroka i derviša kojeg jedan tren štuju, a već drugi pljuju. Težak je to put u srce tame, možda i čudan, ali i svakako nadahnut, lijep i cjelovit album s izvrsnim omjerom čiste snage i prljavog zvuka, grubosti i nježnosti, kosti i mesa. To je i glazbeni iskorak istinski velikog pjesnika kojeg se u “poznijoj” fazi karijere mnogi ne bi usudili poduzeti, ali ne i posve “Krautrock album”, kako mi je Bare u jednom  razgovoru na utrinskom placu najavio uoči izlaska albuma. “Nuspojave” se mogu dovesti u korelaciju s Krautrock odjecima na “The Idiotu” Iggyja Popa i u težim pjesmama iz “berlinske faze” Davida Bowieja (detaljnije)

3. Edo Maajka - Put u plus

Kako god okrenuli, svi smo mi kroz povijest bili migranti, a u svjetlu ovodobnih migracija to je i potka albuma “Put u plus” Ede Maajke koji je u svom životu bio i izbjeglica od rata u Bosni, ali i uspješan reper koji je zbog ljubavi odabrao Izrael za novu domovinu. Istodobno, sve više ljudi s Balkana odlazi put Sjevera i Zapada, ali i tamo se osjeća strah od sukoba civilizacija, a mi ćemo se ovdje opet ponosno nazivati “predziđem kršćanstva” dok s Istoka i Juga stižu horde unesrećenih ratovima.

“Put u plus” Edin je povratak živoj svirci na albumu na kojem Yogi Lonich (gitara), Mirsad Dalipi (bubnjevi), Toni Starešinić (klavijature) iz trija Chui i Mario Rašić (bas) stvaraju “udar” nalik imaginarnom “sudaru” Sly & The Family Stonea, The Last Poetsa, Gil-Scott Herona, Wara, Santane, Jimija Hendrixa, Rage Against The Machine, Beastie Boysa, Public Enemyja, Living Coloura, Bad Brainsa i Body Counta. Edo Maajka velik je i važan  pjesnik koji nepogrešivo prepoznaje znakove apokalipse pa pjeva o njima shvaćajući da je dužnost umjetnika upozoravati na zlo (detaljnije)

4. Šumski - Ostrvo ledenog kita

S tkanjem Kraut i prog-rocka, post-punka i afričkih dezena dugoočekivano “Ostrvo ledenog kita” Šumskih bilo bi razumljivo i Davidu Byrneu, Wayneu Coyneu, Jeffu Tweedyju, Thomu Yorkeu, Brianu Enou, Damu Suzukiju i njihovim mlađim epigonima. Nama predstavlja dajžestiranu priču o životu slobodoumnih ljudi, rođenih u 60-ima i 70-ima, koji su shvatili da ovdje nepodnošljivo “zaudara na fašizam” otkako “počeo je rat”, a koji se četvrt stoljeća kasnije, “žutih zubiju i sijede brade u sivom džemperu na kopčanje”, prisjećaju mladosti. Ni danas nije bolje pa jedni “prijatelji sele na selo”, drugi na Zapad  “bježe od mraka”, ranije iseljeni iz ove žabokrečine osjećaju se “izgubljeni u prijevodu” , a uz vrckaste melodije svi čekamo polagano umiranje.

5. Detour - TourDetour

Nakon tranzicijskog albuma “Detour 10” (2016.) na kojem je kroz prerade starijih pjesama  Nenad Borgudan predstavio Ginu Victoriju, došlo je vrijeme i za novi album “TourDetour”, ranije najavljen singlovima “Biram”, “Bez tebe”, “Zaljubila sam se”, “Vikend” te nedavno duetom “Skrivena”. Tih pet pjesama čini polovinu dosad najkoherentnijeg i najboljeg albuma Detoura. Ni ostatak nije za baciti, pogotovo ne socio-politički intonirane “Biram”, “Psihopatijo bajna” i “Brod tone” koje je otpjevao Borgudan, a i Gina je u pratnji sigurnog benda spremna za uskakanje iz baroque-popa u acid-jazz, iz neo-folka u soft-rock, iz komornijeg popa u raskoš soula.

6. Mile Kekin - Kuća bez krova

Adolescentske ljubavi i brak u srednjim godinama, bezbrižno krstarenje cestom i ne uvijek ugodno putovanje kroz život, odrastanje i roditeljstvo, domovina i tuđina, osobna sreća i društvena neuroza, dobri i loši momci... Takve teme Mile je s vrsnim glazbenicima - u mekoj i širokoj, toploj i organskoj produkciji aranžmanski potkovanog Denykena - ozvučio srednjestrujaškim rock’n’rollom posutim zrncima folk, country, gospel, soul i blues prašine u dosluhu s putešestvijama Brucea Springsteena, Toma Pettyja, Johna Mellencampa i Briana Fallona (detaljnije)

7. Vojko V - Vojko

Dok Krešo Bengalka u gangsta-rap stilu neumoljivo secira najmračnije strane života svoga grada.  Vojko je skloniji trapu i “nema problema” životnom stilu čak i kad se dotiče splitskih i hrvatskih anomalija. Njegovi likovi u “Kako to” za loše poslovanje duhovito optužuju Vladu, Srbe i masone, sve samo ne sebe, Vojko je izvukao živu glavu i u suradnji s Tončijem Huljićem u hitu “Pasta Italiana”, a pored navedenih “Zovi čovika”, “Rođendan”, “Cilit beng” i “Hip hop” predstavljaju okosnicu albuma koji nije samo jači od dometa Dječaka, nego uz “Split Zoo” Kreše Bengalke predstavlja i izazov rap veteranima poput TBF-a, Ede Maajke, Tram 11, Kandžije i Elementala (detaljnije)

8. Ogenj - Domaj

Ogenj se doima poput autohtonog folk-rock i country-punk hibrida Flogging Molly i The Poguesa, Mumford & Sonsa i The Levellersa, ali bez kopiranja, a u Tomeku ima i nešto od duha Joea Strummera i Bona Voxa. Debi Ognja sadrži pregršt potencijalnih, ako ne radijskih hitova zbog kajkavštine, onda barem koncertnih favorita koji lako ulaze i dugo ostaju u uhu, poput napitnice “Hote, hote” i vrckaste “Lepe Mare”, blistave “Te tvoje joči” i nabrijane “Fakinske” ili balada “Srce išče” i “Tebi”.

9. Edi East Trance - Blues Sumpor

Najsrodnije “Sumporu” rane su ploče Jon Spencer Blues Explosiona i The Black Keysa i prva izdanja etikete Fat Possum na kojoj su prvi put osvanuli ili iznova pokrenuli davno zamrle karijere posljednji iskonski crni bluzmeni Mississippija poput R. L. Burnsidea, Juniora Kimbrougha, T-Modela Forda i drugih. “Sumpor” je u dosluhu i s posljednjim albumom The Rolling Stonesa “Blue & Lonesome”, uz jednu bitnu razliku; ovo su nove pjesme u kojima je seks glavno pogonsko gorivo, uz nešto svakodnevnih frustracija. Ako je netko ovdje istinski shvatio smisao bluesa, onda je to Edi Maružin iz Gustafa.

10. Boris Štok - Ispod kože

Pet pjesama s “Pulsa” snažno pulsiraju i na albumu “Ispod kože” koji tvori još šest sličnih, gothic-rockom, post-punkom i synth-popom ranih 80-ih inficiranih novih skladbi te “Pogledaj” uz fusion-jazz trio Chui, ukusna refleksija na Bowiejev “Blackstar”. Izražajnošću i nježnošću - kroz set pjesama prožetih utjecajima New Ordera, The Curea, Depeche Modea, Human Leaguea, Echo & The Bunnymena, Interpola i Editorsa - lako se zavlači “ispod kože”.

I JOŠ DESET ALBUMA:

Jonathan – To Hold
 

Kensington Lima – May
 

Mangroove - Srce
 

Krešo Bengalka – Split Zoo
 

Nina Romić – Sloboda
 

Rezerve – Ravno u zamku
 

Tyger Lamb – Born Into This
 

Bebe na vole – Hate Is A Wonderful Thing
 

The Miceks – Ljubav, voda i sloboda
 

Luce – Susret

* Tekst objavljen u “Jutarnjem listu” prenosimo sa dozvolom autora i glavnog urednika

Oceni 5