Stvari koje su prošle
Njegov pesnički rad nije obilan, ali je ipak znatan. Jakšić je počeo pevati kao vojislavist, ali se sve više oslobađao toga uticaja i nalazio svoj naročiti ton. On je jedan od retkih iskrenih pesnika svoga doba: peva ono što vidi oko sebe i što oseća u sebi. Ulazeći u život, on iz obične lirike uzdiže se do lirike misli, i ide do jedne široke, panteističke ljubavi prema prirodi. Duhovno i moralno zdrav, on dostiže vedru ravnotežu starih koji su voleli prirodu iznad svega. On se naročito odlikovao u realističkim opisima sela, produžujući i usavršujući što su pre njega pisali Jovan Subotić i Jovan Grčić Milenko. On ima vrlo živo osećanje prirode, retku sposobnost da nađe konkretnu pojedinost koja slici daje života i reljefa, u isti mah njegovi opisi prirode imaju nečega širega, gotovo simboličkog značaja. On se oslobađa svega što je nakalemljeno i knjiško i svojoj poeziji daje sve neposredniji, sve većma čovečanski karakter. Sa Veljkom Petrovićem to je do danas najbolji pesnik stare Vojvodine (Jovan Skerlić)
Stvari koje su prošle, gde su one?
Skriveno od nas u daljini sive.
Sve što je bilo dobro, lepo, milo —
Stvari koje su prošle da l' još žive?
Da li nam prošlost daje znake života
kad iz davnine draga slika njena
Sine kadikad u dubokoj noći
U snu — u tragu naših uspomena?
Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kome traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja nas čeka?
Stvari koje su prošle, gde su one?
Ako su žive, ako ih još ima,
Videćemo ih kad prođemo i mi,
Kada budemo jednom došli k njima.
Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.