Drago Bojić: Kraljevstvo božje i nacionalizam
Dbojic 02 S

Photo: www.tacno.net

Sunovrat u ambis neljudskosti

Javni angažman bosanskog franjevca Drage Bojića, njegovi komentari i intervjui, u najvećoj su meri, bespoštedna kritika verskih zajednica, njihovih nasrtaja na sekularnost, te aktivnog učešća u državnim poslovima u kojima im, ustavno i suštinski, nije mesto. Bojić ima specifičan senzibilitet da detektuje takve aspiracije, kao i spremnost i motivaciju da o tome javno govori i piše, o čemu svedoči i knjiga “Kraljevstvo božje i nacionalizam” (Centar za kritičko mišljenje, Mostar, 2018). Rizikujući vlastitu udobnost i položaj, u Katoličkoj crkvi nenaklonjenoj njegovom specifičnom disidentstvu.

Na meti njegove kritike redovno je i nacionalizam, neizlečiva bolest društava Zapadnog Balkana, a spregu agresivnih verskih zajednica i te pošasti, zapravo njene korene, objasniće u jednom nedavnom intervjuu činjenicom da “većina ljudi uopće ne razlikuje vjersko i nacionalno”. “Kod većine ljudi biti Srbin znači isto što i biti pravoslavac, biti Hrvat što i biti katolik, biti Bošnjak što i biti musliman. Naše vjere su nacionalizirane vjere u kojima se nakupilo puno nacionalističkog smrada”.

Javno je govorio i delovao protiv “demonski osmišljenog sistema dviju škola pod jednim krovom”, a pobuna učenika Jajca protiv razdvajanja po etničkom ključu, okončana pobedom, obeležena je, naglašava, sramnim ćutanjem odraslih.

Bojić je direktor Internacionalnog multireligijskog, interkulturnog centra - Zajedno u Sarajevu, franjevac je, sa službom u Jajcu. Ne propušta povod da ustane i u odbranu prava ateista. Objavio je knjigu “Zlato i tamjan. Kritički osvrti na politiku i religiju”. Redovno piše za portal Tačno.net. Smenjen je sa mesta urednika časopisa Svijetlo riječi, mesečnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene, i profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Bojićeve analize retrogradnih društvenih pojava mogu se primeniti na Hrvatsku, Bosni i Hercegovinu i Srbiju gotovo jednako, pogotovu kada je reč o srastanju verskog i nacionalnog identiteta, te nacionalizmu i njegovim pojavnim ratnim i posleratnim obličjima. Evo malog isečka za patologiju - nije reč o Srbiji, nego o uvodu u tekst objavljen pod naslovom Bespuća Herceg-Bosne (Tačno.net, decembar 2017): “Najveći uspeh nacionalnih ideologija je u tome što one, i nakon što propadnu njihovi politički projekti, uspijevaju manipulirati masama, uvjeriti ih da su strašni zločini počinjeni u ime tog naroda opravdani, a tvorevine nastale na zločinu čak Božja volja i bogougodna djela, da su zločinci nacionalni heroji i da je kažnjavanje zločinaca istodobno kažnjavanje i ponižavanje cijelog naroda. Sve presude za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije doživljavaju se kao 'nacionalno poniženje' i svaki put izazovu žestoka negodovanja naroda”, konstatuje Bojić.

Duga je i mučna Bojićeva šetnja kroz mirnodopska minska polja razularenih ili skrivenih nacionalista, ali i drugih ugrožavanja civilizacijskih dostignuća, karakterističnih u zaostalim sredinama. Tako će glasno progovoriti i o zlu patrijarhata, nakaznim tumačenjima Device Marije, kritikujući društvenu nepravdu zbog koje je težak položaj žena u društvu. “Blažena Djevica Marija je snažna, emancipirana, angažirana i odgovorna žena”, piše Drago Bojić.

Pesimista je u pogledu nacionalnog pomirenja, naglasiće da se nacionalizmi hrane vlastitim porazima, kao i da negiranje genocida u Srebrenici ima različitu specifičnu težinu u vezi sa onima koji ga izriču: “Kad to čini grupa nacionalno ostrašćenih i nacionalizmom opijenih 'zavetnika', to, nažalost, ne začuđuje u društvu posvemašnjeg potonuća u etničku mržnju. Ali kad to čine intelektualci, novinari, književnici, predstavnici medija i politike, učitelji vjeresvjećenici, dušebrižnici, onda se to posrnuće u ambis neljudskosti ne može prepustiti zaštitničkoj ignoranciji i šutnji prezira”.

Zbirka dokaza o angažmanu Drage Bojića. I dosije tačnih dijagnoza. Možda nekom pomognu da prepozna simptome.

Oceni 5