Film „Sublet“ (2021)
Sublet 01 S

Photo: IMDb

Svaki srećan kraj tužan je na svoj način

Postoje ljudi s kojima je sve lako, čak i prvi susret. Posebno prvi susret. Tokom tih trenutaka sve je slatko i gorko u isto vreme. Ukoliko bi neko uspeo da napravi formulu za to osećanje, skoro je sasvim sigurno da bi se vrlo brzo obogatio.

Film Sublet je priča o jednom takvom početku. Sasvim slučajan susret pretvara se u nešto mnogo više. Nije to samo sudar dva ljudska bića, već i dodir dve različite kulture, dve generacije između kojih je jaz prošlog vremena. Često se misli kako su te prepreke nepremostive, posebno poslednjih decenija. Provalije između generacije su zahvaljujući tehnologiji sve dublje, budući da se svet u poslednjih pedeset više promenio nego u prethodne dve hiljade godina. Nove sprave menjaju sve, od prijateljstva do ljubavi. Svet je brži, svi negde žurimo, bar dok nas ne uspori neko s kim ne gubimo vreme.

Izraelski reditelj Eytan Fox je poznatiji po daleko moćnijim filmovima – Yossi & Jagger (2002) i Walk On Water (2004) su ozbiljne drame, ali o njima sledećeg vikenda. Sublet u sebi ne sadrži ništa mračno, pa je i starenje nešto zbog čega se nužno ne trpi. Ovo je njegov prvi film na (mahom) engleskom jeziku, a u nemu kombinuje svoje dve velike ljubavi – onu prema Tel Avivu i ljubav prema hrabrom životu. I ranije se bavio pričama koje publici približavaju gej život u Izraelu, što je dragoceno, posebno manjinskoj publici.

Sublet pored pomenutog ima još nešto – susret generacija koje kao da su s različitih planeta. Tako se bar čini na prvi pogled. Ipak, ljudi su blizu ako je bliskost moguća. Istina je da se danas pretvorila u kratke susrete nakon kojih se najčešće ne pamti ni ime instant ljubavnika. Čini se da je sve na površini, da se iskrenost ceni, a zapravo su to samo tela, zgodna ili nezgodna, dok je sve ostalo plitko ili dobro sakriveno.

Michael (John Benjamin Hickey) stiže u Izrael po zadatku – piše o putovanjima, o gradovima i ljudima, ali se trudi da u svemu pronađe nešto autentično. Želi da upozna pravi Tel Aviv i to za samo pet dana. Mladi Tomer (Niv Nissim) je stanodavac, a nakon kraćeg vremena objica ostaju u stanu. Tomer postaje vodič kroz grad, ali i kroz iskustvo mladosti. Michael sluša, u početku zbog teksta koji piše, posle i zbog sebe. Od početka je jasno da drugačije gledaju na svet, na ljubav, na odgovornost. Njihove razlike su na kraju ono što ih spaja – samo kukavice žele ono što liči na njih.

Iako film na prvi pogled izgleda kao pero laka romantična drama, u njihovom zbližavanju postoji nešto iskreno i sirovo. Ta sirovost je moguća jedino u pravom životu, i to onda kad se poklope sve sitnice. To nije uvek lako, najpre zbog toga što se ljudi boje. Plašimo se da nas ne povrede, da se ne obrukamo, da ne ispadnemo smešni, najviše se bojimo odbacivanja. Ko zna koliko je prilika propalo zbog straha.

Često mislimo kako je bliskost nešto složeno, komplikovano, nešto što raste godinama. To ipak može da bude i obično slaganje čarapa. U stvari, slaganje čarapa je nešto najintimnije što mogu da zamislim u ovom trenutku. Ljubavni klišei, velika obećanja, drame i sreća do neba mogu da lažu, čarape nikad. Jer one su kao labudovi, monogamni labudovi.

Fox od kalupa „hoće li živeti srećno do kraja života“ pravi priliku za duboko istraživanje glavnih junaka. To posmatranje je mekano poput pamuka i slatko poput šećerne vune koja se lepi za prste. Malo je šta dragoceno kao vreme koje se provodi s onim koji se želi, jer to i jeste žudnja – ljubav je možda nešto drugo.

Reditelj se na kraju igra s nama, dok molimo za kliše. Svesni da bi kraj u kojem junaci ostaju zajedno i nakon predviđenog roka bio nešto što smo videli već bezbroj puta, ipak želimo baš to – da Michael čeka ispred zgrade, spreman da napusti dugogodišnjeg partnera. To ne bi bilo dobro za njega, ali ni za nas. Napuštanje prethodnog života ne obećava srećan novi početak, jer sve ostari nakon nekog roka, ubajati se i počne da propada ukoliko se ne vodi računa da je u okolini dovoljno kiseonika. Ništa lepše od nove strasti, ništa snažnije od stare ljubavi.

Oceni 5