Pravo na identitet
Lgbb 01 S

Photo: Calvert

Svako slovo gej azbuke

Termin „homoseksualac,“ koji se koristi za opisivanje onih koji ljubav i privlačnost pronalaze u osobama istog pola, pojavio se sredinom XIX veka. Značenje je, naravno, bilo drugačije nego danas, pa je reč uglavnom služila da opiše „praksu,“ ali ne i identitet. Termin je u širu upotrebu ušao 1906, a najviše zahvaljujući Harden–Eulenburg aferi koja je privukla pažnju nemačke javnosti, budući da su članovi kabinete Vilhelma II optuženi za ono što će od toga trenutka početi da se prepoznaje kao „homoseksualna radnja.“ Tako su homoseksualnost na velika vrata uvele tabloidne teme, a termin se za opisivanje svih pripadnika zajednice koristio do pedesetih godina dvadesetog veka, kada je zamenjen terminom „homofil,“ da bi sedamdesetih godina, nakon što su prethodna dva termina počela da se doživljavaju kao „dijagnoza i uvreda,“ na scenu konačno stupila i reč „gej.“

Kada su gej aktivisti krajem osamdesetih godina prošlog veka skovali skraćenicu LGBT, na umu su imali slova čiji je zadatak bio da vidljivost dobije što više identiteta, budući da su do tada sve kvir osobe opisivane samo kao „gej.“ Skraćenica se kasnije probila i u mejnstrim, a kao kišobran termin za sve one koji se ne identifikuju kao heteroseksualni, ali se u početku odnosila samo na lezbejke, gej muškarce, biseksualne i transrodne* osobe.

Tako je prvobitno LGBT pokrilo samo bazične identitete, a kao najvažnije se ističe to što je razdvojio identitete koji, iako imaju zajednički cilj, ipak vode različite bitke, pa se tokom borbe i razdvajaju. Upravo zbog toga postoje različite varijante, pa LGBT skraćenica signalizira pristup koji je više feministički, budući da na prvo mesto stavlja lezbejke, dok GLBT, iako znači isto, na prvo mesto stavlja gej muškarce, što ponekad ukazuje na drugačije prioritete.

I dok raspored slova ne bi trebalo da bude naročito važan, broj je nešto drugačija priča. Nakon što se skraćenici pridružilo T za transrodne* osobe, na red je došlo i I, a da omogući prostor za vidljivost i delovanje interseks osobama koje nisu rođene sa biološkim karakteristikama koje se tradicionalno vezuju za neki određeni pol, zbog čega su uglavnom odmah po rođenju podvrgnute bespotrebnim polnim sakaćenjima, a kako bi se pol prilagodio onom koji lekar u tom trenutku smatra prikladnijim. Interseks osobe su i dalje nevidljive, pa se retko pojavljuju u medijima, najverovatnije zbog toga što dovode u pitanje jednu od najvećih podela – onu po kojoj se svet deli na „jači“ i „lepši“ pol.

Slovo Q je prvi put primećeno 1996. godine, i skraćenici se pridružilo kako bi proširilo broj onih koji mogu da stanu pod kišobran. Došlo je kao oznaka za „questioning,“ pa i danas označava sve one koji nisu u potpunosti sigurni/e u svoj seksualni identitet, zbog čega i nisu spremni da na sebe stave etiketu koja bi ih smestila u neku određenu grupu.

Nakon Q slova su nastavila da se ređaju, pa je možda najduža skraćenica LGBTTQQIAAP, koja okuplja lezbejke, gej muškarce, biseksualne, transrodne i transseksualne osobe, queer i questioning, potom interseks i aseksualne osobe, te ally (saveznike koji mogu da budu i heteroseksualni), i na kraju panseksualne osobe. Mnogi smatraju da previše slova može da postigne efekte koji su suprotni od onoga čemu se težilo, a zbog toga što skraćenice poput ove zbunjuju i smanjuju interesovanje za glavne teme. Najkontroverzniji dodatak došao je u obliku „ally,“ a zbog toga što neki još jedno A vide kao brisanje aseksualnih osoba čija je vidljivost ionako ugrožena.

Kako se menjao broj slova, tako se povećavala složenost, pa je simbol + došao kao manjinski superheroj, te znak koji više nije samo matematički, već služi i tome da se zajednici pridruže svi identiteti iz rodnog i seksualnog spektra, čak i oni za koje još uvek ne postoje reči koje bi ih opisale. LGBTIQ+ je došlo kao jednostavnije rešenje, i što je možda još važnije – kao rešenje koje nikoga ne isključuje.

„Plus“ bi ipak moglo da se doživi i kao ugrožavanje vidljivosti, a posebno za one identitete čija slova nisu upala u prvu šestorku. Zbog toga je neophodno da se o identitetima govori što više, pa čak i da se izmišljaju nove reči ako je to potrebno.

Queer – Ono drugo Q stoji za „queer,“ ili „kvir,“ budući da je termin, koji je ranije imao isključivo negativan kontekst, rehabilitovan, pa danas označava sve one osobe koje sebe prepoznaju kao ne-heteronormativne. Tako ovaj termin može da posluži za opisivanje bilo kojeg LGBTIQ+ identiteta.

Aseksualne osobe – Aseksualne su one osobe koje ne doživljavaju seksualnu privlačnost, a neke od njih mogu da osete romantično interesovanje za osobu istog, suprotnog, ili bilo kojeg pola. Od nedavno može da se čuje i termin „aromantičan/a,“ što označava one osobe koje ne osećaju ni romantičnu, platonsku privlačnost.

Panseksualne osobe – Oni koje osećaju privlačnost prema osobama bilo kojeg rodnog identiteta identifikuju se kao panseksualne, a uglavnom ističu da ih privlači skup kvaliteta neke osobe, i da rodni identitet tu ne igra nikakvu ulogu. Prefiks „pan“ znači „sve,“ pa se panseksualnost zbog toga lako meša sa biseksualnošću.

Demiseksualne osobe – Osobe koje seksualnu privlačnost mogu da osete samo kada se formira jaka emotivna veza identifikuju se kao demiseksualne.

Gray – Osobe koje se identifikuju kao „gray,“ ili „u sivoj zoni,“ mogle bi da se prepoznaju kao aseksualne, a razlika je u tome što ponekad mogu da osete seksualnu privlačnost.

Kada su rodni identiteti u pitanju i tu se pojavljuje sve više kategorija, pa pored *transrodnog danas imamo još nekoliko odrednica.

Agender ili „a-rodne“ osobe su one osobe koje se ne identifikuju ni sa jednim tradicionalnim rodom.

Bigender ili „bi-rodne“ osobe se identifikuju sa (obično) dva roda, bilo u isto vreme ili odvojeno. Termin može da se poveže sa terminom „osoba sa dva duha,“ koji su američki starosedeoci koristili za osobe koje nisu pripadale tradicionalno priznatim rodnim ulogama.

Cisrodne osobe su one osobe koje se identifikuju sa biološkim polom u kojem su rođene.

Genderfluid ili „fluidne“ osobe su one koje menjaju rodni identitet, te njihov identitet „teče“ i obično je u skladu sa tim kako se osoba oseća u određeno vreme.

Genderqueer osobe su one čija se manifestacija rodnog identiteta razlikuje od tradicionalnih predstava.

Neutrois osobe su one koje nemaju rod, koje su neutralnog roda.

Običan posmatrač bi mogao da ostane zbunjen, možda čak i da se zapita „čemu sve ovo?“ Tako bi mogao da reaguje bilo koji pojedinac/ka, obično cisrodna osoba, koji je svoje privilegije dobio/la odmah po rođenju, a možda i pre. Oni čije su privilegije izostale znaju da društvo sve svoje pripadnike po pravilu smatra heteroseksualnim, pa ih nakon samo nekoliko minuta pošto dođu na svet pakuje u fioke, a mnogi u njima ostanu do kraja života, i od njih naprave ormare. Za one koji nisu heteroseksualni i cisrodni ovo iskustvo je bolno i destruktivno, a LGBTIQ+ osobe obično vrlo rano znaju da je kod njih nešto drugačije, ali nisu u stanju da odmah objasne šta. Moderno doba ipak nudi više modela, što u pravom životu, što na filmu, pa i više slova, koja su tu da sve nepoznato pretvore u poznato, i da svemu nevidljivom podare vidljivost i mesto na svetu.

*Tekst je objavljen u magazinu Optimist

Oceni 5