XXZ magazin preporučuje
The Umbrella Academy

Iz serije "The Umbrella Academy"

Photo: CHRISTOS KALOHORIDIS/NETFLIX/MDb

Sve je više superheroja

Serije

The Alienist: Angel of Darkness (2. sezona, 2020)

Posle odlične prve sezone lako smo uplovili u drugu, gde su nas sačekale velike promene. U centru se ovoga puta našla Sara Howard, koja je u međuvremenu otvorila detektivsku agenciju, i krenula u rat protiv kriminalaca, ali i protiv predrasuda. Ništa nije izgubljeno u godinama koje su proletele između sezona, samo su junaci blago zamenili pozicije, te bi već sledeća sezona mogla da ponese naslov Sara Howard. Igra je sjajna DakotaFanning, a društvo joj prave ništa manje bolji saborci.

Pored glavne glumice tu je možda još bolja Rosy McEwen – novo lice koji će mnogi posle ovoga upamtiti, ali ne zbog toga što liči na Nicole Kidman. Uprkos toj sličnosti, koja u svetu šoubiznisa često može da bude pogubna, McEwen bi zahvaljujući sjajnim performansama vrlo brzo mogla da se vine do vrha.

The Umbrella Academy (2. sezona, 2020)

Sve je više superheroja, a ovo je jedna velika porodica sastavljena od onih koji su rođeni istog dana. Jedini problem bi mogla da postane apokalipsa, budući da je ovo već druga po redu koju su glavni junaci sprečili, a dve je više nego dovoljno.

Umbrella Academy je i SF, i krimić i ljubić, triler, povremeno i sapunica, pa i horor, sve u svemu uzbudljiva vožnja kroz jedan relativno novi svet. Uzbuđenju je doprinelo i razdvajanje porodice na kraju prve sezone, pa je svako u svojoj vremenskoj paraleli živeo novi život, sve dok se nisu ponovo sreli. Tako se najveći deo sezone odvija početkom šezdesetih godina prošlog veka, nešto malo pre nego što je ubijen John F. Kennedy. Oni koji su stigli iz budućnosti o tome znaju više nego što je dobro za njih.

Unbelievable (mini serija, 2019)

Iako naslov asocira najpre na neki SF sadržaj, reč je ipak o seriji koja se bavi svakodnevnim problemima žena, i to onim koje niko ne bi trebalo da ima. Bazirana na istinitim događajima, Unbelievable je priča o ženama koje su bile silovane, te serijskom silovatelju koji je godinama izmicao pravdi.

Glavna protagonistkinja je Marie, devojka koja je tek postala punoletna, napustila hraniteljsku porodicu i počela da živi u nekoj vrsti prihvatnog centra za sve ljude slične sudbine. Pod budnim okom psihologa i socijalnih radnika, te u strogo kontrolisanim uslovima, čini se da ništa ne može poći po zlu i da sistem gotovo savršeno funkcioniše. Međutim, sve njegove pukotine, krateri i provalije videće se upravo na slučaju Marie, kao „oglednom primeru“ za to kako se tretiraju oni koji su imali malo manje sreće i šansi, a naročito kako prolaze žrtve silovanja. Ukratko, ne veruje im se, naročito onda kada dolaze iz disfunkcionalnih porodica, sa margine, ili već imaju dosije.

No, serija nam jasno stavlja do znanja ono čega smo svi, mada nevoljno, svesni – žrtve pripadaju svim miljeima, različitog su socijalno-ekonomskog i bračnog statusa, obrazovanja, seksualne orijentacije, rase, fizičkih i psihičkih karakteristika, političkih uverenja... I sistem ih je manje ili više sve izneverio. Neminovno je da serija ima u određenoj meri i edukativno-didaktičku notu, što unekoliko šteti dramskom delu, ali je na planu društvene odgovornosti i ljudskosti očigledno potrebna, budući da takve lekcije čovečanstvo najteže uči.

Community (2009-2015)

Ovaj sitcom klasik imao je burnu istoriju, težak život, prošao je i kroz svađu autora, ništa mu nije išlo po planu, baš kao ni njegovim likovima. Isprva planiranih šest sezona i film nisu se obistinili, jer do filma još nije došlo, a i šesta sezona je na jedvite jade snimljena i emitovana na izvesnom Yahoo streaming servisu nakon što je NBC ovu seriju otkazao posle pete sezone.

Community u odnosu na druge popularne sitcome kao da ima manju fan bazu, ali njoj pripadaju upravo oni najodaniji. Premda prepuna štreberskog (geek/nerd) humora, obraća se mnogo široj publici, kojoj, istini za volju, brojni metafikcionalni momenti, intertekstualnost i popkulturne reference lako mogu dozlogrditi. Ipak, ako volite sve pobrojano i uživate da mozgate, povezujete, prepoznajete i pritom se smejete, ovo je prava serija za vas. S druge strane, nesmetano se prati i bez silnog prepuštanja, pošto gledaoca lako uvlači u svoj svet, uspešno ga zavaravajući da je reč o još jednoj replici Prijatelja ili Štrebera (ne, nikako!), odnosno nekoliko pogubljenih ljudi u svakodnevnim, a urnebesnim situacijama i na mestu tako običnom kao što je večernja škola.

U seriji igraju mnoga poznata lica, među kojima je i Donald Glover, multitalentovani umetnik, sjajan muzičar i dobitnik Grammyja, uvek fenomenalne Gillian Jacobs i Alison Brie, neprevaziđeni John Oliver, te Joel McHale, za kojeg se ispostavilo da je mnogo više od lepog lica i poluduhovitog voditelja iritantnog TV programa The Soup (ide i kod nas, još je gore od originala, nema lepog lica, čak ni poluduhovitosti – ne preporučujemo).

Knjige

Paulina Lanzerotti „Ferse“

Prva zbirka poezije talentovane pesnikinje Pauline Lanzerotti konačno je ugledala svetlost dana i ulepšala jednu bokeljsku noć – u Tivtu, u subotu 15. avgusta. Neka vas ne zavara to što je reč o prvoj knjizi, jer poezija koju donosi je godinama stasavala, uz zreo pesnički glas, beskompromisnu introspekciju, te dubinski uvid u spoljni svet i Drugog, koji jedino nakon istinskog samoposmatranja i dolazi.

FERSE

Nekad

bičuju me riječima,

u lance vežu

i pletu mrežu

za lovinu svoju.

Za korist pokoju.

 

Kad zapeku me ferse,

zamatam se u verse

i pobjegnem u dijete,

među svoje planete.

 

Dohvatim palete

pa slikam svoj svijet.

I živim sanjani let.

 

Ogrnem se ljubavlju,

u sve njene boje,

u sve svoje snove...

Da manje peče

„još jedno prazno veče“.

 

NIKAD NA TRONU

Kako će, k vragu,

netakmičarski duh,

bez laktova i đona,

utakmicom do trona?!

 

Koja će nas to sila

i koja valuta

motivirat’ za visine,

kad pomiču nas samo

treperave dubine,

dubine?!

 

TEŠKO SE RAZDANJUJE

Siva, trosmjenska lica

ne mare za onu

„Dok je mraka, bit će i svanuća.“

Više ih brine loša rasvjeta nad trakama.

 

Zima ne laže.

Ni cike, ni ceremonije,

ni opoja u njenim njedrima.

Samo stega, led i tišina.

Za (pro)mislit.

Bernard Šo „Pigmalion“

Higins je profesor fonetike, i za opkladu će pokušati Elizu, prodavačicu cveća, nauči da pravilno govori,  ali će se pri tome njih dvoje i zaljubiti, što će dodatno zapetljati situaciju.

Pigmalion je ekranizovan u više od deset verzija.

Film

In Fabric (2019)

Priča o ukletoj haljini zvuči pomalo naivno, pa možda zbog toga film nije dobro prošao kod publike. Kritičari su mu ipak bili nešto više naklonjeni, a ponajviše zbog sjajne Marianne Jean-Baptiste, koju smo gledali i u seriji How to Get Away with Murder.

Ovo nije film koji doprinosi klasičnom „horor provodu“, već je više lov na simbole koji imaju toliko interpretacija da ih je ponekad teško protumačiti. Upravo je to još jedan razlog zbog kojeg film pripada samo određenoj publici, najpre onima koji su godinama razvili karakterističan ukus u odabiru horor filmova.

Lepa haljina je ponekad više od odevnog predmeta, a film nam poručuje da je konzumerizam jedan od opasnijih demona modernog doba. Gialo atmosfera donosi nam i estetiku koja podseća na ono što radi DarioArgento, što je jedan specifičan vid vizuelne poezije.

Home (2016)

Rediteljka Fien Troch donosi nam priču o šesnaestogodišnjem Kevinu koji tek što je izašao iz popravnog doma. Pošto zbog incidenta u kojem je učestvovao više ne može da živi sa roditeljima, seli se kod rođaka. Očekuje se da ga novi dom udalji od maloletničke delikvencije, ali je bes koji oseća toliko veliki da se taj cilj od njega udaljava brzinom svetlosti.

Film istražuje osetljive odnose između roditelja i tinejdžera, gde je najpogubnija loša komunikacija, te učitavanje sopstvenih stavova u bića koja se tek formiraju.

The Orphanage – Parwareshgah (2019)

To da filmovi mogu da nas odvedu u najudaljenije delove sveta nije ništa novo, a rediteljka ShahrbanooSadat nas vodi u Kabul, ali i u prošlost, budući da se sve dešava sredinom osamdesetih godina prošlog veka.

Qodrat završava u domu za nezbrinutu decu zbog preprodaje bioskopskih karata. Dom je smešten na periferiji Kabula, a njegove su kapije zatvorene za javnost, te su deca prepuštena na milost i nemilost vaspitačima. Glavni junak kreće u školu, ide na ekskurziju, čak uspeva i da s zaljubi, a uoči jednog rata koji će ga približiti kraju života.

Pesma

Blur – Coffee & TV

Blur je gotovo pa daleke 1999. snimio jednu od najboljih pesama u karijeri, ispraćenu sjajnim spotom i malim tetrapakom u glavnoj ulozi, nad čijom sudbinom još lamentiramo. Uz to, tekst pesme je odličan, a i sam naslov već dovoljno dobro zvuči sve dok pod TV-om ne podrazumevamo domaće horore s nacionalnom frekvencijom.

Nostalgija

Stage Fright (1950)

Odlučili smo da se posvetimo Alfredu Hitchcocku, te da u nekoliko narednih nastavaka podsetimo na sve njegove filmove.

Hitchcock je na svakom koraku bio genije, pa se to vidi i u filmu StageFright. Reditelj tu obrađuje dobro poznat odnos između oca i ćerke, te ljudi uopšte, a unutrašnji kompas se ističe kao najbolji alat u potrazi za krivcem.

Gumnaam (1965)

Raja Nawathe je napravio biser indijske kinematografije, a u pitanju je priča o sedmoro ljudi koji su umesto na obećanu luksuzno destinaciju avionom otpremljeni u oblast koja je daleko od svega. Tu je i vila u kojoj ih čeka batler, te zadatak da reše zločin u kojem su svi u prošlosti učestvovali.

Dokumentarni film

Beautiful Things (2017)

Putovanje kroz besomučno konzumiranje svega otvara nam prozor u bolje razumevanje društvenog momenta u kojem živimo.

Mnogi od objekata koje skladištimo, skupljamo i čuvamo svoj put počinju mnogo pre, a proizvode ih usamljeni radnici u izolaciji. Ti se ljudi bave stvarima o kojima i ne razmišljamo, te su prvi korak ka masovnoj proizvodnji robe koju na kraju odbacujemo.

Video igre

Nintendo: Procureli podaci pokazuju kako evoluiraju video igre

Oni koji su oduvek želeli da znaju kako evoluiraju Nintendo igre sada to mogu i da nauče, zahvaljujući curenju podataka koje je otkrilo izvorni kod za mnoge klasične igre od sredine devedesetih godina prošlog veka pa sve do danas.

Zahvaljujući procurelim informacijama zainteresovani mogu da vide da su se pojedine poznate igre značajno razlikovale od svojih finalnih verzija, pa je igra Yoshi’s Island, na primer, imala potpuno drugačiji interfejs, dok je Super Mario Kart odavao drugačiji utisak od konačne varijante. Tu su i napuštene igre, poput Star Fox 2 koja je u početku imala ljudskog pilota.

Još uvek nije poznato ko je i zašto objavio pomenute podatke, a očekuje se da ih Nintendo uskoro skloni izvan dometa korisnika. Bilo kako bilo, u pitanju je dragocen istorijski materijal, te ilustracija za to koliko igre mogu da se promene od početne ideje do krajnje verzije.

*Kontrapreporuke

Guns Akimbo (2020)

Ovo je bez sumnje jedan od najgorih filmova od svega što je snimljeno u poslednja dva miliona godina.

Project Power (2020)

Na svaki uspešan Netflix projekat dođe bar deset promašaja. Među njima je i Project Power – skup opštih mesta, bez priče i karaktera.

 

Oceni 5