Svet koji nikad nije postojao
Film
The French Dispatch (2021)
Wes Anderson je odavno sinonim za boje koje izazivaju zadovoljstvo i od kadrova prave spektakularna umetnička dela.
The French Dispatch može da posluži kao utočište, ali samo ako žalite za svetom koji nikada nije postojao. Radnja je smeštena u šezdesete godine prošlog veka, u gradić koji krije redakciju čiji magazin po svemu liči na New Yorker. Tu su svi koji inače pripadaju Anderson trupi: sjajni Adrien Brody, Owen Wilson, Bill Murray, Jason Schwartzman, Tilda Swinton, Edward Norton, Frances McDormand, Anjelica Huston, Saoirse Ronan, ali i nove snage – na primer Jeffrey Wright i Timotheé Chalamet.
Iz više zapleta raste nekoliko priča, a ujedinjuje ih pomenuti magazin s čijih korica vrebaju ilustracije koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Sjajan film, prvo za ljubitelje onog što pravi Anderson, onda i za sve ostale.
Doraibu mai kâ – Drive My Car (2021)
Jedan od filmova koji su ove godine nominovani za Oskara (za najbolji film, te najbolju režiju, najbolji adaptirani scenario i najbolji film izvan engleskog govornog područja) – priča o junaku koji traži šofera, ne očekujući da će to biti prvi korak ka odnosu koji će mu bitno izmeniti život.
Reditelj Ryusuke Hamaguchi je ljubimac filmskih kritičara širom sveta, budući da ga je priča o ljubavi, gubitku i Čehovu vinula u nebesa. Prvi put je prikazana na prošlogodišnjem Kanskom festivalu, pa je priča o sudbini pozorišnog reditelja Yūsuke Kafukua (Hidetoshi Nishijima) koji sprema još jedan od svojih višejezičnih projekata brzo privukla buljuk gledalaca. U momentu kada ga upoznajemo živi s partnerkom Oto (Reika Kirishima), a njihov odnos je pun, čulan i ispunjen pričama.
Uskoro idemo dalje u budućnost – Yūsuke pati i sprema predstavu Ujka Vanja. Onda upoznaje Misaki Watari (Tōko Miura), a tihe vožnje se polako pretvaraju u jedan od onih odnosa koji se nikada ne zaboravljaju.
Cicada (2020)
Trauma ne nestaje sama od sebe – telo decenijama nakon incidenta reaguje na okidače, koji mogu da budu bilo šta – ton kojim nam se neko obraća, miris, boja, dodir. Žrtva je zbog toga izolovana, budući da se njeno ponašanje tumači kao nešto što „nije normalno“, a mnogo je onih koji čvrsto veruju da je „sama to tražila“, jer se ne ponaša u skladu se heteropatrijarhalnim kodeksom.
Film Cicada nam donosi dva takva iskustva, a kroz ljubavni odnos dvojice muškaraca koji se teško nose s traumatičnim događajima iz prošlosti. Ben (Matthew Fifer) je kao dečak trpeo seksualno zlostavljanje, Sam (Sheldon Brown) skoro fatalan napad samo zbog toga što je gej.
Radnja je smeštena u Njujork, u sredinu koja se smatra liberalnijom od mnogih drugih delova sveta. To ipak ne znači da su kvir osobe bezbedne, budući da su i dalje legitimne mete za nasilnike svih profila. Imate loš dan? Nema problema, pretucite nekog homoseksualca i odmah će vam biti bolje. I to nije sve – LGBTIQ+ osobama se često zamera da su previše osetljive, te im se objašnjava da se „svet ne okreće oko njih“.
Više čitajte ovde.
Serije
Jigeum Uri Hakgyoneun – All of Us Are Dead (prva sezona, 2022)
Iako izgleda da je nemoguće da se smisli bilo šta novo o zombijima, živim mrtvacima, serija All of Us Are Dead uspeva u tome. Rezultat je prilično zabavan.
Sjajna korejska serija dokazuje da su još uvek moguće zanimljive priče o svetu koji poslednjih decenija privlači veliku pažnju – The Walking Dead je gledaoce zabavljao više od 10 godina. Priča je podeljena na 12 epizoda, a počinje u srednjoj školi, u trenutku kada se kobni virus nađe na slobodi. Odmah je nemilosrdna, ali i vrlo uzbudljiva, pa stvara zavisnost.
Kao i Squid Game pre nje, All of Us Are Dead čačka zajedničke strahove i traume, i to radi vrlo dobro.
Ku'damm 59 (druga sezona, 2018)
Nastavak nemačke serije Ku'damm 56 odvija se tri godine kasnije na istom mestu, u Berlinu, u ulici kolokvijalno nazvanoj Ku'damm i plesnoj školi koju drže majka i tri kćerke. Njihovi privatni i profesionalni životi se prepliću – što zbog činjenice da je u pitanju porodični biznis, što zbog činjenice da žive iznad plesne škole i da je njihova ogromna kuća prostor za stanovanje koliko i za rad. Kao i u prvoj sezoni, majka ostaje toksična i to se ni po koju cenu, naravno, ne menja, a svaka od njenih naslednica s manje ili više uspeha pokušava da nađe svoje mesto i demonstrira sopstvenu nezavisnost.
Njihovo sazrevanje je zapravo osvajanje slobode. I dok jedna nastavlja da živi po rigidnim načelima svoje majke, druga se seksualno oslobađa, pa tako i finansijski emancipuje od nasilnog supruga i kontrolišuće majke, dok treća, viđena kao protagonistkinja, pokušava da na neki način redefiniše društvene norme tako što će „živeti po svome“. Njena neoprostiva greška je to što je rodila dete, a neudata je, pa tako njenu kćerku na usvajanje dobija ona rigidna sestra. Sve to aminuje, štaviše diktira, njihova majka, vođena načelom: „Imam veliko srce, ali neću da mi se ljudi smeju!“.
„Šta će svet da kaže“ je mantra po kojoj se živi i danas, a kamoli pre šezdesetak godina, no nije i opravdanje za sva zlodela, diskriminaciju i šikaniranja koje trpe drugačiji. To se najbolje vidi na primeru posleratnog nemačkog društva, još uvek ogrezlog u jalovom osećaju vlastite superiornosti. Nepravdu i dalje trpe Jevreji, homoseksualci, komunisti, žene, deca, svako ko se usudi da ide protiv patrijarhata ili se, jednostavno, sam po sebi ne uklapa u zadati obrazac, ma koliko to želeo i pokušavao.
Love, Victor (druga sezona, 2021)
Adaptacija filma Love, Simon stigla je na Hulu prošle godine, kao nastavak tinejdžerske romantične komedije iz 2018.
Radnja filma zasnovana je na romanu Simon vs. the Homo Sapiens AgendaBeckyAlbertalli, dok serija prati nastavak koji se fokusira na Victora, Simonovog virtuelnog prijatelja, koji je na putu samoprihvatanja i sticanja samopouzdanja. Pripadnici mlađih generacija dobili su nove junake koji povećavaju vidljivost ranjivih grupa, i na svetlost dana iznose probleme o kojima se retko, ili uopšte ne govori.
Iako je Love, Simon došao u formatu koji odgovara tinejdžerskim ljubavnim sapunicama gde pripadnike većinske populacije prikazuju već nekoliko decenija kao zaljubljene i mlade, njegov značaj je u tome što je na velika platna i male ekrane doneo junaka koji izgleda poput mnogih tinejdžera – živi životom srednje klase, nema problema u školi, roditelji ga ne ignorišu, te se dobro odnose jedno prema drugom. Život mu komplikuje samo činjenica da je gej, jer je različitost komplikovana i u najpovoljnijim uslovima, a najvećim delom zbog auto i internalizovane, ali i homofobije uopšte.
Na značaj nove serije, koja počiva na istim temeljima kao film i svi tinejdž filmovi uopšte, utiče i to što se veliki broj mladih LGBTIQ+ osoba slobodnije autovao svojim porodicama nakon filma Love, Simon, pa je i Nick Robinson, koji igra Simona, otkrio da se njegov brat autovao tokom snimanja. Glumac je u jednom intervjuu rekao kako veruje da se njegov brat dugo nosio sa tim problemom, i istakao da mu je rad na filmu omogućio da otvorenije sa njim razgovara. Tako je snaga i filma i serije u tome što podstiču razgovore, budući da prikazuju identitete o kojima se još uvek najradije ćuti, pa je mladim kvir ljudima teško da dođu do uzora i likova sa kojima mogu da se identifikuju, zbog čega neretko veruju da su jedini i nevidljivi.
Uprkos buci koja vlada u javnom ponašanju, nevidljivost je za drugačije još uvek veliki problem, a najviše zbog toga što se teme koje su u vezi sa njihovim identitetima obrađuju na senzacionalistički način, u maniru „nećete verovati“, te takve teme mnogim medijima služe samo da prikažu svoju tolerantnost, koja je često površna. Love, Victor je tu da to promeni, a druga sezona se malo udaljila od „bež identiteta“, što je uvek dobro.
Više čitajte ovde.
Black Widows - Crne udovice (dve sezone, 2016 - 2017)
Ako su se skandinavske krimi serije našle pod krovnim terminom nordijski noir, onda bi se švedsko-norveško-danska serija Crne udovice mogla svrstati pod nordijski rouge ili nordijski bizarre. Rouge jer nije dovoljno noir, a bizarre jer je previše bizarre za noir, dok pritom uopšte nije toliko crna, iako imamo već trojicu mrtvih u prvom minutu serije, a i zato što lako može biti i parodija nordijskog noira.
Smrt trojice biznismena od kojih je jedan narkoman, drugi zlostavlja ženu, a treći je zapostavlja prikazana je, dakle, na samom početku, u idiličnom okruženju norveškog sela. Odmah znamo i ko su počinioci zločina (vratimo se na sam naslov serije), te se tako rešavamo i čuvenog zapleta i pitanja ko je ubica. U narednih 16 epizoda (dve sezone) treba se samo pobrinuti da se ubice (ne) otkriju.
Slučaj će rešavati stručan i nekorumpiran inspektor zajedno sa onim koji nije nekorumpiran, a posledično ni previše stručan. Način na koji se u skandinavskim serijama portretišu njihova policija, tajne službe, inspektori i detektivi – posebna je priča. Uz nezaobilazan momenat začudnosti koji prati gotovo sve likove i situacije, policajcima se uvek doda još mrvica ludila, izgubljenosti, nesnađenosti ili pak vrlo upitne stručnosti, da je to zaista milina gledati. Kao da to rade da bi utešili nas Balkance.
Kad smo kod toga, Crne udovice bi bile idealna serija za domaću, balkansku, tačnije ex-Yu verziju. Kako u ovoj najnovijoj (koja je pak remake finskog originala) imamo tri udovice – Šveđanku, Norvežanku i Dankinju, koje komuniciraju na sva tri jezika uz poneku frazu na engleskom, tako bismo ovde mogli raditi u kombinacijama Bosna-Hrvatska-Srbija ili Slovenija-Severna Makedonija-Crna Gora; pomešati i iskombinovati po potrebi.
Više čitajte ovde.
Knjige
Vilijam Trevor „Priča o Lusi Golt“
Priča o Lusi Golt je mnogo više od priče o jednoj ženi. To je priča o vekovnom sukobu Iraca i Engleza, katolika i protestanata, podeljenom društvu i čuvenom prokletstvu malih razlika koje se prelama kroz pojedinca i nepovratno ga oštećuje. Lusi Golt je jedna od onih devojčica koja je intuitivno izabrala da ostane tamo gde se rodila, tamo gde je smatrala da pripada, iako su okolnosti govorile drugačije.
Ona je tako ostala sama u Irskoj, u Korku, sakrivši se od roditelja koji su se selili u Englesku nakon jednog oružanog incidenta početkom dvadesetih godina prošlog veka. Taj detinji izbor obeležio je čitav Lusin život. Roditelji su mislili da je mrtva, a ona je bila svesna da je svoju samoću sama i odabrala, iako nije birala ništa van toga. Želja za pripadanjem i istovremeno nemogućnost suštinske pripadnosti samo jednoj strani, jednoj naciji ili poretku, jeste njeno prokletstvo, ali i nagrada ako uspe da pomiri datu dualnost.
Embrouz Birs „Đavolov rečnik“
„LUD, prid. Oboleo od uznapredovale intelektualne nezavisnosti; koji se ne slaže sa standardima razmišljanja, govora i delovanja, koje su oni koji se sa njima slažu izveli iz posmatranja samih sebe; u neskladu sa većinom; ukratko, neobičan. Treba istaći da ljude proglašavaju ludima službenici koji sami nemaju dokaze da su normalni. Na primer, vaš (učeni) leksikograf ništa više ne veruje u svoju sopstvenu normalnost nego bilo koji stanovnik bilo koje ludnice u zemlji; ali, koliko on zna, mogao bi isto tako, umesto što se bavi uzvišenim poslom za koji mu se čini da mu sada zaokuplja sposobnosti, da zapravo udara šakama o rešetke na prozoru ludnice i tvrdi da je Noa Vebster lično, na veliku zabavu mnogih nepromišljenih posmatrača.
LUDOST, im. Onaj "božanski poklon i sposobnost" čija kreativna i dominantna energija inspirišu čovekov um, rukovode njegovim delima i ukrašavaju njegov život“.
Pesme
Red Hot Chili Peppers – Black Summer
Peppersi su se trijumfalno vratili fantastičnom pesmom koja ima sve ono po čemu su poznati, a opet nudi nešto što dosad nismo čuli i zvuči originalno i drugačije. Za početak, John Frusciante se ponovo pridružio grupi, pa je njegov gitarski i vokalni potpis očigledan, a uz to i neprocenjiv. Oseća se i prisustvo Ricka Rubina, njihovog nekadašnjeg producenta koji je takođe opet prisutan. Kiedis svojim glasom i Flea svojom prepoznatljivom bas gitarom daju krajnji pečat ovom rock hitu. Ako se po prvom singlu novi album Unlimited Love poznaje, imamo razloga da se radujemo.
MUNA & Phoebe Bridgers – Silk Chiffon
Indie pop trio MUNA udružio se sa Phoebe Bridgers i napravio sjajnu, zaraznu pesmu koja slavi ljubav i život, a pre svega različitost i queer u svakom svakom smislu. Spot je aluzija na film But I'm a Cheerleader, koji je s pravom izvrgao ruglu konverzivnu terapiju.
Podcast
Ask Kati Anything
Reč je o podcastu psihološke podrške koji vodi terapeutkinja Kati Morton. U epizodama dužim od sat vremena odgovara na pitanja slušalaca koja se neretko nadovezuju jedno na drugo, što samo govori o tome da svi imamo slične muke, ali se s njima nosimo na sebi svojstven način. Kati je tu da pomogne i usmeri, a u pitanjima i odgovorima se može pronaći svako od nas.
Slušajte ovde.
Nostalgija
L'enfer - Torment (1994)
Nakon što kupi stari hotel, Paul ulazi u velike dugove. Uprkos tome sve izgleda kao da vodi besprekoran život i da voli svoju savršenu porodicu. Situacija počinje da se menja kad pokaže tamnu stranu svoje ličnosti, jer ljubomora nikome nije donela ništa dobro.
Horor film
What Lies Beneath (2000)
Nije najbolji film na svetu, donekle je i propuštena šansa za mnogo bolji rezultat. Nekako je ipak ušao među omiljene horor naslove, možda zato što reditelj dobro imitira Hitchcocka.
Video igre
Dune i nova pustinjska avantura
O filmu Dune se raspravlja bez prestanka – jedni ga hvale, drugi kude. Ipak, neosporno je da se radi o spektaklu koji će okupirati nove generacije, kao što je starije privlačila verzija iz 1984. godine.
Za one koji ne mogu da prestanu da razmišljaju o filmu, tu su i druge pustinjske avanture. Na primer igra Starsand. U pitanju je igra preživljavanja smeštena u pustinju koju nastanjuju džinovski crvi čiji je zadatak da se šunjaju ispod peska. Igrač završava u neprijateljskoj sredini nakon što ga jedna od tih grdosija proguta i ponese sa sobom. Kada se prašina slegne ostaje mu jedna boca vode i informacija da oružje i oruđe može da pravi od predmeta koje pronađe usput.
Nakon što padne mrak na nebu su dva Meseca, pa je jasno da odavno nismo na Zemlji. Ipak, stvorenja koja se kriju u pesku su uglavnom poznata – tu su kamile koje vole banane, žabe, škorpioni, gazele, a voda je kao i kod nas u oazi. Zadatak je da se prevaziđu prepreke, savlada pustinja, i što je najvažnije – da se preživi i pronađe put natrag.
Starsand je izašao 4. novembra 2021, pa može da posluži kao zabava dok se čeka na Dune igru preživljavanja koju sprema studio Funcom.