Svi smo ga mi voljeli - osim onih na robiji

Raspon izvođača je dosta raznolik, od Đorđa Balaševića pa sve do Hladnog Piva i KUD Idijota. Lakoglazbena estrada će biti zaobiđena, iz jednostavnog razloga što nedovoljno poznajem taj dio scene, a i čisto sumnjam da je taj dio scene izbacio pjesmu vrijednu spomena. Ovdje će biti obrađene samo one pjesme koje su meni poznate. Naravno da je nemoguće poznavati cijelu ex-Yu scenu (pogotovo nakon raspada SFRJ), tako da je velika šansa da su neke pjesme zaobiđene iz jednostavnog razloga što nisam čuo za njih ili naprosto nisam shvatio da im je tema Tito. Tema će također biti malo proširena sa pokojom pjesmom o predsjednicima država nastalih raspadom SFRJ.

Napomenuću još da je ovo čisto amaterski pokušaj analiziranja pjesama o Titu napravljenih nakon njegove smrti. Naime, oduvijek sam želio pročitati detaljan tekst na ovu temu, ali do sada nisam naišao na njega ili sam ga nažalost propustio. Radi se o temi koja je dosta zahvalna za pisanje, jer je broj pjesama koje govore o Titu ili koje su na neki način povezane s njim (bilo da se usput spominje u njima ili su vezane uz neke pojmove neodvojivo vezane uz njega) relativno velik. Teško da je ijedna druga osoba više prisutna u pop i rock stvaralaštvu na području nekad zvanom Jugoslavija. Dodaću još da se radi o subjektivnoj interpretaciji meni poznatih uradaka i moguće je u nekim detaljima drugačije razumijevanje pjesama nego što su to autori istih zamislili kad su ih radili.

Također me zanimalo što autori pjesama kojima se bavi ovaj tekst misle o Titu i njegovom djelu, o životu za vrijeme socijalizma, kao i raspadu socijalističke Jugoslavije (koja je nesumnjivo Titovo djelo), sa kakve takve vremenske distance. Do nekih razmišljanja sam uspio doći iz meni dostupnih intervjua. Zanimljivo je za istaći da mišljenja nekih od autora pjesama o Titu su potpuno drugačija, nego što bi se dalo zaključiti na osnovu stihova koje su napisali.Pokušao sam zatomiti svoj osobni stav o drugu Titu i njegovom djelu, a koliko sam u tome uspio ne znam, pa bi bilo pošteno napomenuti da mislim, kad se odvagne sve pozitivno i negativno vezano uz Tita, da preteže ono pozitivno, a glavni razlozi za to su NOB i socijalistička revolucija. Pogotovo NOB koji smatram najbitnijom stvari koja se desila na ovim prostorima u dvadesetom stoljeću.

Ej komandante (Đorđe Balašević)

“Imao sam 23 godine kad sam je napisao (“Računajte na nas”, op.a.) i volio sam Jugoslaviju kroz pobjede u nogometu i na olimpijadi. Bila je to moja firma, no greška je bila kad sam spomenuo Tita. Napravio sam savršenu parolu, na žalost. Drugi put Tita sam u pjesmi spomenuo namjerno, bio sam u vojsci i želio sam vidjeti Oliveru i malu Jovanu. Zbog toga bih pjesmu posvetio feldmaršalu Göringu, a ne maršalu Titu. Proračunato i ciljano napravio sam ljigu i nije mi žao. Treća pjesma “Requiem” je bila prva u tadašnjoj državi koja je Tita trebala spustiti na ljudsku razinu. Međutim, ono što sam najavljivao stihom: ‘Jednom će se neki lik baciti i na tvoj spomenik…’ prebrzo se dogodilo pa pjesma nije ispala antititoistička nego titoistička. Stoga su je podržavali oni od kojih sam očekivao probleme.”
(Balašević o tri pjesme koje je napisao o Titu – Jutarnji list 5.04.2009.)

Računajte na nas

U ime svih nas iz pedeset i neke
Za zakletvu Titu ja spevo sam stih
Ne spominjem prošlost ni bitke daleke
Jer rođen sam tek posle njih

Ovako počinje pjesma “Računajte na nas” Đorđe Balaševica, koja je objavljena kao singlica grupe Rani mraz “davne” 1978. Pjesmu je prestao izvoditi već 1982., kako je to objasnio u jednom televizijskom interview-u iz 2010. : "Primijetio sam da od nje prave parolu. Jedno vrijeme je funkcionirala, izazivala je tu emociju koju sam želio podijeliti sa svojom generacijom. Onda sam primijetio da sam u stvari napravio himnu drugima, da sam im napravio pjesmu kakvu oni sami sebi nikada ne bi znali napraviti”.

Zanimljivo je da je u snimanju ove pjesme učestvovao i Bora Đorđević, kasnije žestoki antititoista i nacionalista, koji se priključio Ranom mrazu neposredno prije snimanja pjesme “Računajte na nas”.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, “Računajte na nas” je bila dosta izvođena pjesma, u raznim prilikama, od radnih akcija pa sve do školskih priredbi.

Triput sam video Tita

Jednom se otac moj sa posla kući vratio pre,
Odenuo mi praznično sve i poveo me na trg.
Bio sam klinac još i bilo mi je tek oko pet
Al' dobro pamtim nasmejan svet i svečan i sretan grad.

Singlica “Triput sam video Tita”, izašla 1981., godinu dana nakon Titove smrti, vjerojatno je i najpoznatija pjesma o Titu koja je napisana poslije njegove smrti (“Druže Tito mi ti se kunemo” koju izvodi Zdravko Čolić je napisana 1977.). Bez obzira što god neko mislio o toj pjesmi, u njoj je vjerno prenesena tuga koja je zavladala u Jugoslaviji nakon Titove smrti, i bila je još jedna cigla sazidana u svrhu jačanja kulta ličnosti druga Tita.

Činjenicu da je bilo pojedinaca, koji su se radovali tome i otvarali šampanjac, saznali smo tek nekoliko godina kasnije. Jedan od njih je i Antun Vrdoljak, kasnije čovjek od apsolutnog Tuđmanovog povjerenja, na zadatku u HTV-u i Hrvatskom olimpijskom odboru, čovjek koji je šikanirao Milku Babović (i ne samo nju) zbog “pogrešnih” krvnih zrnaca. Vrdoljak je i autor katastrofalnog dokumentarca o Titu, prikazanog na HTV-u 2010., koji je izazvao podosta reakcija povjesničara, koji su ukazivali na propuste u serijalu.

Ova pjesma je dočekala i svoje satirične verzije, na zagrebačkoj 101-inici se prije par godina dosta vrtila “Triput sam vidio doktora Ivu”. Posebno je genijalna “Triput sam vidio Ivana Pavla” Predraga Lucića, objavljena u Feralu 1998. i kasnije u “Sun Tzu na prozorčiću”, čitanci iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola.

Jednom se Ćaća naš sa VONS-a kući vratio pr’je,
Odjenuo nam blagdansko sve i poveo na hipodrom.

Maestralno!

Requiem

Balašević 1988. objavljuje album “Panta Rei…”, koji počinje pjesmom “Soliter”, duhovitim prikazom tadašnjih prilika u Jugoslaviji, a završava pjesmon “Requiem”, još jednom Đoletovom pjesmom o Titu. Ustvari to je pjesma o postepenom mijenjanju odnosa prema Titu unutar same SFRJ. Slobodan Miloševic je već postao Predsjednik Predsjedništva Saveza Komunista Srbije. “Antibirokratska revolucija” se valjala po ulicama…

U pjesmi dominira slutnja o mogućoj propasti jugoslovenske ideje, kao i raspadu Jugoslavije.

Kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
Pomislim na onu pesmu...
Već je godinama ne pevam,
Stari refren nikom ne treba.

A ljudi pesme kratko pamte, Komandante...

Ostaće u knjigama i priča o nama:
Balkan krajem jednog veka.
Svako pleme crta granicu.
Svi bi hteli svoju stranicu...

Tope se snovi kao sante, ej Komandante...

Na barikadama su opet zastave,
Svet ide k'o na praznike.
I decu izvode s jutarnje nastave
Da vide gladne radnike...

A gde smo mi, naivni,
Što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

Vremena su nezgodna za momka kao ja
Koji gleda svoja posla...
Nisam lutak da me naviju.
Imam samo Jugoslaviju...

Sve druge baklje bez mene plamte, e Komandante...

Na barikadama su opet zastave...

I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
Na barikadama su uvek najbrži,
Al' nikad i najmudriji.

A gde smo mi, naivni,
Što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

I prevareni...

Kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
Pomislim na Panta rei...
Baciće se, tako, neki lik
Kamenom i na tvoj spomenik.

Jer sve se menja, i sve teče... čoveče.
Jer sve se menja, i sve teče... čoveče.

Albumu “Panta Rei…” je prethodila jadna i bedna osamdeset sedma, a onda su došle devedesete, tužne i nesretne. Balašević ih je ispratio sa “ma jebite se devedesete!”.

Tito je vaš (Riblja čorba)

Riblja Čorba 1990. godine izdaje album “Koza Nostra” na kom se nalaze čak dvije pjesme o Titu, naravno u izrazito negativnom kontekstu, što i ne čudi s obzirom na dotadašnja razmišljanja kao i neke prethodne uradke Bore Đorđevića. Radi se o pjesmama “Tito je vaš” i “Al Kapone”.

Nacionalizam tek lagano naznačen na nekoliko prethodnih albuma (u drugoj polovici osamdesetih Bora Đorđević je Hrvate i Slovence nazvao “bečkim konjušarima”, podržavao je Miloševića, doduše ta je ljubav pukla u drugoj polovici devedesetih, vjerojatno zbog izgubljenih ratova), je eksplodirao na albumu “Koza Nostra”i došao u prvi plan. Ove dvije pjesme izražavaju već tada dosta prisutna stajališta o Titu kao srbomrscu i Srbima podmetnutom kukavičjem jajetu (slovensko-hrvatskom ili kominternovsko-vatikanskom, pitanje je sad), koja su bila prezentirana bilo u nastupima SANU akademika, bilo u mainstream medijima (Politika, TVBG). A čiji je ustvari Tito ? Otkriće nam Bora Đ. :

Drug Tito je bio svetli lik
Drug Tito je posto spomenik
Drug Tito nije bio ljudski stvor
Drug Tito je imo Beli Dvor
Drug Tito je bio dobar drug
I nije on napravio dug
Drug Tito je imo Plavi Voz
Drug Tito se zove Josip Broz
Ja znam u kom grmu leži zec
Pa idem u mali Kumrovec
Jer druga Tita i ostalu decu
Rađaju u tom Kumrovecu
Drug Tito je nas najveći sin
I nije on bio dušmanin
Na Neretvi bio diverzant
Na prstu je imo brilijant
On je bio lovac
Lovac ribolovac
Pijanista, humanista
I nikada onanista
Splavar, travar, kravar
Tito mašinbravar
Ranar, lekar, vidar
I slobodni zidar
Tito je vaš
I vi ste Titovi
I ja vam nisam za to kriv

Ovdje se radi o proizvodnji rima (uglavnom besmislenih) po svaku cijenu,u čemu je Bora Đorđević veoma talentiran, to mu se bar mora priznati. Cijeli album “Koza Nostra” je tipični product kraja osamdesetih i početka devedesetih, i jahanja na valu srpskog nacionalizma. Tito je tu naravno najveći dušmanin srpskog naroda, a SFRJ tamnica srpskog naroda (istom tezom se služe i hrvatski nacionalisti, samo što se kod njih radi naravno o tamnici “svih Hrvata”).

Količina izbljuvanih gluposti je jos i veća u pjesmi “Al Kapone”. Zaboravite naslov, sasvim je jasno o kome se ovdje radi:

Prema njemu Idi Amin
Lekovit je k'o vitamin
Al Kapone
Prema njemu je Bokasa
Human kao vojska spasa
Al Kapone

I Hitlere i Staljine
Zavio je u haljine
Al Kapone
To majka vise ne porađa
To se vise ne događa
Al Kapone

Svet se deli na pione
Pione i šampione
Vidi kako tvoj brod tone
Mafijašu, razbojniče
Al Kapone, Al Kapone
Svet se deli na pione
Pione i na masone
Vidi kako tvoj brod tone
Lopovčino i zlikovče
Al Kapone, Al Kapone

Građanine celog sveta
Pojava mi tvoja smeta
Al Kapone
Ti si bio kralj zločina
I velika štetočina
Al Kapone

Vuk'o si na svoju stranu
Negde prema Vatikanu
Al Kapone
Prijatelje si za džabe
Ubij'o k'o bubašvabe
Al Kapone

Naravno da ništa ne može biti sporno u tome da se napiše kritički intonirana pjesma o Titu, ali ovakvu količinu gluposti u samo nekoliko stihova je zaista teško pronaći. Po Bori Đ. Ispada da je Tito najveći zločinac u povijesti ljudskog roda, u rime je uspio utrpati Hitlera, Staljina, Bokasu, Idi Amina… A što tek reći za tezu o povezanosti Vatikana i Tita? Ovo je dobar primjer o pogubnosti kombinacije alkohola i nacionalizma.

Na službenom sajtu Riblje Čorbe piše da je album “Koza Nostra” objavljen 8.05.1990., dakle na desetu godišnjicu Titovog pokopa! Sad da li se radi samo o slučajnosti ili namjeri, teško je reći. Možda ipak Antun Vrdoljak nije jedini koji je otvarao šampanjac na vijest o Titovoj smrti.

Moram ovdje spomenuti (priznajem, nerado) i “Pogledaj dom svoj anđele”, Čorbinu pjesmu iz sredine osamdesetih, za koju se smatra da je obraćanje Titu. Znam da se mnogi neće složiti, ali meni baš i ne izgleda kao da je pjesma upućena Titu, već onome ko to od gore vidi sve…

Moram priznati da me iznenadilo da je u jednom intervjuu iz 2009. na pitanje “Da li ste nekad pevali Titu i šta mislite o kolegama koji su imali tu "čast"?”, Bora odgovorio ovako:

“Ne, nikad mu nisam pevao, ali priznajem da je bio veliki igrač. Niko ne zna ni koliko se puta ženio, ni da li je Tito stvarno Tito, ali tako je uspešno balansirao između Istoka i Zapada da mu treba skinuti kapu.“ ?!?!?!

E jebiga sad, da li je tu sad ikome išta jasno? Gore spomenuta izjava je dana od čovjeka koji je autor stihova :

''O, Bože, daj mi crni Mercedes sa najmanje četvoro vrata
Da mirno tresem svoju 'Havanu' u pepeljaru od zlata'
O, Bože, daj mi crni Mercedes, jer to je čudo nad čudima,
Lepo je nekažnjeno voziti po cveću i ljudima...''

Nedugo nakon izlaska albuma “Koza Nostra”, počela je “balvan-revolucija” u Hrvatskoj, uslijedili su ratovi u Hrvatskoj i BH. U vrijeme najžešćih ratnih dešavanja Bora Đorđević postaje državljanin Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Nekon vrlo dobrih, antologijskih ranih albuma Riblje Čorbe, u drugoj polovici osamdesetih dolazi do moralnog sunovrata Bore Đorđevića, kao i do drastičnog pada kvalitete Čorbinih ploča. Ne bi me čudilo da je to dvoje jedno s drugim povezano.

Kamo dalje rođače (Azra)

“Ovaj rat je moj najveći poraz u životu. Ja sam sve izgubio. Pjevao sam za sreću i za ljude, a vidi što je sada nastalo. Ja sam dao sve od sebe, ali nisam uspio. Jugoslavija je najgora i najgluplja zemlja na svijetu. Što ja mogu kada nitko nije slušao?! Tražio sam da se razmišlja, nisam nikada pozivao na uljuljkivanje… i vidi što su napravili. Ljudi mene nisu slušali kako valja, nego su tražili nešto što su sami htjeli vidjeti. Ispao sam poligon za nešto što nisam želio.”

“Žena mi je rekla da je gledala Karadžića na televiziji i njemu su aplaudirali, možda ti isti koji su prije meni. Što da sad ja radim, da mi se opet sutra aplaudira?! Ti isti ljudi? A ja sam ih tjerao na razmišljanje… ma neću više, bilo pa prošlo, ionako je sve uzalud.”
(Branimir Štulić, u razgovoru za “Feral Tribune”, 7.09.1993.)

I Branimir Štulić je napisao stihove o Titu. Radi se o pjesmi “Tko to tamo pjeva”, koja otvara Azrin dvostruki album “Filigranski pločnici” iz 1982.

Kamo dalje rođače
Iz pijeska vire krunisane glave
Što to rade
Prde u prašinu

Čini mi se rođače
Da je standard pokvario ljude
Jedu govna i sanjare

Bit će bolje rođače
Skini medalje i napuni sale
Ulici trofeja ponestaje snage

Ostavljene djevojke
Narkomani i bludnice
Uzdaju se u tebe

Blindirani brodovi
Vozili te na četiri strane
Zbilja si bio dosljedan

I nesvrstan rođače
Raspolagati tuđom mukom
Nije mala zajebancija

Bit će bolje rođače
Skini medalje i napuni sale
Ulici trofeja ponestaje snage

Osamljene djevojke
Narkomani i bludnice
Uzdaju se u tebe

Na pitanje zašto ne dođe u naše krajeve i ponovo zasvira, u već spomenutom razgovoru za Feral iz 1993. Štulić odgovara:

“Neću. Nemam više s kim, ni protiv koga. Ja sam se uvijek mjerio sa generacijom od prije pedeset godina. S Titom i njegovima. Danas se nemam tući protiv koga. Ovi sada to su pizde. Ne mogu se tući s pizdama.”

"Oslobođenje" u mojim rukama (Zabranjeno pušenje)

“Nismo mi nikad socijalizam doživljavali kao negativnu stvar. Ali ono što se događalo krajem osamdesetih nije bio socijalizam, to je bio feudalizam, odnosno vlast republičkih oligarhija i njihovih sinova koji su vozili najbolje Porschee i karali najbolje pičke i pjevačice. Od te zemlje se stvorila gomila malih feuda, od Velike Kladuše do Sarajeva. Nakon što je Tito umro, kao poslije smrti kralja, feudalci su se osilili. Oni su se iza tekovina Narodnooslobodilačke borbe krili i svaki napad na sebe su tumačili kao napad na ono što smo i mi podržavali.

Za mene bratstvo - jedinstvo nije floskula nego poruka za ovaj prostor od životne važnosti i ja i danas vjerujem u nju. Puno više stvari ima koje spajaju narode bivše Jugoslavije, nego što ih razdvajaju. Uspješni privrednici i bendovi su oni koji su se okrenuli regiji, suradnji, suživotu. To je i poruka EU: ako se ne možete dogovoriti sa Srbima, Slovencima i Bosancima, kako ćete sa Fincima ili Islanđanima koji su druge kulture i tradicije.

Jugoslavija je kompleksna tema koju teško možemo sažeti u 2-3 rečenice. Nedavno sam preko linka imao diskusiju s Ivanom Zvonimirom Čičkom koji je na SFR Jugoslaviju maltene gledao kao na Kambodžu u vrijeme Pola Pota. Ne možemo tako gledati na to.Neki dan sam bio kod prijatelja u bolnici iza Zaprešića, kaže da je to najnovija bolnica u Hrvatskoj, a izgrađena je u prošlom sistemu. Trebaš saslušati cijelu priču da bi mogao razumjeti sve to što se događalo.“ (Sejo Sexon, 6.12.2009. - www.muzika.hr)

Zabraneno Pušenje je grupa koja je u svojim pjesmama možda ponajbolje opisala život u doba socijalizma, bilo da se radi o Sarajevu ili Bosni, pa i cijeloj Jugi. “Srce, ruke i lopata“, “Abid“, “Guzonjin sin“, “Dan republike“ su samo neke od njih. Glavni razlog njihove široke prihvaćenosti je što smo se svi mogli u njima prepoznati, tekstovi njihovih pjesama su govorili o likovima koji svakodnevno srećemo i događajima koji su se svakome od nas mogli dogoditi ili dogodili. Kada bi me neko pitao kakav je bio život za vrijeme socijalizma u SFRJ, moj odgovor bi bio da posluša prva četiri albuma Zabranjenog pušenja.

Svoje mjesto u nekoliko pjesama je našao i Tito. Zato ne treba čuditi što je Zabranjeno pušenje dobilo najviše prostora u ovom tekstu. Neke od njih su dobile svoje mjesto u tekstu, a neke su zaobiđene, jer se Tito u njima samo uzgred spominje, kao što je to slučaj sa pjesmom “Karabaja“ (Nasta muk u kafani / niko ništa nije pit'o /atmosfera je bila / ko kad je umro Tito, najveći sin...)

Nedelja kad je otiš'o Hase

Godine 1985., izašao je drugi album Zabranjenog Pušenje “Dok čekaš sabah sa šejtanom”. Radilo se o duplom albumu (za tadašnje doba, danas bi cijeli stao na jedan CD), koji je bio prepun hitova, koji se još i danas izvode na koncertima. Na njemu se nalazi bar 6,7 stvari koje bi morale ući na iole ozbiljniju best of kompilaciju Zabranjenog pušenja. Jedna od njih je “Nedelja kad je otiš’o Hase”. Asim Ferhatović Hase je bio legendarni igrač FK Sarajevo, u razdoblju 1952.-1967. ogigrao je 422 utakmice za FK Sarajevo i postigao 198 golova. Međutim pjesma nije o Ferhatoviću, već o Titu, u pjesmi je opisan 4.05.1980., dan kad je Tito umro. Taj dan se igrao jedan od najvećih jugoslavenskih derbija, Hajduk – Crvena zvezda u Splitu. Utakmica je prekinuta pred sami kraj, odmah nakon što je javljena vijest o smrti druga Tita. Rezultat je bio 1:1.

Jedna od najpoznatijih scena vezanih uz taj dan je slika kako igrači Hajduka i Zvezde, stoje zajedno na centru i plaču, dok cijeli Poljud pjeva “Druže Tito mi ti se kunemo”. Dodiše Vedran Rožić i Dule Savić sada tvrde drugačije, ali to je već jedna druga priča.

Ljudi su išli u kolonama
Nikom nije smet'o vjetar sto je dun'o
Te majske nedjelje je došao Osijek
Al' opet je Koševo bilo puno

Bio sam tad još sasma mali
I nisam znao zašto neki plaču
Rekoh sebi - provuću se džaba
Sjesti negdje i navijat ću

Prođoh pokraj jednog redara
On samo svoju cigaru pali
Kaže prođi sad i ne boj se ništa
Danas te nitko neće dirati, mali

Sjedoh negdje u gužvu, u raju
I čuh samo brujanje mase
Danas nam odlazi Asim Ferhatović
Danas nam odlazi naš Hase

Nedelja kad je otiš'o Hase
Nedelja kad je otiš'o Hase
I BBC na mome radiju,
"Oslobođenje" u mojim rukama

I dok je utakmica ova trajala
Stariji ljudi su uzimali riječ
Sine, Hase je tuk'o
Engleze, Švabe, Ruse
I ovo sad mu je posljednji meč

Bješe rezultat 1 - 1
Kad sudija odsvira kraj
Spustiše se zastave stadiona Koševo
Stade jedna nedelja
Da se nastavi maj

Nedelja kad...

Nedelja kad je otiš'o Hase
Okrenu se Hase poslednji put
Nedelja kad je otiš'o Hase
Uzdignutih pesnica i ozarena lica
Nedelja kad je otiš'o Hase
Kao da veli: mene više nema
Al' imate još mnogo važnih utakmica

Izlazili smo svi iz stadiona ćutke
Čulo se samo brujanje mase
Poneki usklik i poneka zastava
Svi u napad, jedan je Hase!
Svi u napad, svi u napad...
Jugoslavija! Jugoslavija!

(NASTAVIĆE SE)

*Tekst je prvobitno objavljen na e-novinama