Tekstovi sa tagom: đorđe matić

Drainac 01 S

Bandit ili pesnik

Oba su voljela stihove Radeta Drainca

Nekoliko najuspjelijih pjesama Radeta Drainca – “Jesen”, “Nirvana”, iznad svega “Naša ljubav”, pa bolna i lomna “Kišna ptica” i “Bandit ili pesnik”, prenose se, šire i novim medijima i između čitalaca, između nove energije, pronose kao neusiljena i nenametnuta vrijednost, kao nešto važno, istinsko
Knin

Uz 5. avgust - kolovoz

Izgubljeni raj

Danas, rađaju se generacije, daleko, kod kojih je dio stiha „bez rodnoga kraja“ samo citat, nešto preneseno i posredovano, nedoživljeno, bez istinskog uporišta u stvarnosti. Bio on prenemaganje ili autentična emocija – ili oboje – taj 'raj' iz stiha pretvorio se odavno u svoju suprotnost
Prince1_S

Sećanje: Prince (7.6.1958 - 21.4.2016)

Tri godine bez Purpurne kiše

Odjeven u šarenu, šljašteću husarsku jaknu poput Džimija Hendriksa, s frizurom kao Litl Ričard, na visokim "stileto" štiklama (!) i s pripasanim, neobičnim modelom gitare, djelovalo je kao da je sav sastavljen od vizuelnih citata. Sve dok tip nije krenuo u baladu koja je od prvog tona, dinamički i dramatski rasla svakim taktom, stvarajući fantastičnu, jedva izdržljivu tenziju. Prins – jer, tako se zvao pseudonimom – dovodio je svaku sljedeću zauzdanu strofu do eksplozije refrena od ponavljajuće dvije riječi na šest nota: "Purple rain, purple rain..."
Aasa 01 S

Uz godišnjicu rođenja

Ko je bio Šaban Bajramović?

Najlepšu priču o Šabanu pričala je pokojna Ljilja Petrović. U doba kad pravi svoje senzacionalne rane albume, početkom osamdesetih, Šabana gotovo nije bilo na televiziji. Za to je postojao razlog, koji se desio na snimanju video-klipa za nestvarno lepu Šabanovu pesmu “Parno gras” (Beli konj). Snimljen filmskom kamerom, u nekoj beskrajno poetičnoj izmaglici, Šaban u tom spotu, u crnoj kožnoj jakni, zaista jaše belog konja. Po Ljiljinoj priči, nakon pada zadnje klapne Šaban je ukrao konja, odjahavši sa snimanja i nestao, da ga više ne nađu
jim morrison

Hodočasnik u Parizu

Narodni heroj Džim Morison

Trebale su doći devedesete, kad je sve postalo manje važno, manje čarobno – ali s time i prva prava arheologija kulturne prošlosti – da bismo otkrili da je poprsje napravio naš čovjek, hrvatski kipar Mladen Mikulin, odnijevši ga – o, koliko samo u skladu s onim vremenom! – zamotano u platno; sam, s crvenim pasošem, vlakom do Pariza. Bista je kasnije uništena i odnesena, kako i treba. U logici tojest i pravilima narativa kakav je utjelovljavao Džim Morison. Ali – i mi kakvi smo bili, zeleni, "voljni podanici od Guštera kralja" – i djeca kulture dizanja pa rušenja spomenika i bista.
Arokko 21 B

Bajaga, slučaj jednog nasilja

Jahači magle

Udara se na one koji se najmanje razlikuju, koji najviše liče, upravo najviše utjelovljavaju najbolji dio vlastite zajednice, zamišljeni ideal samih sebe, onih najciviliziranijih, najblažih, najsofisticiranijih. Ali, organizacija koja je protestirala da se zabrani nastup, ne pripada tome – ona zna da ne spada u takav najbolji dio, ni s ove ni s one strane: ona je šekspirovski Kaliban kome je civiliziranost beogradskog autora naprotiv ogledalo vlastite nedostatnosti, nedostojnosti, nerazvijenosti, sirovosti i niskih nagona
Ahho5

Ništa nije došlo kad je trebalo

Nostalgija za budućnošću 2

Visoki jedan džentlmen, poznat, već star (“mada izgleda mlad”), a world star, i slova naslova, u Avazu: “John Cleese ručao u restoranu Kod Kibeta”. Ovo, jebote, ko da ste vi pisali, kažem Elvisu kad ste (se) prije trideset godina igrali koševskih Pajtona
Titt1

Patriotska mitologija u rock izrazu (3)

U ritmu svjetske revolucije i antifašizma

Bauk kontekstualizacije kruži među povjesničarima i historičarima danas, čak i kad se bave, po elitnim akademskim krugovima još uvijek navodno „neozbiljnim“ temama poput popularne kulture, sporta, pop i rock glazbe itd. Poželjno da je ta kontekstualizacija globalna ili barem transregionalna-komparativna. Osim ako ste etnički ili klerikalni nacionalista, u tom slučaju morate svoj etnos i svoju majčicu sektu staviti u centar galaksijske historiografije, dakako, bez ijedne crne rupe, inače će vas ovi vaši (hrvatski: uši ili stjenice), najprije giljotinirati a potom izopćiti i srušiti vam nadgrobni spomenik
Rokolo 20 B

Iz knjige „Tajne veze“: U Amsterdamu s Goranom Bregovićem

Anegdota o tankoj crvenoj liniji

I tako smo se upoznali: ona čuvena mladolikost, fizionomija ista, nepromijenjena tolike godine, malo me zatekla ovako iz blizine. Pogled procjenjivanja, oštar, kao policijski, fiksira te prvo, pa tek onda osmijeh. Sve je od tada, međutim, postalo zbunjujuće, do zamagljenosti, i šibalo mi je sto pitanja, najlogičnijih, koja su me zbunjivala još više s obzirom na to što je uslijedilo
Djor 02 S

Interview: Đorđe Matić, pisac i rock hroničar

Narodnjaci su bili dorasliji situaciji od rokera

Očekivali smo da će rokeri biti neka vrsta svijesti i savjesti u teškim vremenima. Naprotiv, većina se pokazala bijednim malograđanima i konformistima, a oni koji nisu htjeli u podjele reagirali su smušeno i ne naročito suvislo. S druge strane, narodnjaci su iz svoje ‘niske’ kulture progovorili bolje i bolnije ponekad od naglašeno urbanih autora
Jonnay 02 S

Nemir i strast

Johan i ja (i JNA)

Gledali smo ga kao boga, slobodno se sada može reći, onako visokog i tada već zakosaćenog, s onim usko postavljenim semitskim očima, i kako mu je, dok zatvorenih očiju pjeva, već u prvoj-drugoj pjesmi košulja uvijek bila potpuno mokra, od vrućine reflektora, ali još više, oduvijek sam ovo osjećao, od neke unutarnje, neobjašnjive tenzije – i pitali se što nam zapravo poručuje iza nanosa, iza zastava s vjetrom svojih stihova, onako kako je Kiš opisivao Krležinu literaturu kao „zastavu u kojoj uvek ima nekog vetra“
Butler 03 S

Poslednji oproštaj: Ljiljana Petrović-Buttler (1944 –2010)

Devlésa, Ljiljana!

Kao i kad je otišao Šaban Bajramović, njen muški ekvivalent, tako i sa Ljiljanom odlazi čitav jedan svet, o kome se svašta može ispričati i reći, ali kakav zasigurno više nećemo videti.
Butler 02 s

Retro interview: Ljiljana Petrović-Buttler

Dok je bilo Tita, niko nije bio gladan

"Ja sam Ljiljana Petrović-Buttler, zvezda ciganske muzike bivše Jugoslavije. I dokazala sam da posle petnaest godina pauze mogu da postignem i svetsku slavu. Dokazala sam da vredim nešto. bezobrazna sam, ali kad mogu kojekakvi pevačići, jedanput mogu i ja". Ovako je 2005. godine, razgovarajući sa Đorđem Matićem, opisala sebe Ljiljana Petrović-Buttler, najpoznatija romska pjevačica u zemlji. Umrla je 2010, ostavljajući iza sebe bogatu, uzbudljivu i – nezaboravnu karijeru koja se pamti i prepričava. Priča o Ljiljani Petrović-Buttler bez sumnje je filmski materijal, no takav bi film zbog osobnih i općih kulturnih specifičnosti, umjesto na klasični Holivud, kako bi se moglo pomisliti, vjerovatno prije ličio na nekadašnji domaći "crni talas"...
Corb 06 S

Iz knjige „Tajne veze“: Susret s Borom Đorđevićem

Sjena šepajućeg, palog anđela

Nikad mi nije postalo jasno zašto je tako pao. Prvo u magle, privatne i javne, sve više, u nedostojan humor i na kraju, kao građanin, najgore od svega, u najstrašnije idejne zablude – on, koji je govorio u ime svih, odabrao je u raspadu samo jedne. Nisam mogao uzeti distancu pa me taj slom bolio istinski, žuljao godinama
Astulic 03 S

Đorđe Matić, Tajne veze (Sandorf 2017)

O Štuliću i težacima s dalmatinskih otoka

U "Tajnim vezama" Matić primarno piše o muzici i o pjesmama, njihovim autorima i potonulim idolima, ali iza te fasade zapravo piše o jednoj velikoj i potonuloj kulturi, o egzilima i općoj melankoliji ovdašnjeg svijeta