Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
U već objavljenim "Retro-Džuboksima s Fejsa" prisjetio sam se pjesama s prizvukom nekih dalekih, nostalgičnih vremena. S obzirom da je taj zdenac dubok i nepresušan, nastavljam u sličnom tonu, grabeći sa samog dna i istražujući neke najzakučastije slojeve svijesti i sjećanja. Opet uz pomoć čarobnog vremeplova, kućnog oltara i multimedijalnog centra mog djetinjstva - starog Riz-ovog radio aparata
Oči koje tražiš nekako uvek sretneš na sredini elipse, u mimohodu ih upijaš, pa opet i opet, do osam sati, kada ujednačeno pulsiranje korza polako prestaje, elipsa se sve vise proređuje, a šetači odlaze dogovorenim putevima. U bioskop, u poslastičarnicu, u park, u kafanu, na igranku, a nas četiri, oko pola devet – kući
Glavni razlog zašto je "Neka daleka svjetlost" zaboravljena nije samo neuklapanje u trend crnog vala, nego i činjenica da je tih godina u jugoslavenskoj kinematografiji vladala hiperprodukcija, neprestano iskrsavaju filmovi koji su nepravedno potonuli u tom preobilju. Srećom, jako je puno kanala i internetskih portala koji se bave yu filmom, pa će takvih previda biti sve manje
Male filmske liste su korisne, najviše u vreme hiperprodukcije, kada se usled poplave novih sadržaja zaboravlja na stare dragulje. Sve je počelo mnogo pre nas, pa i film
To je mladež koja traži samu sebe, a društvo joj ne pomaže kako treba. Nemojmo zaboraviti da bez kompromisa nema društva. Oni shvaćaju da će zaglaviti, a uostalom neki od njih već i jesu. Mladići odlaze na Zapad i vraćaju se obogaćeni "novim tekovinama zapadne kulture", a djevojke putuju u Italiju, Francusku, Englesku, gdje rade kao manekenke, vodiči, statisti i strpljivo čekaju svoga "princa", ne na konju, nego s debelom čekovnom knjižicom
Te ’69 se desio i Woodstock. Hipijevska kontrakultura i seksualno oslobođenje bili su na vrhuncu. Neka Linda i neki John vodili su ljubav na livadi, prepustili su se čulnim senzacijama i romantičnim predodžbama. Puteno i osjećajno harmonizirano je na Woodstocku. Poljem se širio miris marihuane, LSD je otvarao vrata percepcije, tako barem vele Aldous Huxley i ljubitelji njegovih poznijih radova
Slušajući svoje lokalne rok-grupe, mladi Somborci su prvi put mogli da se uživo susretnu sa pesmama britanskog i američkog popa i rokenrola jer su na repertoaru ovih bendova (od kojih su neki, da bi dobili pravo na svirku i salu, morali da se podšišaju) bili The Shadows, The Searchers, The Beatles, The Rolling Stones (prvo živo izvođenje pesme „Satisfaction“ izazvalo je delirujum mladih Somboraca), Jimmy Hendrix, The Mamas & The Papas, Manfred Man, The Byrds, The Monkees, The Beach Boys, Creedence Clearwater Revival
„Ti ćeš mi mali napisat zadaću na maturi. Iz hrvatskoga“. Mene prpa. Kaj ću sada. Dečko mišićav. Nabildan. Opasnog izgleda. Stariji od mene tri godine. To je u tim godinama bila velika razlika. Jedan je razred ponavljal. I ja, od straha pred šamarom ili vritnjakom, pristanem. A on je već dobro u glavi složio cijeli scenarij i sve mi potanko objasnio
Sa „povlaštenog položaja“ DJ kabine, godinama sam promatrao kako su se rađale simpatije, rađale ljubavi, kako su trajale ili nestajale, tko je koga istinski volio ili varao, tko će koga pozvati na ples. Znao sam kome je koja pjesma omiljena. Svi smo o svima znali sve. Čudno neko vrijeme. Gotovo nestvarno. Mnoge od tih veza održale su se i do današnjih dana i nekadašnji momci i cure, sada već djedovi i bake, imaju poneku izbljedjelu lijepu uspomena iz doba svojih, u discu rođenih, prvih ljubavi. I svoje priče po sistemu - „stara dobra vremena“. Kafića još nije bilo. Oni su došli kasnije, a u „Kapelu“ ili „Tri palme“ nisi mogal ni prismrdit. Sve što su mladi onda imali, bio je disco. Ovo je priča o njemu, o jednom sada već dalekom vremenu, uz nešto malo sličica
Ovo je mala priča o jednom davno prohujalom vremenu. Epohi kad smo otkrivali traperice Super rifle s Ponte Rossa, šlape Superge, električne gitare, dugu kosu i neku novu glazbu. Ovo je pričica o malom, beznačajnom glazbenom bendu u Ogulinu, ali po nečemu prvom: Tornado, zaboravio sam kako smo mu dali to ime, bio je prvi VIS (vokalno- instrumentalni sastav) u gradu. Do tada je, kroz niz godina, bilo mnogo raznih sastava, ali svi su uglavnom bili instrumentalisti, bez pjevača
Monografija „Šezdesete u Hrvatskoj – mit ili stvarnost“, zbirka eseja o književnosti, filmu, muzici, likovnim umjetnostima i kulturi svakodnevice, objavljena je uz istoimenu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), kojoj je suizdavač Školska knjiga. Sa dozvolom izdavača i autora, u nekoliko nastavaka objavićemo delove iz ove dragocene monografije
Monografija „Šezdesete u Hrvatskoj – mit ili stvarnost“, zbirka eseja o književnosti, filmu, muzici, likovnim umjetnostima i kulturi svakodnevice, objavljena je uz istoimenu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), kojoj je suizdavač Školska knjiga. Sa dozvolom izdavača i autora, u nekoliko nastavaka objavićemo delove iz ove dragocene monografije
Monografija „Šezdesete u Hrvatskoj – mit ili stvarnost“, zbirka eseja o književnosti, filmu, muzici, likovnim umjetnostima i kulturi svakodnevice, objavljena je uz istoimenu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), kojoj je suizdavač Školska knjiga. Sa dozvolom izdavača i autora, u nekoliko nastavaka objavićemo delove iz ove dragocene monografije