Tekstovi sa tagom: škola

Britanski pedagog Aleksandar Saterlend Nil (rođen 1883) osnovao je 1921. godine u jednoj engleskoj pokrajini školu Samerhil, u kojoj su nastava i vaspitanje dece postavljeni na potpuno nove pedagoške i psihološke osnove. Rad u Samerhilu, o kome govori ova knjiga, smatra se jednim od najznačajnijih pedagoških eksperimenata XX veka. Poslednjih decenija Nilov rad i njegove ideje bili su predmet žestoke kritike, ali su dobili i velika priznanja eminentih pedagoga, psihologa i antropologa. Predgovor za ovu knjigu napisao je Erih From

Da je ovaj virus opasan govori i to da su i djeca sama već uvjerena da je sa svime gore opisanim sve u redu, da djecu treba odabirom literature segregirati prema spolu, da je bolje biti narkoman nego homoseksualac, da je ne biti član NGO-a zvanog Katolička crkva sramotno djelo koje treba sakrivati

Škole bi mogle biti mjesta od formativne važnosti za LGBTI mlade koji bi ondje mogli učiti o svijetu i samima sebi, tako da mogu postati snažni, ali i obazrivi mladi ljudi. Nažalost, škola je često zastrašujuće i nesigurno mjesto u kojem se najveći strahovi LGBTI mladeži o njihovim identitetima ostvaruju

Danas, nažalost, roditelji zaboravljaju da pored škole, i oni imaju veliku ulogu u obrazovanju i odgoju svoje djece. Prosvjetne radnike nerijetko stavljaju na stub srama, a sami nikad nisu bili učitelji, nastavnici, profesori i pedagozi. Svi se slažemo da su prosvjetni radnici potplaćeni, i da nam je sistem loš, a kada ljude pitate šta je tačno loše, uvijek će vam navesti za primjer nešto što se dešava apsolutno svugdje. Pored toga će reći kako je to na Zapadu bolje, iako nikad nisu živjeli na Zapadu

Izašavši iz te dvadesetogodišnje španske čizme savremene kulture, jedan maturant jedva ako ume da izabere novu špansku čizmu – fakultet. Na njemu ostaje prosečno pet godina. U 26-toj on je jednako čovečanski nezreo, kao dečačić koji svoju igru piljaka pretpostavlja igranju klisa. Jedan grčki petnaestogodišnjak u vreme Sokrata bio je nesravnjeno više muškarac nego jedan tridesetogodišnjak našeg veka!

Nedavno je jedan kolega predložio dа se prisetimo nаstаvnikа koji su obeležili nаše školovаnje. Ogrаničio sаm sebe nа šest imenа, jer bi u suprotnom tekst bio duži od Tolstojevih romаnа. Nаrаvno, neprаvedno sаm izostаvio brojne nаstаvnike, te krаjputаše koji su me omeđili i utemeljili, pogotovu аsistente sа fаkultetа, divne ljude pre svegа. Pokušаo sаm dа se setim imenа svih nаstаvnikа od petog rаzredа do krаjа fаkultetа. Neverovаtno, nijednog nisаm zаborаvio.

Kako oduševiti naraštaje koje u lektiri čeka Grički top, Turci pred vratima i jezik koji ne razumije ni Google Translator? Kod kuće ga pak čekaju videoigre, snapchatanje, lajkanje na Instagramu i bingeanje TV serija? Nije čudo što u ocjenama turističke potentnosti Hrvatske stranci ističu kako se mladi do 30 godina izvrsno služe engleskim jezikom. Logično, neprestano su na internetu, od trenutka kad su im roditelji dali da prčkaju po smartfonu i tabletu kako bi ukrali koju minutu mira i - jednostavno, naučili su zanimljiv engleski jezik dok im dosadni hrvatski malo teže ide

„Kako sam proveo raspust - nikoga ne treba da zanima. Ovo je moja lična stvar, kao što je i leto – moje lično vreme za odmor, i ne moram za to polagati račune u ovom sastavu”

Još do kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća, u centru Splita, u Domaldovoj ulici, a to je prva ulica na dnu Pjace s desne strane, nalazila se radiona za punjenje penkala i kemijskih olovaka! Da, i kemijske olovke su se punile! Radionu je držao otac moje prijateljice, danas poznate slikarice Ence Kovačević. Njen otac se zvao Lucijan. Bio je ritual doći kod njega. Napuniti tintom penkalu i nije bilo neko čudo, ali napuniti uložak za kemijsku, za to je trebalo imati mali stroj, izbaciti posebnom iglom kuglicu koja se vrtila dok se pisalo

I, dok je autobus prašio sve bliže raskrsnici na kojoj treba da izađe, Tifa je postajala uznemirenija, i kružeći pogledom po grozdovima putnika koji su blokirali izlazna vrata, ponavljala mahinalno: ''Kako ću da izađem?'. Ja sam se nasmijao, a ona mi prekorno dobacila: ''Nemojte da mi se smijete''. Po tome sam zaključio da joj stvarno nije lako. A kad je autobus stao, Tifa je bila usplahirana srna, satjerana u škripac. Bio je to slikovit primjer iz psihologije, koju je i Tifa učila, ali ona toga sada nije bila svjesna i nije imala vremena za samoposmatranje

U posljednjih dvadeset godina, tzv. "girl power" postao je popularan način opisivanja uspješnih djevojaka u američkoj kulturi. Izvještaji o alfa djevojkama, djevojkama koje uspijevaju u svakoj domeni života, popularne su, nižu izvrsne rezultate u školi, osvajaju krune za kraljice maturalnih zabava, a istovremeno vješto izbjegavaju rodne stereotipe, postali su vodeći element u promjeni rodne dinamike

Sve ono što čitav svet zna: da su Hitler i Staljin potpisali Pakt o nenapadanju samo osam dana pre početka Drugog svetskog rata; da su, kad je rat već počeo 1. septembra 1939, Nemačka i Sovjetski Savez podelili Poljsku, koja je prestala da postoji kao država; da su i Nemci, a naročito Rusi masovno ubijali poljske oficire i vojnike (u Katinskoj šumi masakrirano je četiri hiljade Poljaka); da su Rusi okupirali baltičke države i tamo instalirali staljinističke režime – sve to danas nije u modi u državi kojom rukovodi Putin. Mnoge stvari se ne pominju, neke se ublažavaju, neke opravdavaju. Istorija se iz političkih razloga menja; danas je Staljin veliki vođa, jer se niko ne usuđuje da navede deset miliona žrtava njegovih čistki...

Šta da upišem? Književnost, filozofiju ili medicinu? Lomio sam se dva dana i – prelomio. Medicinu. Zbog Doktora Đorđa i zbog oca. Skočiće mu ugled u Gacku, kad završim. Neće biti kurir u opštini, nego Doktorov otac