Tekstovi sa tagom: škola

Srpski obrazovni sistem sve više liči na onu dobru, staru zagonetku „Puna škola đaka, niotkuda vrata“. Školske zgrade su se preobrazile u lubenice, a s jednim ciljem – da se glave pretvore u bundeve. Zatvorili smo oči i uši, jer semenke kojima pođe za rukom da proklijaju i oslobode se debele kore nataloženih predrasuda vrlo lako mogu da postanu neposlušne. Izgleda da građani koji misle nikome nisu potrebni.

Roditelji i javno mnenje su sablažnjeni i začuđeni nasiljem koje se „desilo” (pošto se kod nas sve nešto „dešava” – rat, sankcije, bombardovanje), pa tako nesnađeni i oni traže „glavu” i postavljaju pitanje odgovornosti. Možemo primetiti – zadivljujuća sabornost nastavnika, roditelja i zajednice. Ideal je skoro pa ostvaren, samo fali jedna sitnica kako bismo do konačne utopije dobacili, a ta „sitnica” su učenici.

Tzv. "zločeste djece" bilo je podosta i srazmjerno se ukazivala potreba za discipliniranjem, kako u obiteljima tako u školi. A to je bar bilo lako. Uvijek je lakše šibom ili šamarom uvesti disciplinu i poslušnost nego pokušati kroz pozitivni autoritet i dijalog riješiti problem. Često su roditelji linijom manjeg otpora i u nemoći da izađu na kraj s neposlušnom djecom tražili od učitelja da ih kazne, dakako, i batinama (samo ga dajte)

Puno je godina prošlo otad. Karte su se nakon toga nekoliko puta miješale i dijelile s promjenjivom srećom. Srednja škola u Krapini još stoji na svom mjestu. Majke više nema, nema ni oca. Nema vjerojatno ni moje razrednice, većine profesora pa i nekih školskih kolega. Nema staje, Perge, stare hiže... Nedavno sam saznao da ni cure iz Velike Vesi koja me tješila nema. Ostale su te neke slike i sjećanja na emocije koje sam proživio. Ostaje i žal zbog nekih stvari koje sam propustio

Škola i obrazovanje su dugo bili ekskluzivno pravo imućnih i njihove djece. Zahvaljujući industrijskoj revoluciji i potrebom za pismenim kadrom u radnoj snazi, osnovno obrazovanje postaje dostupno i obavezno za sve, obezbijeđeno od strane države. Samim time, država odlučuje šta je primjerno, korisno i potrebno djeci da uče – čak i kada se to kosi sa drugim ljudskim pravima. Samim time svjedoci smo raznih restrikcija i cenzura, baziranih na ličnim utemeljenjima predavača_ica, školske uprave ili nadležne vlasti. Nimalo iznenađujuće, LGBTI teme, kao i one koje se tiču drugih manjinskih grupa, su često mete ovih ograničenja i cenzura.

Mladi su u prosjeku osvijestili svoj LGBTIQ+ identitet s 14 godina, češće se outaju majkama nego očevima, a u kontaktu s novim osobama preko polovice njih skriva svoj LGBTIQ+ identitet. Doživljaj poštovanja i uvažavanja njihovog LGBTIQ+ identiteta, kao i osjećaj sigurnosti, češće su imali tijekom studiranja u odnosu na srednju školu, što ne čudi budući da su u srednjoj školi češće doživjeli nasilje, uz negativno spominjanje LGBTIQ+ tema u nastavi.

Video sam sebe kao profesora matematike, gde je sve racionalno i dokazivo, poput savršene formule po kojoj funkcioniše priroda, vasiona, društvo, industrija, saobraćaj, mikrosvet, želje i porivi, bez zamračenih i mističnih mesta, stvarčica i drangulija. Ipak, uzimao sam zdravo za gotovo svet umetnosti, mirio se s postojanjem dotične bulumente, raznobojnog društva ljudi koji pošto nisu sposobni ni za šta korisno, ili iz hobija i viška energije pišu, slikaju, komponuju, igraju; neka ih, mislio sam, valjda i oni imaju prava da žive

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Iz škole su izbacili emocionalni odgoj. Sada emocija luta bez sadržaja na koji bi se mogla primijeniti i opasno se klati između pobunjeničkih nagona, koji uvijek prate ono što se ne može izraziti, i iskušenja prepuštanju zastranjivanjima, čiji su ne tako krajnji primjeri svijet diskoteke, alkohola i droge

U korist seksualne edukacije govori činjenica da što više mladi ljudi znaju, to više kontrole imaju nad svojim životom; što manje znaju, to više kontrole imaju drugi ljudi koji tu okolnost mogu i da zloupotrebe. Edukativni sadržaj vezan za reproduktivnu anatomiju, u Srbiji se već svakako nalazi u okviru nastavnog programa biologije za osnovne škole. Ono što je izostavljeno su teme koje se tiču kontracepcije, polno prenosivih infekcija, seksualnog zlostavljanja i rodnih pitanja. Seksualni nagon je ono sa čime se čovek rađa, ne pojavljuje se iznenada u pubertetu, već se tada javlja jačanje istog. Adolescent postaje svestan svoje seksualnosti, i u slučaju da je bilo šta sem heteroseksualac, neretko to ne sme da ispolji. Seksualnost je kompleksna dimenzija i ne odnosi se samo na seksualne kontakte već podrazumeva i potrebu za prihvatanjem, odgovornost, komunikaciju, seksualni identitet. Potiskivanje dovodi do mnogobrojnih problema, uključujući depresiju

Budućnost od nas zahtijeva promjenu, a obrazovni sustav, kao temelj društva, mora biti podvrgnut reformama kako bismo onima koji dolaze nakon nas u rukama ostavili bolji svijet

Tužna je istina da mi odrasli često više vodimo računa o sigurnosti materijalnih stvari nego o bezbednosti dece. Ljubav prema stvarima koje posedujemo često je veća od ljubavi prema deci. Svako »Ostavi to!« — znači pretpostavljanje predmeta detetu. Dete je mala napast, zato što se njegove želje sukobljavaju sa egoističnim željama odraslih

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

"U moje vreme" bilo je poželjno da budemo isti, što ne znači da smo bili jednaki i ravnopravni, naprotiv. Možda zato i dalje nijedan prvi septembar nije tek običan datum, ni decenijama nakon završene škole. Ali, možda će nekad neki prvi septembar označiti zaista i novi početak

Uz kultnu dječju enciklopediju "Svijet oko nas" sjetno smo se prisjetili trenutaka u kojima nas je i ako nismo voljeli učenje držala satima prikovane uz stol. Srećom, to nije bila jedina enciklopedija takvog tipa, već su naše male glave oblikovane nizom intrigantnih uradaka s temama od dinosaura do nuklearnih raketa