Tekstovi sa tagom: škola

Škola i obrazovanje su dugo bili ekskluzivno pravo imućnih i njihove djece. Zahvaljujući industrijskoj revoluciji i potrebom za pismenim kadrom u radnoj snazi, osnovno obrazovanje postaje dostupno i obavezno za sve, obezbijeđeno od strane države. Samim time, država odlučuje šta je primjerno, korisno i potrebno djeci da uče – čak i kada se to kosi sa drugim ljudskim pravima. Samim time svjedoci smo raznih restrikcija i cenzura, baziranih na ličnim utemeljenjima predavača_ica, školske uprave ili nadležne vlasti. Nimalo iznenađujuće, LGBTI teme, kao i one koje se tiču drugih manjinskih grupa, su često mete ovih ograničenja i cenzura.

Mladi su u prosjeku osvijestili svoj LGBTIQ+ identitet s 14 godina, češće se outaju majkama nego očevima, a u kontaktu s novim osobama preko polovice njih skriva svoj LGBTIQ+ identitet. Doživljaj poštovanja i uvažavanja njihovog LGBTIQ+ identiteta, kao i osjećaj sigurnosti, češće su imali tijekom studiranja u odnosu na srednju školu, što ne čudi budući da su u srednjoj školi češće doživjeli nasilje, uz negativno spominjanje LGBTIQ+ tema u nastavi.

Video sam sebe kao profesora matematike, gde je sve racionalno i dokazivo, poput savršene formule po kojoj funkcioniše priroda, vasiona, društvo, industrija, saobraćaj, mikrosvet, želje i porivi, bez zamračenih i mističnih mesta, stvarčica i drangulija. Ipak, uzimao sam zdravo za gotovo svet umetnosti, mirio se s postojanjem dotične bulumente, raznobojnog društva ljudi koji pošto nisu sposobni ni za šta korisno, ili iz hobija i viška energije pišu, slikaju, komponuju, igraju; neka ih, mislio sam, valjda i oni imaju prava da žive

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Iz škole su izbacili emocionalni odgoj. Sada emocija luta bez sadržaja na koji bi se mogla primijeniti i opasno se klati između pobunjeničkih nagona, koji uvijek prate ono što se ne može izraziti, i iskušenja prepuštanju zastranjivanjima, čiji su ne tako krajnji primjeri svijet diskoteke, alkohola i droge

U korist seksualne edukacije govori činjenica da što više mladi ljudi znaju, to više kontrole imaju nad svojim životom; što manje znaju, to više kontrole imaju drugi ljudi koji tu okolnost mogu i da zloupotrebe. Edukativni sadržaj vezan za reproduktivnu anatomiju, u Srbiji se već svakako nalazi u okviru nastavnog programa biologije za osnovne škole. Ono što je izostavljeno su teme koje se tiču kontracepcije, polno prenosivih infekcija, seksualnog zlostavljanja i rodnih pitanja. Seksualni nagon je ono sa čime se čovek rađa, ne pojavljuje se iznenada u pubertetu, već se tada javlja jačanje istog. Adolescent postaje svestan svoje seksualnosti, i u slučaju da je bilo šta sem heteroseksualac, neretko to ne sme da ispolji. Seksualnost je kompleksna dimenzija i ne odnosi se samo na seksualne kontakte već podrazumeva i potrebu za prihvatanjem, odgovornost, komunikaciju, seksualni identitet. Potiskivanje dovodi do mnogobrojnih problema, uključujući depresiju

Budućnost od nas zahtijeva promjenu, a obrazovni sustav, kao temelj društva, mora biti podvrgnut reformama kako bismo onima koji dolaze nakon nas u rukama ostavili bolji svijet

Tužna je istina da mi odrasli često više vodimo računa o sigurnosti materijalnih stvari nego o bezbednosti dece. Ljubav prema stvarima koje posedujemo često je veća od ljubavi prema deci. Svako »Ostavi to!« — znači pretpostavljanje predmeta detetu. Dete je mala napast, zato što se njegove želje sukobljavaju sa egoističnim željama odraslih

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

"U moje vreme" bilo je poželjno da budemo isti, što ne znači da smo bili jednaki i ravnopravni, naprotiv. Možda zato i dalje nijedan prvi septembar nije tek običan datum, ni decenijama nakon završene škole. Ali, možda će nekad neki prvi septembar označiti zaista i novi početak

Uz kultnu dječju enciklopediju "Svijet oko nas" sjetno smo se prisjetili trenutaka u kojima nas je i ako nismo voljeli učenje držala satima prikovane uz stol. Srećom, to nije bila jedina enciklopedija takvog tipa, već su naše male glave oblikovane nizom intrigantnih uradaka s temama od dinosaura do nuklearnih raketa

Učiteljica Majda i maltretiranje nalivperom, mučnina uz Matu i Tiku, nestašni Pucko kao idol, kalendar godišnjih doba u radnoj bilježnici, dilema – ‘mama, zašto ja nemam ćirilicu u knjizi, a Miro ju je imao’

"Uglavnom su išli za mnom i vređali me, spremali sačekuše, pričali da sam ružna zato što sam bi i da me niko neće, da se ubijem"

Nije potrebno biti genije da znaš šta će se desiti ako djecu pošalješ da po nekoliko sati bez maske sjede u zatvorenoj prostoriji u čoporu, da se guraju po školskim hodnicima, samoposlugama i fast-food kioscima na kojima prodaju salmonelu i nutelu. Naročito manju djecu koja piju iz istih boca i srču kroz iste slamke i po čitav dan sline i jedni drugima u facu lansiraju količinu pljuvačke dovoljne za širenje korona virusa u čitavom univerzumu. Djecu od šest godina će neko „edukovati“ da u školskom WC-u ruke peru 20 sekundi, toplom vodom, 5 puta na sat, i prste nipošto ne guraju u nos i u grlo – ni sebi, a još manje drugima? To mi zvuči kao da skočiš sa dvadesetog sprata i dok padaš misliš: a ko zna, možda sve bude dobro?

Sve bitno u životu naučio sam sam, čitajući u osami. Škola me je naučila samo jednom: pokornosti. Život u zajednici podrazumijeva dresuru. U školi učiš razlomke, učiš o fotosintezi i Himalajima, no važnije od svega: nauče te da poštuješ hijerarhiju i autoritet. Do dana današnjeg osjećam nelagodu, zapravo strah od posve nerealne mogućnosti da bih ponovo mogao biti prisiljen na neku, bilo koju vrstu organizovanog školovanja