Tekstovi sa tagom: Željko Luketić

Visitors From The Galaxy Revisited posveta je Tomislavu Simoviću (1931 – 2014), autoru preko 300 partitura za film, radio i televiziju, autoru slavne teme za animirani serijal Profesor Baltazar, kompozitoru Zagrebačke škole animacije i, takođe, kompozitoru sa kojim su radile i pop zvezde poput Ive Robića, Tereze Kesovije, Arsena Dedića, Višnje Korbar, Lole Novaković i Drage Diklića. Simović je imao i svoj nadaleko poznati džez orkestar i sarađivao je sa uglednim muzičarima poput Igora Savina, Zlatka Tanodija, Petka Kantardžijeva, Ozrena Depola i Freda Došeka

Jedan od najvrednijih tekstova u monografiji Anite Panić, koja je i sama autorica nekoliko čak i najtežih eseja, jest onaj kojeg potpisuje sama Milena. „Potpisuje“ ili „piše“ ovdje valja shvatiti uvjetno, jer prema svjedočenju urednice, Milena nije koristila moderna čudesa poput računala i e-maila, pa su se pitanja razmjenjivala poštom, a odgovarala telefonom, što je Anita snimala, transkribirala i potom uredila u skupni tekst koji cjelovitošću nimalo ne odaje kako je zapravo nastao. Milena tu govori o svome odrastanju i radu, iznoseći događaje koji su malo poznati, a osvrće se i na redatelje koji su bili vrlo strogi u svome radu, no bez gorčine i zamjerki. Sve je to uklopljeno u stav koji drugi imaju o Mileni, a ona jednakom srdačnošću uzvraća, gledajući na epizode redateljskih tiranija kao na smiješne artefakte iz povijesti jednog umjetničkog rada

Ničim izazvane prosječne jugoslavenske obitelji, i to one rijetke koje su uopće i imale TV prijemnik u boji, dobile su direktan prijenos u pop-kulturno šarenilo androginih osamdesetih, nečega po čemu su Oliver Mandić i redatelj Stanko Crnobrnja u okviru današnjih država bili svakako prvoborci. U taj show uvedeni su mnogi tada napredni video-efekti, gotovo eksperimentalno razigravanje bojama, kontrastima, pretapanjima i rasterima, dok su na sceni Mandić, ali i brojni statisti, mijenjali kostime, ne iz spota u spot, nego iz kadra u kadar. Ova televizijska extravaganza, najzanimljivije od svega, upregnuta je u marginalni camp senzibilitet, što se tada nisu usudile i neke bogatije, ali i liberalnije europske TV kuće

Disko je ponovo zanimljiv istraživačima zvuka i društvenih okolnosti jer je bio i ostao u kontrastu dominantno maskulinoj rok kulturi. Na plesnim takmičenjima i u klupskom životu često su zvezde bili Romi i pripadnici drugih manjina; žene su u disku, iako na samoj granici medijske eksploatacije, naučile da taj stil preokrenu u svoju korist. U klubovima su mogle da biraju, a ne samo da budu birane. Koncept igranke je napušten, seksualnost je postala nešto čega su svesniji i muškarci i žene

Tko je čovjek koji je još sedamdesetih godina s tolikom lakoćom govorio i naučavao  puk o spolnosti i seksu? Tko je autor čija kritička oštrica ubada u sridu i bez greške, tko je čovjek čiji se TV komentari mogu podičiti rijetko viđenom erudicijom i elokvencijom? I naposljetku, tko je markantni, načitani Splićanin koji je s lakoćom skidao zagrebački akcent, a u ugovoru s televizijom imao je klauzulu kako četvrtkom navečer mora biti slobodan, jer baš tada seksualno zadovoljava svoju ženu? O Nikši Fulgosiju zna se malo, no ono što se zna, ušlo je u urbane legende starijih televizijskih znalaca

Izložbeni projekt Druga strana groznice subotnje večeri/ Socijalistička disco kultura 1977-1983 krenuo je najprije u lociranje pozitivnih utjecaja ove plesne, glazbene i društvene „pošasti“. U glavne emancipirajuće elemente, postavljeni su i dokumenti oslobađajućeg utjecaja disca na žensku i mušku seksualnost. Njihova nova percepcija zadavala je glavobolje moralistima, pale su i neke „žrtve“. Napušten je koncept plesnjaka i uveden je clubbing kakvog danas poznajemo, DJ je postao profesija, dogodila su se plesna natjecanja s inkluzivnom praksom nacionalnih i seksualnih etniciteta i manjina. Žene više nisu skrušeno čekale da ih kavalir pozove na ples, nego su same birale s kime će, što će i kada će. I najvažnije, kako će

Autora ovog teksta još drži disco groznica društvene večeri u prostoru bivšeg Omladinskog kluba Dva boda pa je iz digitalnog naftalina izvukao tekst napisan povodom izložbe “Druga strana groznice subotnje večeri” iz 2015. godine. Radujemo se, dijelimo!