Tekstovi sa tagom: Abdulah Sidran

Done 01 S

Ništa ne razumijem

Abdulah Sidran: Ljetna noć na selu

Pesnik, prozaik i filmski scenarista. U književnosti se javio šezdesetih godina, pesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju ”šezdesetosmaškom”.
Magl 01 S

Koji je ovo dan?

Abdulah Sidran: Noćni čas u tužnom domu

Eno, uzima knjigu sa stola!/ Eno, miluje stolicu na kojoj je sjedio!/ Eno, pred zidom, okreće listine kalendara!
Inss 09 S

Ja nikad ništa nisam vidio prvi put!

Abdulah Sidran: Zapis o čudu

Ti kažeš, glasom koji treperi i pomjera plamen svijeće na/ stolu pred nama: “Napolju je oluja”, i nešto što nisam ja, ali u/ čemu me ima, itekako, seli u sjećanje taj glas...
Inss 08 S

Od mrtve zvijeri razlikuju te

Abdulah Sidran: Ni traga o sebi

U prazan se pogled, ni u što, pretvaraš,/ takav, nit privržen čemu, nit zdvojan./ I dok, tako zgrčen, pod borom ležiš...
Okrv 08 S

A ne događa se ništa

Abdulah Sidran: Neko ipak mora

Izmišljasmo: uhode nas, izmišljasmo:/ našim grlima prinose noževe./ I već smjerasmo ubojstva
Jastuk

A sad ni glasa, ni jezika nemam

Abdulah Sidran: Mora

Pjevam, majko, kako sam imao kuću./ A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko./ Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao
Plam1

Mrak po mrak

Hoće li išta znati o meni

Il jednaka će pustoš/ u domu njegovom da zjapi i sja,/ nad stolom i knjigom, dok sabran,/ i težak od tuge, svoje,/ ovu moju bude razgrtao
Ledos1

Probudi se čovjek sleđena srca

Decembarska

A pluća, prepuna zime. koliko li je/ minulo godina? Koliko godina još/ treba da mine? Sve tuplje, i tiše,/ iznutra, bije ledeni stvor. Što ono/ mrmori fosfor, u modrom mraku sobe?
Pokris 02 S

Pored tebe ja sam naložio vatru

Čega smo zbir

Treba maštati, kažeš. Maštati, ne znači li/ To: o budućim danima po sjećanju govoriti?/ O šetnjama drugim i davnim, kad ruka se/ Drukčije bližila ruci, s nešto više strepnje/ Čula u provjeri...
Flow 01 S

Al' niko patio nije

I drugi su pjevali o gradu

I drugi su pjevali o gradu: prolaznici,/ u čudu zastali, gosti učeni iz svijeta,/ došljaci zatim, došljaci naši, oprezni i/ mudri, gospodčići nagli ljubavi spore,/ a govora književnog sasvim
Boogun 01 S

Šantić i Sidran

Dva pjesnika o Gavrilu Principu

Sarajevski, ali i onaj iz Dallasa, dva su atentata neizbrisiva iz kolektivne memorije. Ne znam da li je neko napisao ili će pisati pjesme o ubici JF Kennedyja. Sve je moguće
Sarajevo opsada

Pucaju i tuku hrabri srpski artiljerci

Apsolutno relativno

Sa sve četiri strane / kao na dlanu, danas puca pogled / na boravište / našeg arhitekte
Arive 10 S

Ovo je grad u kome sve bolesti zarazne su

Bašeskija

Širi se ljubav ko žutica i kuga. I mržnja se jednako koti./ Nisam li, možda, odviše sam?/ Nije to dobro, toliko sam sviko na samoću./ Mislim li pravo, Bože?
Sarajevo

Spomenik umjesto zaborava

Šuhra, vojnička majka

Svoje usluge pružala je samo i jedino vojnicima iz kasarne prekoputa ulice, odbijajući sve druge, financijski i higijenski mnogo povoljnije ponude zainteresiranih civilnih mušterija. Cijena njene usluge bila je jedinstvena za sva uniformisana vojna lica, od regruta i pitomca do majora, pukovnika, komandanta garnizona i njegovog pomoćnika za moral