Tekstovi sa tagom: Adolf Hitler

Za one koji još uvijek nisu vidjeli kuda sve ovo vodi, Hitlerovo gotovo momentalno kršenje Munchenskog sporazuma od 29. rujna 1938. godine je moralo učiniti stvari jasnijima. Ali kada je Hitler sastavio novi popis nemogućih zahtjeva za Čehoslovačku te izrežirao odcjepljenje Slovačke, Chamberlain je konačno izgubio strpljenje s… Čehoslovačkom, naravno: čemu garantirati teritorijalni integritet zemlje koja se nije u stanju održati u jednom komadu? Jednom kada je britanska fiktivna garancija uklonjena, Hitler je pregazio ostatak češkog teritorija i pretvorio Slovačku u nacističku marionetu. Na kalendaru je bio zaokružen 15. ožujak 1939, do Drugog svjetskog rata je ostalo manje od šest mjeseci

Hitler je do velikog bogatstva došao na različite načine, uglavnom koruptivnim metodama prema raznim industrijalcima, pogotovo proizvođačima oružja. No, možemo reći da je bio prilično dovitljivih ideja. Neke od njih su preživjele sve do danas, neke za koje rijetko tko zna da su u neposrednoj vezi s nacističkim režimom Adolfa Hitlera

Nakon knjige „Emigrantski kuvar“ čije smo priče-recepte prožete gorkim humorom objavljivali na našem portalu, Dejan Novačić ekskluzivno za XXZ počinje sedmično da objavljuje tajne kulinarsko-političkih, ali i književno umetničkih poslastica širom sveta. Podsećamo naše čitaoce da je Dejan Novačić autor kultne knjige “SFRJ za ponavljače”

Za razliku od belosvetskih pisaca, filozofa, dramatičara, tragičara i ostale boranije, naši mitomani ne pate od blasfemičnih i rugalačkih poriva spram istorije i nacionalnih svetinja. Oni su naciju uzdigli u ravan božanstva, sagradili oltar od neistina i mitoloških priča o prošlosti, kosovski mit proglasili za – što reče istorik Marković – prikriveni kod u dubokim slojevima kolektivne svesti, pa se klanjaju svom izmišljenom idolu, a svakog ko nastoji da unese zrno racionalnosti u tu nacionalističku mitomaniju proglašavaju “palanačkim autošovinistom”

Na mjestu je što smo spomenuli da se lady Chamberlain fotografirala kako se rukuje s Mussolinijem; fotografija na kojoj se Staljin rukuje s Ribbentropom mnogo je svježijeg datuma. Sve u svemu, intelektualci s ljevice branili su njemačko-ruski pakt. Bio je ’realističan’, poput Chamberlainove politike mira i sa sličnim posljedicama. Ako postoji izlaz iz moralnog svinjca u kojem živimo, onda je vjerojatno prvi korak u tom smjeru da shvatimo da se ’realizam’ ne isplati i da prodati svoje prijatelje te sjesti i trljati ruke dok ih se uništava, nije baš posljednja riječ političke mudrosti

Hitler je prepoznao Goebbelsov dar i spretno ga vezao uza se. Ubrzo se Goebbels podvrgnuo „Većemu, političkom geniju“, kako je to povjerio svome dnevniku i dodao: „Hitleru, ja te volim, jer si velik i jednostavan istovremeno.“ Ta povezanost trajala do njihove gotovo zajedničke smrti. Goebbels, kao govornik istog ranga i snažnog djelovanja, ali bez karizme vođe, instinktivno je znao da može biti samo sluga, izvikivač, propagandist onog koji je Prvi. U tom smislu je on je Hitlerov uspon demagoški podupirao i učvršćivao sve do kraja

Početkom 2017. godine je njemačka vlada prihvatila zakon koji će izbrisati osude desecima tisuća Nijemaca koji su pod anti-gay zakonom, poznatim kao Paragraf 175, osuđeni zbog homoseksualnih činova. Riječ je o zakonu koji je donesen 1871. godine, kada je stvoren prvi moderni njemački zakonik.

U prvim danima po izbijanju rata ni jednom levo orijentisanom ili liberalnom novinaru nije bilo dozvoljeno da kroči nogom na pobunjeničku teritoriju, ali meni je nekim izokolnim putevima, o čemu sam već ranije govorio u Nevidljivom pismu, pošlo za rukom da u Lisabonu od Frankovog brata Nikolasa Franka, njegovog ličnog izaslanika u Portugalu, izdejstvujem garantno pismo gde je stajalo da sam "provereni prijatelj nacionalne revolucije". Nakon nekoliko dana provedenih u Sevilji, prepoznao me je neki bivši kolega iz "Ulštajna" a zatim potkazao kao komunistu, zbog čega sam brže-bolje morao taksijem da pobegnem za Gibraltar. No čak i za vreme te kratke posete imao sam prilike da vidim dolazak i odlazak nemačkih pilota iz eskadrile "Kondor", stacioniranih u hotelu "Kristina", kao i nemačke letelice na aerodromu, i to u vreme kad je Hitler poricao da šalje bilo kakvu pomoć Franku a Franko, pak, poricao da je prima

Kako je jednom narcistički naduvanom, sadomazohistički predisponiranom psihopati sa paranoidnim idejama ludosti, kao što je Hitler, moglo da pođe za rukom da nađe pristalice. U trenutku u kome je kao neograničeni gospodar života i smrti svojim podanicima ili sunarodnicima obećavao apsolutno oslobođenje od kazne, i to i za najneljudskije zločine, iz društva su iznenada iznikle sluge mučitelja i dželati, kakvi su na hiljade mogli da se nađu u nacionalsocijalističkim koncentracionim logorima i zatvorima Gestapoa

Autor nas spretno paralelno uvlači u najzanimljiviji dio bilo koje priče bazirane na kontrafaktualnom razmišljanju - opis nacističke Njemačke 1964. godine, kontekst njene egzistencije, kulture, arhitekture… Kriminalističkih radnji poput ove po nekom šabloniziranom principu možete pronaći na stotine, ali zaplete u ovakvom ambijentu rijetko. Čak i Beatlesi postaju sve popularniji među njemačkom mladeži!

Narodna književnost će se, kada se napokon riješi šljake, pokazati dostojnom cilja, koji je dogovoren u hotelu "Kaiserhof", i sigurno ne bismo pogriješili kada bismo predvidjeli njen razvoj, koji u izražavanju volje za odbranom dopre do Körnera, u potvrđivanju prava na uživanje do Baumbacha. (Povezanost elemenata je vidljiva u ismijavanju svega vojnog). Mladoj djevi će pletenice i dalje rasti, Lorelei će češljasti svoju zlatnu kosu, a u njoj nećemo naći ni dlaku Heinea, niti leševe u Rajni koja mirno teče. Razvedrava se kroz oluju. Nakon što smo pšenicu očistili od kukolja, zapalili je i Jevreje ubili lopatom, zadržat ćemo jezičko blago koje su oni za sobom ostavili kao ukras za vlastiti dom.

Kao članovima antifašističke organizacije Bijela ruža (Die weiβe rose) koja je pružala otpor nacističkom režimu, sestri i bratu i trećem okrivljeniku, Christophu Probstu u ekspresnom se suđenju sudilo za izdaju.

Moja trenutna karma je da kad god mi tekst dođe u ruke on na neki način mora biti povezan s holokaustom i drugim svjetskim ratom općenito. Kažem karma jer nije stvarno ona vrst štiva uz koju ću sjest, dići noge na povišeno, zamotati cigaretu i ispijati dobro vino. To je tekst nad kojim ću se grčit, psovat i smijat se kada trenuci postanu pre-apsurdni i dio mozga koji je zaslužan za neprikladne reakcije postane aktivan. Onaj trenutak kada se smijete, jer ne znate više što misliti o onome što gledate ispred sebe.

Onog dana kad je došao na vlast – dotad, kao mnogi drugi, živio sam u zabludi i držao da je on nevažan – zaključio sam da bih ga jamačno ubio kad bih mogao doći u njegovu blizinu, ali da prema njemu inače ne osjećam nikakve osobne odbojnosti. Dapače, iz njega zrači nešto vrlo privlačno

Nastavljajući svoj potpuni moralni i profesionalni sunovrat koji je eksponencijalno dobio na ubrzanju od trenutka kad je dirigentsku palicu glavnog urednika preuzeo Dragoljub Draža Petrović, listu „Danas“ je pošlo za rukom da dostigne granice koje su užasavajuće čak i za ovdašnje medijske prilike. Poslednji ispad dogodio se u sedmici tokom koje je obeležavan Dan pobede nad fašizmom kada su u „rubričici“ (kako je sami nazivaju) „Budi Danas pametan“ iz dana u dan objavljivane odabrane izjave vodećih zločinaca nacističke politike Trećeg Rajha, valjda kao citate koji su najprikladniji velikom događaju. Kao šlag na nacističkoj torti koju je Draža Petrović pripremio u čast proslave Dana pobede nad fašizmom, objavljena su i dva citata samog Adolfa Hitlera...