Tamo gde je svima jasno da je/ nastrljivo vreme uvek na izdisaju/ i da ono što je upamćeno na jednom mestu/ nije jednako/ upamćeno i na drugom/ kao i to da smo svi, baš svi/ od samog početka bili na gubitku...
A prijatelj si finih kako treba porodica/ koje znaju kako, šta i čemu je/ gde mesto, moliću lepo,/ stegnutih kravata, peglanih sukanja,/ stisnutih kolena, ubrusa na krilima,/ kao i onih razmotanih/ pa iznova zgužvanih...
Kada sve ovo prođe/ kada sve ovo bude za nama/ kada naše sve bude sve bez ovog/ jer ovo bi da bude deo svega,/ kada budemo mogli/ (kada sve ovo prođe)/ i ovo i ono, hej!