Tekstovi sa tagom: Anita Panić

Darvii 01 S

Iz monografije Anite Panić o velikoj glumici

Milena Zupančić o Mileni Dravić: Ti si najveća zvezda jugoslovenskog filma

Kadgod sam te gledala, sa filmskog platna si mi pričala priče kao da su to moje priče, ono što mi je bilo strano je postalo domaće i ono što je bilo nerazumljivo je postalo nešto što se podrazumeva. Svojim ulogama naučila si me da razumem nešto što je u svom eseju napisao engleski pisac, kritičar i esejista John Berger: „To nije umetnost aristokratije ili buržoazije. Film je popularan i lutajući. Na nebu kinematografije, ljudi saznaju šta bi mogli da budu i otkrivaju ono što im pripada pored njihovog ličnog života.“
Millena 01 S

Iz monografije Anite Panić o velikoj glumici

Rade Šerbedžija o Mileni Dravić: Uvijek protiv nepravde i gluposti

Blagost naše Milene dolazi od njezine djetinje zaigranosti životom..Ona je još uvijek spremna da se igra i da mašta i da uvijek iznova sanja… Ona ne da svoje dijetinjstvo i toplim dlanovima grli svaki novi dan i svaki novi film
Milena Dravić

Iz monografije Anite Panić o velikoj glumici

Mira Furlan o Mileni Dravić: Prelijepa, prepametna, premudra

Kao svi veliki glumci, uspjela je cijeli život zadržati svoju dječju prirodu. Znala je očuvati dijete u sebi, dijete koje se zna čuditi i diviti se, dijete iskreno i uvijek istinito, dijete koje živi u trenutku, dijete živo, nestašno, zaigrano i radoznalo, dijete neopterećeno strahom, taštinom, oprezom
Millen 01 S

O knjizi Anite Panić “Milena Dravić ili ključ snova”

Monografija po mjeri velike glumice

Jedan od najvrednijih tekstova u monografiji Anite Panić, koja je i sama autorica nekoliko čak i najtežih eseja, jest onaj kojeg potpisuje sama Milena. „Potpisuje“ ili „piše“ ovdje valja shvatiti uvjetno, jer prema svjedočenju urednice, Milena nije koristila moderna čudesa poput računala i e-maila, pa su se pitanja razmjenjivala poštom, a odgovarala telefonom, što je Anita snimala, transkribirala i potom uredila u skupni tekst koji cjelovitošću nimalo ne odaje kako je zapravo nastao. Milena tu govori o svome odrastanju i radu, iznoseći događaje koji su malo poznati, a osvrće se i na redatelje koji su bili vrlo strogi u svome radu, no bez gorčine i zamjerki. Sve je to uklopljeno u stav koji drugi imaju o Mileni, a ona jednakom srdačnošću uzvraća, gledajući na epizode redateljskih tiranija kao na smiješne artefakte iz povijesti jednog umjetničkog rada