Tekstovi sa tagom: Azra

Dzoni 01 S

Retro feljton: Lukovićeva rubrika „Singlovi“ iz „Džuboksa“ (6)

Štulićev telegram Lukoviću: Prvi si kužio našu genijalnost

Kladim se da danas mnogi iz kruga mlade/mlađe generacije nikad nisu videli i u rukama držali vinilnu singl ploču. A opet, stariji ili stari, kojima je peak mladosti bio pre četrdesetak godina, još uvek se sećaju moje rubrike „Singlovi“ iz „Džuboksa“; mnogi su odavno tražili da sve to integralno objavim, ali nije bilo šanse. Zauzet e-pisanjem i e-uređivanjem, uz redovan haos i povremene teške tragedije i bolesti, planove za „Singlove“ ostavio sam za neka bolja/ gora vremena. Uprkos svemu, započeli smo feljton, pa je red da malo obnovimo gradivo o muzičkim uzbuđenjima pre četiri prohujale decenije
Hrnjak 02 S

Retro: Recenzija Hrnjakove knjige „Srce od zlata, priče, ali ne baš za djecu“

Sjećanje s ljubavlju, bez mudrovanja

Autobiografsko štivo Miše Hrnjaka (1960), basista Azre u vrijeme njenih najblistavijih godina, ugodno je, tečno, toplo, ritmično i melodiozno poput njegovih bas linija
Azra 03 S

Retro ispovjest iz 2012: Mišo Hrnjak, nekadašnji basista Azre  

Kako sam konačno našao svoj put u životu

U ovom razgovoru Mišo priča o danima Azre, o tome gdje je bio i što je sve radio od one davne 1983. kada se ta grupa raspala, o svojim lutanjima i putovanjima, da bi se sve okončalo porodičnim životom u Mađarskoj sa suprugom i petoro djece
Leiner 03 S

Ekskluzivno: Iz knjige „Sve bio je ritam“ Borisa Leinera (2)

Ako je zatrebalo, uz Johnnyja se i ginulo

„Nema, a teško da će skoro biti otvorenije i direktnije, eksplicitnije napisane (auto)biografije s rock-scene što se zvala i zove se domaća, od upravo objavljenog knjižuljka Borisa Leinera, kalamburski naslovljenog ’Sve bio je ritam’. Istinski važan muzičar iz najboljih dana naše scene, čuveni eksplozivni i uzbudljivi bubnjar, trajno je vezan dakako uz golemost pojave Branimira Štulića Džonija – Leiner se i sam i bez srama ovdje na više mjesta pozicionira kao kakav dobrohotni Sančo spram Džonijevog Don Kihota. Na malo više od sto stranica kratkih autobiografskih angedota Leiner se ne uzdržava ni u čemu: ne mulja, ne uljepšava, ne cenzurira ni događaje, ni svoja sjećanja, ni rječnik. Najvažnije za rokersku knjigu: ne pravi ni sebe boljim nego što jest, i svoju glavnu opsesiju stavlja u prvi plan, veselo i bez isprike“ (iz recenzije Đorđa Matića). Zahvaljujući autoru Borisu Leineru te izdavaču njegove knjige u Srbiji (Nova poetika), na našem XXZ portalu u dva nastavka objavljujemo odabrane delove knjige „Sve bio je ritam“
Leiner 04 S

Ekskluzivno: Iz knjige „Sve bio je ritam“ Borisa Leinera (1)

Johnny je bio vatra što sažiže, a ja raspirujući zrak

„Nema, a teško da će skoro biti otvorenije i direktnije, eksplicitnije napisane (auto)biografije s rock-scene što se zvala i zove se domaća, od upravo objavljenog knjižuljka Borisa Leinera, kalamburski naslovljenog ’Sve bio je ritam’. Istinski važan muzičar iz najboljih dana naše scene, čuveni eksplozivni i uzbudljivi bubnjar, trajno je vezan dakako uz golemost pojave Branimira Štulića Džonija – Leiner se i sam i bez srama ovdje na više mjesta pozicionira kao kakav dobrohotni Sančo spram Džonijevog Don Kihota. Na malo više od sto stranica kratkih autobiografskih angedota Leiner se ne uzdržava ni u čemu: ne mulja, ne uljepšava, ne cenzurira ni događaje, ni svoja sjećanja, ni rječnik. Najvažnije za rokersku knjigu: ne pravi ni sebe boljim nego što jest, i svoju glavnu opsesiju stavlja u prvi plan, veselo i bez isprike“ (iz recenzije Đorđa Matića). Zahvaljujući autoru Borisu Leineru te izdavaču njegove knjige u Srbiji (Nova poetika), na našem XXZ portalu u nekoliko nastavaka objavićemo odabrane delove knjige „Sve bio je ritam“
Aaluko 01 S

Retro: Nakon 40 godina reprintujemo recenzije singlica iz "Džuboksa"

Rubrika "Singlovi": Vrh pozitivnog ludila

Kladim se da danas mnogi iz kruga mlade/mlađe generacije nikad nisu videli i u rukama držali vinilnu singl ploču. A opet, stariji ili stari, kojima je peak mladosti bio pre četrdesetak godina, još uvek se sećaju moje rubrike „Singlovi“ iz „Džuboksa“; mnogi su odavno tražili da sve to integralno objavim, ali nije bilo šanse. Zauzet e-pisanjem i e-uređivanjem, uz redovan haos i povremene teške tragedije, planove za „Singlove“ ostavio sam za neka bolja/ gora vremena. Finally, uskoro, na našem portalu, počinjemo s reprintom svih objavljenih recenzija, pa je red da malo obnovimo gradivo o muzičkim uzbuđenjima pre četiri prohujale decenije
Kazz 01 S

Publicistika i rock'n'roll: Fokus na kraj sedamdesetih i početak osamdesetih

Novi val: Bunt djece socijalizma

Jednostavnim uvidom očito je kako se ponajviše književnih naslova koji govore o domicilnoj popularnoj glazbi, odnosi na razdoblje (punka i) novog vala, odnosno na razdoblje od 1977. do kraja osamdesetih. I nakon 40 godina, to razdoblje intrigira više nego sve ostalo u rock glazbi na ovim prostorima
Aazr 02 S

Retro 1980: Azra, Paraf, Idoli, Pekinška patka, Fleke

O čemu pevaju mlade grupe na jugoslovenskoj rock sceni?

Šta to rade i o čemu pevaju nove grupe jugoslovenske scene? Sudeći po upravo izašlim pločama - ni oni nisu otkrili neke nove teme ili pesničke horizonte
Aazr 01 S

Autobiografija "Sve bio je ritam" (Sandorf, 2020)

Boris Leiner: Istinito i izmaštano

Ne znam da li iz naivnosti ili poštenja, ali Leiner bez ikakvog uzdržavanja koristi dvije riječi, pridjev i imenicu koji su u Hrvatskoj - tu gdje je izašla knjiga dakle – pravi, i jedini istinski, krajnji tabu i traumatsko mjesto. Tamo gdje se ubiše da na svaki zamislivi način pokušaju zaobići jednu riječ i jedan pojam, do paroksizma, do nevoljne i bijedne komičnosti i uz trajni grijeh anakroničnosti, Leiner bez straha i historijski jedino ispravno piše: „jugoslavenski (bendovi)“, „jugoslavenska turneja“, „u Jugoslaviji“...
Štulić 2

Fotomonografija “Branimir Štulić - Džoni” (Zlatno runo, Beograd)

Kadrovi bliskog, beskrajno talentiranog i usamljenog čovjeka

Uhvaćen iz profila u sredini kadra opet, na ulici među ljudima i nekim dječakom koji ga gleda odozdo, Džoni na ramenu nosi motku na kojoj visi plastični zavežljaj. Ton je dijelom ironičan naravno, autoreferentan – to je Džoni kao pjesnik i avatar “ciganske”, otpadničke, emigrantske, bezemljaške Jugoslavije, s podsmješljivim srcem ali u koje je negdje ipak ubodena i krhotina leda, u kadru što je naznaka o budućnosti. On je i u tome bio predvodnik
Jonnay 04 S

Weekend Videos

Džoni Štulić poklonio album "Filigranski pločnici"

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
Tito

Uzrok i posljedice

Kako su nam mrtvi fazani ukrali budućnost

Danas znamo da su nam nadu ukrali upravo mrtvi fazani, oni koji su ih viđali dok su kimali glavom velikom gazdi. Poželjeli su da se tako odnosi i prema njima. Sjetite se samo Tuđmanove bijele vojne uniforme. Stajala mu je ko kravi sedlo. Loša kopija Tita
Jonnay 04 S

Ploče koje nisu na prodaju (17): Azra – “Sunčana strana ulice”

Karta za sreću

Heroj našeg odrastanja povremeno svraća u ove krajeve, mada - kao što je poznato - veći deo vremena provodi u Amsterdamu. Da li ne mogu da prihvatim njegove nove pesme zato što je magija ostala u rilnama “Sunčane strane ulice”, ili zato što ni on ne može da bude inspirisan onim što ga okružuje, a stvarno nije njegovo
Arza 01 S

Ploče koje nisu na prodaju (13): Azra - "Balkan"/ "A šta da radim"

Daj mi kaži odakle te znam

Ova ploča nije na prodaju, ne možete je imati. Mene gazite, ponižavajte, uskratite mi pivo i vinjak, predsednika i nacionalnu TV, more i planine, Panoniju i Republiku Srpsku, uzmite mi sve ono što nikad nisam imao, osim prve kratkosvirajuće ploče čoveka zvanog Johnny B. Štulić i benda mu Azra
Joonn 05 S

Iz nove knjige Siniše Škarice: O albumu “Ravno do dna” grupe Azra

Predanost i strast

Album “Ravno do dna” je svjedočanstvo o perfektnom koncertnom trenutku benda kojemu na putu do savršenog kraja, osim publike što je disala s njegovim imenom, više ništa nije trebalo