Tekstovi sa tagom: Beti Jurković

Kako u domaćim verzijama zvuče ‘Peggy Sue’, ‘Yesterday’, ‘Locomotion’ i slični evergreeni? Koji su to hitovi iz prošlosti koje nećete čuti na radijskim postajama? Ultimativna ljestvica najboljih nepoznatih rock, funky, disko i sličnih pjesama je pred vama! Naravno, možda ste i čuli za neke od njih ili možda imate neke koje biste rado podijelili s nama! Posebna zahvala ide svim aplouderima na YouTubeu koji su svoje kolekcije podijelili sa svijetom. Poslušajte izbor pjesama od kojih većina i danas na klupskom podiju dobro funkcionira. U nekoliko nastavaka predstavićemo ukupno 130 pjesama na graničnim rubovima bizarnog i nesvjesnog, zato se opustite, te – uživajte u ovom povratku u ludu muzičku prošlost!

Kako u domaćim verzijama zvuče ‘Peggy Sue’, ‘Yesterday’, ‘Locomotion’ i slični evergreeni? Koji su to hitovi iz prošlosti koje nećete čuti na radijskim postajama? Ultimativna ljestvica najboljih nepoznatih rock, funky, disko i sličnih pjesama je pred vama! Naravno, možda ste i čuli za neke od njih ili možda imate neke koje biste rado podijelili s nama! Posebna zahvala ide svim aplouderima na YouTubeu koji su svoje kolekcije podijelili sa svijetom. Poslušajte izbor pjesama od kojih većina i danas na klupskom podiju dobro funkcionira. U nekoliko nastavaka predstavićemo ukupno 130 pjesama na graničnim rubovima bizarnog i nesvjesnog, zato se opustite, te – uživajte u ovom povratku u ludu muzičku prošlost!

Godine 1967. organizatori imaju pune ruke posla. Nisu se nadali odazivu većih imena, a kad su već došli, s njima su došli producenti, čitava svita, brojni problemi. Angažiraju se prevoditelji i domaćini velikim zvijezdama. Svakome je trebalo posvetiti punu pozornost. Oni su centar svijeta, sve se oko njih treba vrtjeti. Splitski hoteli puni, a i novinara je stiglo 150, što domaćih što stranih. Bez njih ne bi bilo pravoga šušura po kojemu će se Prokurative pamtiti i idućih godina. Uz naših 14 izvođača i tri ansambla (duo Jeka, Dubrovački trubaduri i Delfini) iz inozemstva je u Split došlo osam pjevača i dva VIS-a: The Shadows i The Lords… 

„Split, grad jubavi i žala, sunca i picigina,  maestrala i misečine, grad fanfara i trumbeta, grad koji je znao reći ča je pusta Londra kontra Splitu grada - nije slučajno stvorio festival dug pet godina... A festival priča o kućama pored mora i nekim zaboravljenim datumima jula, o ženama crnih marama i čela punog tuge, o moru u čijim su dubinama koralji i naše nade…ili o lipim splitskim maškarama o vragoljastim Maricama, i fjaki i marendi i rivi i…“, pisao je 1965. godine kompozitor Pero Gotovac o malom, petogodišnjem jubileju festivala Melodije Jadrana

Da je bio Italijan, imao bi milione obožavalaca. Ovako, kaže da je primer za Riplija: nijedan hit. Pevao je samo „evergrin", džez i teške, nekomercijalne stvari. Zbog glasa - imao je dobar glas. Tihomir Petrović zvani Tića ostao je idealista u muzici koja je brzo prihvatila zakone velikog biznisa. Strogo definisani pevač sve više je bio retka ptica. Izbegavao je sumnjive turneje, potrošačku muzičku psihologiju i rđav muzički ukus (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Tihomiru Petroviću. Intervju sa Petrovićem za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Tihomir Petrović “Tića” umro je u Beogradu 3. decembra 2004. godine)

Bacio je sako u publiku… Onda se dogodilo. Žilber Beko bio je poražen. Rođen je King. Veliki Đoka za male Jugoslovene i radoznale Jugoslovenke. Kritičari su govorili da nema glas, obožavatelji da nema konkurenciju. Ali, šta je mogla kritika čoveku koji je pevao: „...Karenjine smeh, njene cigarete dim... ?" Mogli su samo da pljunu pod prozor nekog moskovskog hotela oživelog kroz jugoslovenskog Vodiča u veliki, nepoznati svet. Zaboravili su Rusi na Raskoljnikova, Miškina, Bolkonskog, Živaga... Mnogo godina pre Gorbačova uneo je Đorđe Marjanović muzičku „perestrojku" u Sovjetski Savez. Crveni trg bio je širok. Ispred Rusa koračao je Đorđe. Kod nas je bilo isto kao u Sovjetskom Savezu. Zaboravljali smo na plenume i kongrese, liberale i levičare, revizioniste i anarhiste. Trg Republike, bio je širok, ali nedovoljno širok za sve koji su obožavali Đorđa. Pevao je, a mi smo ga voleli. Voleli smo sve koji pevaju. Mnogo godina kasnije, Madona je u publiku bacila donji veš. Bilo je kasno. Đorđe Marjanović je mnogima bio prvi (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost” za priču o Đorđu Marjanoviću; razgovor sa Marjanovićem autor je uradio 1988. godine)

Opatijski je festival osnovan 1958., gotovo čitavo desetljeće nakon što su laki i zabavni kulturni žanrovi otvoreno društveno i ideološki prihvaćeni. Analiza kulturno-teorijskih postavki i preokupacija te odnosa prema službenoj kulturnoj politici ključna je za razumijevanje popularnosti zabavne glazbe u jugoslavenskom socijalističkom društvu. Počevši od redovitoga emitiranja na radijskim stanicama, osnivanjem mnogobrojnih festivala zabavne glazbe, žanr doživljava svoj vrhunac. Pritom Opatijski festival funkcionira kao svejugoslavenski i nadnacionalni, pa samim time i dobiva najviše pozornosti, pogotovo jer s vremenom zabavna glazba dobiva i na međunarodnom značenju, barem kao prikladni predstavnik jugoslavenskoga društva u inozemstvu

Nekoć је Robić bio naš prst u moru zabavne glazbe. Povezivao nas je sa svijetom. Bio је i nas „čovjek — jukebox": što zaželiš, on otpjeva! Tih godina, njegove ploče su vam mogle biti cijela diskoteka. Snimio je 62 velika singla (na 78 okretaja!) i tri LP ploče, što је — za ionako rijetke vlasnike gramofona — bila kolekcija vrijedna poštovanja. Bio је i јаčа polovica premijernog domaćeg festivala zabavne glazbe — Zagrebačkog, 1953. (Druga, nježnija, bila је Rajka Vali.) Napokon, bio je naš prvi gastarbajter, ujedno i prvi pop pjevač, do dan-danas nažalost i jedini (!) koji je popločao svoj put u veliki svijet showbusinessa zlatom milijunskog „Morgena“. Bez dvojbe, Ivo Robić је već tada ušao u panteon popa da bi ubrzo postao mitski lik hrvatske popularne glazbe