Tekstovi sa tagom: Bob Dylan

No, poanta nije ni u hvalisanju posjedništvo "originalnog Dylana" nego da ponovo pokušamo, barem sporednim putem, saznati koliko vrijedi nečija snimka. Ne, to doista ne bi smjelo biti 0.001 dolar podijeljeno s pet milijardi pretplatnika ili Y sitniš u centima pomnožen s X brojem preslušavanja. Ako se razumijete u matematiku i ekonomiju, onda znate na što aludiram, ali isto tako sam svjestan da ni ovaj "trik" Dylana i Burnetta neće promijeniti način na koji nabavljamo i slušamo glazbu

Glazba i stripovi idu ruku pod ruku – stoga smo napravili male kompilacije za vaše i naše omiljene stripove. Ako ste posebno zavoljeli neki strip, možda se pronađete i u glazbi koja odražava njegovu atmosferu

Srećom ili nesrećom, dovoljno sam dugo u ovom poslu da ne moram glumiti postmodernističkog hipstera pa sastavljati listu albuma godine prema načelima kritičarskih kolega iz Guardiana s čije bi liste od 50 najboljih albuma 2020. godine barem pola bacio u smeće. Uz to, zahvaljujući streamingu, dostupnost glazbene produkcije već neko vrijeme je tolika da je nemoguće preslušati tako golemu produkciju i iz nje izdvojiti "objektivnu" listu "najboljih" albuma, a i nije glazba mjerljiva poput atletike. Tako je bilo i tijekom pandemijske 2020. godine

Kladim se da danas mnogi iz kruga mlade/mlađe generacije nikad nisu videli i u rukama držali vinilnu singl ploču. A opet, stariji ili stari, kojima je peak mladosti bio pre četrdesetak godina, još uvek se sećaju moje rubrike „Singlovi“ iz „Džuboksa“; mnogi su odavno tražili da sve to integralno objavim, ali nije bilo šanse. Zauzet e-pisanjem i e-uređivanjem, uz redovan haos i povremene teške tragedije i bolesti, planove za „Singlove“ ostavio sam za neka bolja/ gora vremena Uprkos svemu, započeli smo feljton, pa je red da malo obnovimo gradivo o muzičkim uzbuđenjima pre četiri prohujale decenije

Kada se Bob Dilan, koji je tada bio tinejdžer, deceniju kasnije prvi put susreo sa književnim delima bitnika, ti književni okršaji na Morningsajd hajtsu su se već pretvorili u bitke između arhetipova koje su zatim dovele do kulturoloških ratova 1960-ih i kasnije. Bitnik i liberalni intelektualac su se našli uklešteni u antagonizmu koji je u njihovim sopstvenim umovima ustoličio svakog od njih kao suprotnost onom drugom. U Dinkitaunu10 Dilan nije bio primoran da odluči na čijoj je strani jer su se u Dinkitaunu, daleko od političkih rovovskih ratova Menhetna, boemstvo bitnika i neuredna autentičnost folk klubova lako preklapali. No, kada je stigao u Njujork, glave pune muzike Vudija Gatrija, otkrio je da su, iako se ta dva sveta preklapaju, kulturološki savezi Menhetna mnogo zamršeniji

Jednog svežeg, grimizno-oker novembarskog popodneva, dvadeset godina nakon što je Keruak napisao te redove, Bob Dilan i Alen Ginzberg otišli su na groblje Edson u Louelu da posete Keruakov grob, u pratnji reportera, fotografa, filmskog tima i raznih drugih ljudi (među kojima je bio i Sem Šepard, mladi pisac pozorišnih komada)

Bob Dilan, koji je izjavio da je „stigao na sâm kraj krajeva” bit pokreta, u Mineapolisu je čitao dela bitnika, ali osim toga što su ga pripremila za otvoren put koji je pronašao u Gatrijevoj autobiografiji, Put ka slavi (Bound for Glory), teško je razlučiti njihov književni uticaj na njegove rane stihove

Približavao se i taj dan, a JRT je obećao neprekinuto praćenje maratonskog događaja u trajanju od šesnaest sati. Jurio sam prema još jednom ispitu, zahtjevnom, onom koji će odrediti moju sudbinu preko ljeta, kao i za stjecanje prostora kod roditelja za potpunom autonomijom tijekom održavanja Live Aida ispred TV ekrana

Nije “Rough And Rowdy Ways” ni ugodna ni lijepa priča o smrtnosti i besmrtnosti. Često je krvava i nasilna, teška i mračna, a tek povremeno zabavna i zgodna, dirljiva i topla. No u cijelosti, to je storija veličanstvenog genija o svijetu u kojem samo previranja bivaju konstantom

U svim Dylanovim menama konstanta su bile odlične pesme, mudri stihovi i poseban sentiment u kojem se dodiruju tiha rezignacija, fina melanholija i čvrsta odlučnost individue od integriteta da hrabro i odlučno odgovori na izazove vremena

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Veliki prevodilac Dragoslav Andrić objavio je 1983. godine antologiju rok-poezije pod naslovom “Stereo stihovi”. Prenosimo nekoliko pesama iz Andrićeve antologije

Veliki prevodilac Dragoslav Andrić objavio je 1983. godine antologiju rok-poezije pod naslovom “Stereo stihovi”. Prenosimo nekoliko pesama iz Andrićeve antologije, zajedno sa originalnim verzijama pesama

Veliki prevodilac Dragoslav Andrić objavio je 1983. godine antologiju rok-poezije pod naslovom “Stereo stihovi”. Prenosimo nekoliko pesama iz Andrićeve antologije, zajedno sa originalnim verzijama pesama. Povodom Boba Dilana i pesme “A Hard Rain's A-Gonna Fall”, Dragoslav Andrić u pogovoru ove knjige piše: “Čitam taj članak, o izvesnom Bobu Dylanu. Redovne nastupe u Paladijumu, kažu, morao je prekinuti zbog teške infekcije grla koja ga je oterala u bolnicu. Odseo je, inače, u hotelu Savoy, kao i njegov menadžer Al Grossman. Onda, piše kako je Dylan spevao svoje Teške kiše, 1962, kad su dve najveće sile, zbog natezanja oko Kube, držale kažiprst na atomskom okidaču. U njujorškom vazduhu — tako sada čitam Dylana iz MM kroz maglu godina — visilo je planetarno pitanje „biti il’ ne biti". Sve kao da je stalo, obamrlo, ali je pesma terala svoje. Te tako, odlazim u grotlo His Master's Voicea u Oxford Streetu — tada je tamo svaki potencijalni kupac još mogao, za tili čas, doći do svoje kabine sa slušalicama kad bi birao ploče — i tražim da mi puste A Hard Rain's A-Gonna Fall . .. I, razume se: otkriće! I to jedno od onih otkrića koja ruše neke načine doživljavanja i mišljenja”

Fotograf Daniel Kramer dobio je avgusta 1964. dozvolu da 60 minuta slika tad 23-godišnjeg Boba Dylana u njegovom domu u Woodstocku, u državi New York; jedan sat se produžio u nekoliko sati, potom je usledio zajednički ručak i – Dylan je pozvao Kramera da krene s njim na turneju. Rezultat tog susreta je knjiga fotografija “Bob Dylan: A Year and a Day” u kojoj se nalazi preko 200 radova iz možda najznačanije faze Dylanove karijere… Kao photo-teaser, čitaocima našeg magazina predstavljamo neke dosad neobjavljene fotografije Daniela Kramera.