Tekstovi sa tagom: Bojan Mušćet

Osamdesete su bile posljednje desetljeće kad je glazba imala snažan, ponekad i presudan društveni utjecaj, kad su pop i rock dominirali i definirali mainstream te kad su emtivijevski dizajnirane skladbe imale globalni dobačaj više nego ikad prije i poslije. Do tada je glazba bila isključivo zvučna senzacija, a nakon toga raspršila se u multimediji

Sve učestaliji komentari na društvenim mrežama i medijski napisi koji napadaju izvođače što su bili popularni prije dolaska interneta na vlast, kao i njihovo nekritičko slavljenje s druge strane pokazuju da međugeneracijski jaz žestoko drma i glazbu. No to su pucnjevi u prazno, očito je iz mnoštva primjera

Istraživanje britanske agencije Lottie pokazalo je na koji način se mijenjao sentiment u lirici u popularnoj glazbi na engleskom jeziku. U sedamdeset godina, ljubavna lirika je sve manje zastupljena, a pjesme s psovkama i temama o seksu i novcu sve su češće

Od izdavanja posljednje knjige vezane za grupu prošle su tri godine, a film Bohemian Rhapsody sigurno je otvorio mnoga pitanja, od činjenice da u filmu i u soundtracku nedostaju dvije pjesme s Live Aida: Crazy Little Thing Called Love i We Will Rock You (ni u jednoj od tri knjige ne piše koja je bila set-lista na njihovom najvažnijem nastupu) do definiranja udjela Freddieja Mercuryja u kreaciji pjesama koje su bile hitovi za druge, na primjer, State Of Shock Michaela Jacksona i Micka Jaggera. Stoga kakva nova biografija ili knjiga ne bi bila na odmet: Queen je ipak band iza koga ne stoje samo vječne pjesme, nego i spektakularna priča koja traje više od pola stoljeća

Lani je vrsna rock-novinarka Lesley-Ann Jones objavila intrigantu knjigu Tko je ubio Johna Lennona?, a zagrebački Rockmark ekspresno je objavio prijevod. Upravo je to poželjna praksa koja bi zacijelo unaprijedila razvoj rock-publicistike na hrvatskom jeziku. Osobito ako je posrijedi pun pogodak kao što je ova knjiga

Nerijetko bih kupio neki singl samo zato jer je Petar Luković napisao da valja u „Džuboksu“. U to doba glazba nije bila nadohvat uha, trebalo je tražiti puteve do nje, na radiju, u diskotekama, u rijetkim TV emisijama, no najviše bezvučno – u omladinskoj štampi ili u „Džuboksu“!

Jednostavnim uvidom očito je kako se ponajviše književnih naslova koji govore o domicilnoj popularnoj glazbi, odnosi na razdoblje (punka i) novog vala, odnosno na razdoblje od 1977. do kraja osamdesetih. I nakon 40 godina, to razdoblje intrigira više nego sve ostalo u rock glazbi na ovim prostorima

Današnje novine i magazini plod su čitateljske tradicije 20. stoljeća i budu li se jednog dana obnavljali, vrlo teško će skupiti neku novu publiku

Glazbu se može izvrsno doživjeti ne samo slušajući je, nego i čitajući o njoj. Danas, nažalost, nema periodične publikacije koja bi slušateljima omogućavala da dublje proniknu u nečije glazbeno stvaralaštvo. Srećom, sve češće biografske knjige ipak će upotpuniti onu značenjsku dimenziju glazbe. Barem kod nas iznad 46

Mnogo je razloga zašto je London Calling najbolji, a jedan je zato što je riječ o djelu koje spaja punk kao glazbu i punk kao povijesno relevantnu društvenu pojavu koja ukazuje na društvene anomalije, od visoke nezaposlenosti do pokvarene političke kaste

Od ranog djetinjstva, Stephen King je spoznavao u kojoj mjeri strah počinje ovladavati našim ponašanjem. U knjizi eseja Danse Macabre opisuje osjećaj koji je zavladao njime 1957. godine. Tada Sovjetski Savez uspješno šalje Sputnik u orbitu. U njemu se javlja neki strah i uviđa je da nije sve tako lijepo kao što se njemu predočuje. Amerikanci su dotad bili 'dobri momci', prvaci u svemirskoj trci, no više nije tako. Piše: 'Bio je to kraj slatkog sna… i početak noćne more.'

kao što video nije ubio radiozvijezdu, tako i nove tehnologije nisu bile fatalne za autorstvo u pojedinim žanrovima. Štoviše, danas više nego ikad ima, na primjer, sjajne rock-glazbe, a na nama je samo da dobro ugodimo osobni glazbeni kompas koji će nam omogućiti da od šume ugledamo upravo naše stablo

Ono što su U škripcu napravili u svega četiri godine ljubavi, od 1981. do 1984. svakako ovome bandu priskrbljuje status jednoga od najvažnijih grupa na ovim prostorima s dva antologijska albuma

Kako oduševiti naraštaje koje u lektiri čeka Grički top, Turci pred vratima i jezik koji ne razumije ni Google Translator? Kod kuće ga pak čekaju videoigre, snapchatanje, lajkanje na Instagramu i bingeanje TV serija? Nije čudo što u ocjenama turističke potentnosti Hrvatske stranci ističu kako se mladi do 30 godina izvrsno služe engleskim jezikom. Logično, neprestano su na internetu, od trenutka kad su im roditelji dali da prčkaju po smartfonu i tabletu kako bi ukrali koju minutu mira i - jednostavno, naučili su zanimljiv engleski jezik dok im dosadni hrvatski malo teže ide

Luković je u Bolju prošlost unio svoju bolju sadašnjost, osobni pristup svakome od portretiranih autora i izvođača, kreiravši jedinstvenu optiku koja je snažno romansirala nevino odrastanje, putenu mladost i prekinutu zrelost jugoslavenske estrade. Nisam volio tu riječ, označavala mi je u to pozno novovalno doba nešto odbojno, hotel wave ekipu koja na terasama ljeti i svadbenim svečanostima zimi kapitalizira tuđe autorstvo. No, riječ precizno definira sve ono što show business jest, pa je posrijedi prikaz 49 godina estrade na ovim prostorima