Tekstovi sa tagom: Boris Dvornik

U sklopu programa Okupirani gradovi u kinu Kinoteka u Zagrebu prikazuje se digitalno restaurirana verzija filma "Deveti krug" (1960) Francea Štiglica

“Pripadam generaciji koja je imala sreću da živi i radi u jednom iz mnogih razloga osporavanom vremenu koje je bilo, uprkos svim kritikama i ograničenjima koja je nametalo, itekako plodno i podsticajno. Vremenu koje je iznedrilo filmske, i ne samo filmske stvaraoce koji su iza sebe ostavili dela vredna poštovanja koja će, nadam se, uprkos zbunjenosti i promenama koje su nam zamutile jasan pogled na stvari, ipak biti ‘znakovi pored puta’…” pisala je 2014. u svojoj knjizi “Kao na filmu” Dušica Žegarac, jedna od najvećih filmskih zvezda nekadašnje Jugoslavije. Rođena je 15. aprila 1944. godine, a umrla 24. maja 2019. Među njenim najznačajnim filmovima su “Deveti krug” (Reditelj: France Štiglic, 1960), “Stepenice hrabrosti” (Reditelj: Oto Deneš, 1961), “Saša” (Reditelj: Radenko Ostojić, 1962), “Tople godine” (Reditelj: Dragoslav Lazić, 1966), “Buđenje pacova” (Reditelj: Živojin Pavlović, 1967), “Pošalji čoveka u pola dva” (Reditelj: Dragoljub Ivkov, 1967), “Opklada” (Reditelj: Zdravko Randić, 1971) i “Poseban tretman” (Reditelj: Goran Paskaljević, 1980). Iz knjige “Kao na filmu” prenosimo deo posvećen Pulskom festivalu

Jubilarni Split ’80 ipak je nešto ponudio i ostavio za današnje zaljubljenike dobre glazbe. Recimo, pjesmu Zdenka Runjića „Piva klapa ispo’ volta“, zatim Dujmićevu i Popadićevu skladbu „Čuješ li me jel’ ti drago“ u izvedbi Novih fosila ( prva nagrada stručnog žirija),  odličnu pjesmu „Dobra ti večer, mati moja“ Dušana Šarca i Krste Jurasa u izvedbi Miše Kovača. Nije loša bila ni „Slađe od vina“ (Runjić) s Milom Hrnićem, pa već legendarna „Lastavica“ (opet Runjić), numera „Roko“ Tomislava Ivčića,  „Nadalina“ (Runjić) s Borisom Dvornikom i Oliverom, pa „Šjor Bepo Bagulin“, koju su pjevala braća Ivčić i Đani Maršan, potom čuvena „Maslina je neobrana“ Dušana Šarca i Drage Britvića u vrhunskoj izvedbi Klape Šibenik, pa „Staro vino“, skladba Tea Trumbića u izvedbi Mikija Jevremovića…Pregršt dobrih pjesama od kojih bi samo spomenute s ovog festivala mogle osvjetlati obraz petogodišnjeg djelovanja nekog današnjeg glazbenog okupljanja

Teško će se ponoviti uspjeh Festivala zabavne glazbe Split ’77. Toliko dobrih pjesama na jednom mjestu u samo tri dana, od 7. do 9. srpnja - neponovljivo je. Dakako, i broj skladbi bio je impresivan – 42 takmičarske pjesme!

Kao Marjeta u seriji „Vele misto“ nas je osvojila, opčinila. Takva je Vlasta i u životu. Ona ne samo da daje ono što je lijepo i pozitivno nego to pokušava pronaći i u ljudima s kojima je u kontaktu. I sama je priznala: kad je to počela tražiti kod ljudi, od tada je mirnija i zadovoljnija. U njenim godinama čovjek je više na zemlji, realniji je, ali ne i tužniji i izgubljen. U njenim godinama iluzije se gube. Ali u tom gubitku ona zna naći sreću kao što ju je našla Marjeta, bez obzira na sudbinu u seriji pa i u stvarnom životu

Uz Miljenka Smoju, Ivu Tijardovića, uz Zdenka Runjića, Gorana Ivaniševića i još nekolicinu uglednika - Boris Dvornik (1939 - 2008) nedvojbeno jebio i još jeste simbol grada pod Marjanom. Splićani su ga uvijek prihvaćali kao običnog  sugrađanina. Nikada sa sobom nije nosio one glumačke živote izvan scene, kako se katkada zna dogoditi u životima drugih glumaca, koji su teško ulazili u tuđe živote, a još teže iz njih izlazili. Jednostavnost je ono što ga je činilo velikim i malim… 

Kad se dogodi prava predstava, a mi smo ih u Splitu imali dosta, i kada se desi dobra uloga, onda je to za mene centar svijeta. Ja nemam nikakvih kompleksa u odnosu na druge. Premda ljudi kažu da sam trebala negdje otići, meni se čini da ono što sam napravila,  ako sam dobro napravila, da je to najvažnije. Ovdje se dobro osjećam, a da sam u Zagrebu možda bih se isto tako dobro osjećala, a možda i ne. Možda bih igrala manje. Područje Dalmacije je vrlo toplo, pulsirajuće. Kada dođe pravi režiser i ljudi se okupe oko njega, onda se stvaraju prave stvari u teatru. Odigrala sam niz stvarno zanimljivih uloga. Rijetko koja glumica u svojoj karijeri ima priliku tako nešto ostvariti

Nema preciznijeg i nemilosrdnijeg suda u umjetnosti od vremenskog. Ono što odoli vremenu raspoloživo je svim generacijama i vremenima kao hrana za novu publiku i uzor novim autorima. Po tom kriteriju serija “Naše malo misto” stoji u vječnoj galeriji nepotrošenih stvari zamrznute vrijednosti i genijalnosti. O ovoj nezaboravnoj televizijskoj uspješnici donosimo tekst sa prijateljskog portala Ziher.hr