Tekstovi sa tagom: Bruce Springsteen

Srećom ili nesrećom, dovoljno sam dugo u ovom poslu da ne moram glumiti postmodernističkog hipstera pa sastavljati listu albuma godine prema načelima kritičarskih kolega iz Guardiana s čije bi liste od 50 najboljih albuma 2020. godine barem pola bacio u smeće. Uz to, zahvaljujući streamingu, dostupnost glazbene produkcije već neko vrijeme je tolika da je nemoguće preslušati tako golemu produkciju i iz nje izdvojiti "objektivnu" listu "najboljih" albuma, a i nije glazba mjerljiva poput atletike. Tako je bilo i tijekom pandemijske 2020. godine

Nitko običnog čovjeka ne tješi onako kako to čini Springsteen. Nitko neku svoju osobnu i intimnu priču ne čini tako općom i svačijom. Nitko junake svojih pjesama nije tako lako pretvarao u svakog od nas. I obrnuto, ni u čijim pjesmama toliko mnogo ljudi nije prepoznavalo sebe kao u Springsteenovim koje su ovaj put osobnije nego ikad. Ako je prije pribjegavao tome da o sebi pjeva kroz likove kojima je nastanjivao svoje pjesme, sada ne može biti izravniji i osobniji

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Malo tko ima tako dobre životne priče i uzbuđenja poput svjetski poznatih glazbenika i bendova. Jedni su pisali sami o sebi, drugi u njima, a mi vam donosimo bogat izbor iz riječke Gradske knjižnice

Čitaoci legendarnog magazina The Rolling Stone izabrali su još 2011. godine 10 najboljih božićnih pjesama, a lista važi i danas

Po mnogočemu “Western Stars” se nameće kao novi klasik s kojim Springsteen dokazuje koliko je i na pragu sedamdesete potentan autor i izvođač. Onaj koji se 46 godina nakon debi albuma perfektno okušava u žanrovima kojima prije nije naginjao ili ih se tek rubno i ne baš uvjerljivo doticao

Tako i Štulić naglašava, u jednom intervjuu iz ’82: ”Ako ne postoji drugo rješenje svirat ću i u kino dvoranama. Nitko mene neće spriječiti. Ako treba, ljeti ću svirati na livadi”. Ključno svojstvo autorske pjesme je motiviranost na točno taj način, poput ruskih barda: na javnim mjestima s gitarom…

Nedavno sam kao rođendanski poklon dobio Springstinovu autobiografiju, Born to Run (Simon & Schuster, 2016). Bespotrebno je reći, raspametila me je i razoružala van svake pristojnosti. A, navodno, ovu će knjižurinu na srpski jezik prevoditi jebeni Dejan Cukić. „Kao letnje kiše“ ili između kreštavih dočeka nekih sportista na onoj terasi beogradske Skupštine grada, šta li? Grozno. Moj dug prema samom sebi je da tu knjigu ovde predstavim prvi, i pre nego što je osakati neko čija je karijera paradigma za promašaj. Jer, Born to Run je nacrt, recept, piratska mapa do kovčega sa blagom, ovo je LEGO i/ili IKEA uputstvo za sastavljanje komadića života koji se uporno preplitao sa mojim