Tekstovi sa tagom: Cacadou Look

A sada slijedi, kako to vole reći na Star treku, zaključak, odnosno nastavak prethodne kolumne o svim plejkama koje su objavljivane u proteklom stoljeću, ali i nastavak ove prakse koja je uvedena u svijet sredinom proteklog desetljeća, a usvojili su je i mladi izvođači, te potvrdila i starija generacija riječkih rokera. Pa, dakle, montiramo si temporalno sučelje na glavu i let's go prema godini...

Što se dogodilo sa albumima iz osamdesetih, kad su Rijeka i vinilna izdanja carovali? Sjećamo li se još tih imena: Vrijeme i zemlja, Davor Tolja, Marina Perazić, Cacadou Look, Dr Steel, Putokazi, Paraf, Arkana? Otvaramo muzičku kutiju od prije nekoliko decenija…

Raspadom SFRJ žena je ponovo gurnuta na margine u najvećem delu novonastalih država. Njena uloga u pop rocku, tamo gde je koliko toliko preživeo, svedena je na puki objekat u bendu, sem u par svetlih izuzetaka kakav je hrvatski bend Srbi. Preovladjući izraz, sukladno dominantnoj nacionalističkoj retorici, postao je onaj u kome je ženi sve dopušteno dokle god nema liderske ambicije. Umesto samoosvešćenosti, ona postaje kurva čija je polna sloboda neupitna dokle god se održava u okviru muških htenja i podleganja istima

Poprilično daleke 2007, uredništvo RiRock.com magazina odlučilo je da napravi, uz nezaobilazna žestoka redakcijska polemiziranja, top listu od 50 najboljih pjesama riječke rock scene od 1979. do tada aktuelne 2007. godine. Bez obzira što je od ovog izbora prošlo punih 11 godina, mnogo toga se nije promenilo,  ukratko -lista je još i danas vrlo aktuelna. U nekoliko nastavaka, trudeći se da nađemo adekvatan video-materijal, predstavićemo riječki Top 50, kao hommage gradu koji je decenijama bio centar glazbenih inovacija

Sasvim subjektivno, prema sjećanju i dostupnim podacima, odabrao sam još pet albuma riječke pop i rock-scene za koje držim da su promijenili glazbene tijekove u gradu na Rječini i utjecali na kvalitetu glazbenih zbivanja u Hrvatskoj. Ti veliki albumi zaslužili su barem male priče

Pre deset godina, u štampanom izdanju „Sušačke revije“ objavljen je tekst Bojana Mušćeta o riječkoj muzičkoj sceni osamdesetih godina. Zbog zanimljivih i nepoznatih detalja, ponovno čitanje ovog priloga vraća nas u retro-raspoloženje, jer ono o čemu se 2008. pisalo i govorilo – i danas je izgleda opet aktuelno

Ako su Denis & Denis u startu pokazali kako predstavljaju trademark riječke rock-scene, djevojke iz Cacadou Look napravile su korak dalje: postale su miljenice scene. Djevojke kojima je dosadilo visiti po probama njihovih dečki iz raznih rock-grupa odlučile su same uzeti instrumente u ruke, izbrusiti glasove te se izvještiti u skladanju. Počele su i nastupati te vrlo brzo stekle blagonaklonost scene.. Tercet riječkih pop-bandova s privlačnom vokalisticom zaokružuje Xenia: premda je Vesna Vrandečić Zagrepčanka, ipak je muški dio iz Rijeke. Grupa Xenia je snimila dva vrlo dobra albuma i iznjedrila nekolicinu hitova, a činjenica da je radila na relaciji Zagreb-Rijeka umnogome je pridonijela njezinoj brzoj implementaciji među širu publiku...

Često sam pomišljao kako bi bilo dobro neke od pjesama, koje poznajem jednako precizno kao svoju tenisicu, obraditi. Ali onda bih vrlo brzo odustao od ideje jer, kvragu, to ne može bolje zvučati od originala. Osim možda ponekad. Podsvjesna kategorizacija koju sam provodio u posljednjih dvadesetak godina počela je dobivati konture pa sam se odlučio s vama podijeliti razmišljanja oko nekih klasičnih pjesama iz riječke kajdanke koje su istupile iz prethodnih ugaženih cipela u novije, modernom produkcijom ofarbane, inačice