Tako i Štulić naglašava, u jednom intervjuu iz ’82: ”Ako ne postoji drugo rješenje svirat ću i u kino dvoranama. Nitko mene neće spriječiti. Ako treba, ljeti ću svirati na livadi”. Ključno svojstvo autorske pjesme je motiviranost na točno taj način, poput ruskih barda: na javnim mjestima s gitarom…
U njegovim šansonama bilo je više očaja nego li vedrine, a skladbe poput „J’en Deduis Que Je t’Aime“ i „Bon Anniversaire“ bile su ljubavne skladbe natopljene „čistim mrakom“. U čuvenoj „Apres L’Amour“ koja je na stražnje noge podigla cenzore i puritance, govorio je o seksu i onome što slijedi nakon strastvenog ljubavnog klinča, pjevao je o mračnoj strani braka, žrtvama silovanja, depresiji koja vodi u samouništenje…
