Tekstovi sa tagom: Dokumentarac

Jedan dio filma posvećen je i Caveovu vjerojatno najbizarnijem neglazbenom projektu. To je "Red Hand Files", nekurirana web-stranica na kojoj obožavatelji (mahom tinejdžeri) šalju glazbeniku svoja razmišljanja te mu postavljaju pitanja o smrti, smislu i ljudskim nedaćama, a on im odgovara poput nekog priučenog gurua ili self-help filozofa. Cave s ironijom komentira tu svoju čudnu usporednu karijeru life coacha: "Nastojim na pisma ne odgovarati odmah", veli. "Jer, ako odgovorim brzo, iz tog odgovora obično ne progovara bolji dio mene". Dobro/zlo, crno/bijelo, ljudska podvojenost: kod Cavea je sve u oprekama

Na predstojećem 14. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldocs, koji će se održati od 9. do 16. septembra na nekoliko lokacija u Beogradu i online, publici će biti predstavljeno više od 100 filmova u ustaljenim festivalskim programima: Međunarodni takmičarski program, Srpski takmičarski program, Vatromet, Meteori, Povetarac, Naslovna strana i drugim. Iz bogatog filmskog programa preporučujemo pet filmova o umetnosti koje ne smete propustiti

Na 14. Beldocsu će u nedelju 12. septembra u Domu omladine Beograda od 20 sati biti predstavljen novi film Rodžera Votersa „Mi + Oni“

Četrnaesti međunarodni festival dokumentarnog filma Beldocs, koji će pod sloganom “Reality Check” biti održan od 9. do 16. septembra u Beogradu, s ponosom predstavlja izbor najboljih dokumentaraca koji su prikazani na prestižnom Sandens festivalu. Sa ovog, jednog od najvećih svetskih festivala nezavisnog svetskog i američkog filma, u Beograd premijerno stižu tri dugometražna i jedan kratki film koji su na Sandensu privukli veliku pažnju gledalaca i kritičara

Opsednutost slavom nije ništa novo, ali u ovo digitalno doba poprima neke nove aspekte. Jedan od njih je, smatraju mnogi, ona čuvena poznatost radi poznatosti, popularnost koja je sama sebi cilj i kojoj ne prethodi nikakav talenat, izuzetnost i zasluge u kulturi, umetnosti, sportu i zabavi. To je slučaj sa Karshianima, Paris Hilton i sličnom ekipom iz visokog društva. Reći da nemaju nikakav talenat osim sposobne majke i bogate familije postalo je već deo folklora, no fenomen Kardashiana i efekat njihove popularnosti tek će se istraživati, a uveliko se pokazuje

Attenborough naglašava da nemamo puno vremena. „Ako ćemo djelovati sada, sve još možemo popraviti, obuzdati svoj utjecaj, promijeniti smjer našeg razvoja i ponovno postati vrsta koja živi u harmoniji s prirodom. Sve što je potrebno jest volja. Zemlju smatramo svojim planetom, kojim čovječanstvo upravlja u korist čovječanstva. Malo smo mjesta ostavili za ostatak živog svijeta. Kako bismo naš planet ponovno učinili stabilnim, moramo mu vratiti bioraznolikost, baš ono što smo mu oduzeli. To je jedini izlaz iz krize koju smo sami stvorili. Svijet ponovno moramo učiniti divljim“

Za oca dokumentarnog filma uzima se škotski reditelj John Grierson (1898-1972), koji je ovaj termin skovao 8. februara 1926. godine, u okviru kritike za film Moana Roberta Flahertya. U eseju First Principles of Documentary iz 1932. je nastavio dalje, tvrdeći da bi posmatranje realnog života moglo da dobije status nove umetničke discipline. Za njega su sirovi materijali uverljiviji od onih koji se glume, te je još tada tvrdio da su dokumentarci daleko dragoceniji za tumačenje sveta od igranih filmova

Gledajući Netflixov dokumentarni film Miss Americana zaključujemo da su upravo trenuci kada je sama s gitarom i kada stvara u studiju ono što potvrđuje njenu autentičnost. Kad se sklone svi šljašteći vizuelni efekti, sav pop isproduciran do perfekcije, ostaje žena koja zna da napiše pesmu i koja je upravo najjača dok stvara. To je nešto što joj uprkos osporavanjima niko ne može oduzeti. I što ne poseduje ni polovina pop zvezda

O Michaelu Hutchenceu snimljen je neverovatan broj emisija, dokumentaraca, čak i igrani film. Svi su toliko žudeli za istinom da su počeli da liče na hibrid britanskih tabloida i kič sapunica. Film Mystify: Michael Hutchence Richarda Lowensteina ipak više od svega traga za čovekom i to je ono što ga razlikuje od prethodnika

Jugoslovenska jevrejska zajednica uništena je, zbrisana i zaboravljena. Ostaje da živi samo kao izmeštena, u ideji potomaka koji, poput Stelle, stvaraju neki novi život uglavnom u Izraelu, a gotovo sigurno van prostora bivše Jugoslavije. Mesta života i stradanja njihovih predaka zapuštena su, zanemarena, jedva ili nikako obeležena