Tekstovi sa tagom: Dokumentarni film

U prvoj sceni Newtona zatječemo na noćnom snimanju na krovu hotela “Chateu Marmont” u Los Angelesu, gdje daje upute nagom ženskom modelu. “Ima dobrote u tvom pogledu, a to je zadnje što želim. Nemoj izgledati osiromašeno, izgledaj nevjerojatno”, govori Newton goloj ljepotici

Nada je poput nevidljive ušteđevine koja ne može da se izbroji i izračuna. Niko ne može da nam garantuje da će ta banka opstati, pa su ulaganja u nju uvek nesigurna. Ipak, misli koje su u vezi s njom se obavezno investiraju u nešto što se doživljava kao dobro. Zahvaljujući tome ljubav buja i u najsurovijim uslovima, čak i onda kad se čini da je svetu došao kraj.

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

“Nothing Compares” nažalost završava tamo gdje je i počeo, na pozornici Madison Square Gardena, pa nam ne govori mnogo o pjevačici nakon velike kontroverze u devedesetima. Unatoč tome, film je i više nego uspješan kao portret buntovnice u mladosti, žene kojoj je od slave i novca uvijek važnija bila dosljednost i zalaganje za slabe i nezaštićene. Zauzvrat je dobila samo prezir i udarce, ali jamačno će ostati upamćena kao simbol otpora i snage s kakvom se gotovo ništa ne može usporediti

Mjesec i svemir su vizualne odrednice kreativnih kaleidoskopskih kadrova u kojima se boje prelijevaju i eksplodiraju na ekranu. "Zdravo, svemirče", doista. U startu je jasno da "Moonage Daydream" nije i neće biti ordinarni, tipični "biopic", držati se informativne strukture i kronologije od kolijevke pa do groba te vanjske perspektive s "talking heads" intervjuima

Život se odvija u vremenu – dakle konačan je. Ukoliko se zabeleži, niko mu više ne može ništa, postaje bezvremen. Zato se valjda nadamo da će nam se putevi ukrstiti s nekim ko ume s rečima, koji će razumeti ono što jesmo i ono što smo mogli da budemo, kako bi sve to zapisao i ostavio budućim generacijama.

Kečin film je poetski dokumentarac koji manje polaže na kontekst i informaciju, a više na emociju i vizualnu poetičnost. U tom smislu, Kečin film sliči na filmove sjajnog talijanskog Amerikanca Francesca Minervinija, ili na "Hale County, jutros" RaMella Rossa. Film čudesno izgleda, a to je tim više zadivljuje ima li se na umu da ga je snimao sam redatelj. Kao da je vizualnom ljepotom Keča pokušao pomalo dati mitske aure svojim junacima, suprotstavljajući veći-od-života vizualni pristup njihovoj besprimjernoj bijedi

U beogradskom bioskopu Fontana u četvrtak, 15. septembra biće održana ekskluzivna projekcija filma Sava britanskog reditelja Metjua Somervila (Matthew Somerville)

Dokumentarni film "Zaželi" redatelja Marija Papića, koji je prikazan na ovogodišnjem Liburnia Film Festivalu, prati Nataliju Zekić, inače Ukrajinku, koja se zbog ljubavi preselila u malo mjesto Primorski Dolac u Dalmatinskoj zagori. Natalija radi kao gerontodomaćica zaposlena u sklopu programa Zaželi koji zapošljava žene u nepovoljnom položaju na tržištu rada te osigurava uslugu pomoći u kući.

Kompleksnost reprezentacije seksualnosti, roda i rase u domeni popularnog donekle je adekvatno zastupljena i, mada prečesto podbacuje, ipak dijelom jest rezultat sve češće rasprave i kritike u dominantnom medijskom i akademskom diskursu. Pitanje tjelesne sposobnosti polako pak načinje mainstream medije, no najčešće u tipovima kritike koji zagovaraju sasvim iracionalan zahtjev da jedan tekst obuhvati svu silu postojećih marginalnih identiteta. To je pitanje, dakle, još uvijek najambicioznije promišljeno u aktivističkom kontekstu.

Kako se greju dlanovi, ako ne drugim telom? Dodir je deo evolucije, pokret koji nas približava drugima. Novorođenče će bez tuđih ruku skoro sasvim sigurno umreti, a ni odraslima koji žive bez prisnosti se ne piše dobro. Film "Touch Me Not" je osvojio Zlatnog medveda na Berlinalu 2018. godine, a dodir je u samom njegovom centru.

Napomenula bih da ovaj "dokumentarni film" ima ocenu iznad 8 na IMBD. Kada ga je filmska izdavačka kuća Daily Vire objavila, pozvali su kritičare da ocene film. Nijedan nije prihvatio njihovu ponudu. Samo jedna recenzija je objavljena na Rotten Tomatoes-u i to napisana od strane Daily Vire-a i Holivuda u Toto-u.

Zeleni bioskop je novi projekat Filmskog festivala Slobodna zona koji će ovog leta ozeleneti trgove i parkove pet gradova. Filmski program biće prezentovan publici u okviru bioskopa na otvorenom (open air cinema) a biće prikazivani filmovi koji tematski u fokusu imaju ekologiju i zaštitu životne sredine.

Ljudi su bogovi samo dok ih ne upoznamo. Strancima je lako – prolaze kroz naše živote, šepure se na ekranima različitih uređaja, daleki i tajnoviti, gospodare snovima slatki kao fantazije. Da stvar bude gora, među njih se ponekad umeša i neka poznata ličnost, na primer Grace Jones.

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama