Tekstovi sa tagom: Edvard Kardelj

U natjecateljskoj atmosferi koja je zavladala svijetom nakon Drugog svjetskog rata jedan od pokazatelja superiornosti postaje i sport. Izgubiti od neprijatelja u gimnastičkoj dvorani ili na atletskoj stazi smatralo se ne samo sportskim nego i političkim porazom. Nije dugo trebalo da se i Jugoslavija počne prilagođavati novonastalim okolnostima. Ispravnost vlastitog puta u odnosu na Istok i Zapad trebalo je dokazivati u svakoj prilici

Nekoliko mjeseci nakon proglašenja Kraljevine SHS dotadašnje „plemenske“ sokolske organizacije ujedinjuju se u Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca čiji zadatak postaje: „stvaranje fizički zdrave, krepke, moralno i intelektualno razvijene omladine, nacionalnom sviješću prožete, duhom slavenske solidarnosti nadahnute i velikim i općim idealima čovječanstva zadojene omladine koja će čuvati tekovine tadašnje generacije – ujedinjenje i nezavisnost“, a pod sloganom „Jedan narod, jedna država, jedno sokolstvo“

Kod jednog malog ostrvca drug Koča je rekao mornaru da zaustavi čamac. Spustio se u more sa svojom "Šampionkom". Tiho, bešumno plivao je uz stene. Onda je zaronio. Iz vode se prvo pomolila strela na čijim ostima se praćakao brancin pogođen po sredini. Prišli smo barkom da prihvatimo ribu

Komunizam ne postoji bez prakse, bez partije, čim se odvojite od prakse i od partije, vi postajete ništa. Odvajanje od “apsolutnog” ideala, od “ideala” prakse – to je praznina totala, u kojoj sam i ja postajao ništa. Najviše me ipak pogodio sukob sa mojim drugovima od kojih sam očekivao više razumevanje. Tada, na tom Plenumu, kod sebe sam otkrio i crtu mazohizma – kad je sve loše, bar nek bude najgore, kad liči na moskovski proces nek tako i bude. Tada sam osećao i strah, ali ne onaj fizički, već strah od ništavila, od nemogućnosti da bilo šta kažete u vreme kad imate još mnogo toga da kažete. Svejedno, u momentu kad je Plenum završen, dok sam izlazio iz sale, shvatio sam da sam tim “pokajanjem” počinio, možda, najveću životnu grešku

Bilo je puno toga u SFRJ oko čega Srbi, Hrvati i ostali Bosanci nikako nisu mogli da se slože. Ali, svi su se slagali u jednom: da je zemlja okrugla, da je voda mokra i da su Slovenke lake. Krilatica “tako mlada, a već Slovenka” ponavljana je širom SFRJ kao biser narodne mudrosti i kao aksiom primenjene etnopsihologije

Opatijski je festival osnovan 1958., gotovo čitavo desetljeće nakon što su laki i zabavni kulturni žanrovi otvoreno društveno i ideološki prihvaćeni. Analiza kulturno-teorijskih postavki i preokupacija te odnosa prema službenoj kulturnoj politici ključna je za razumijevanje popularnosti zabavne glazbe u jugoslavenskom socijalističkom društvu. Počevši od redovitoga emitiranja na radijskim stanicama, osnivanjem mnogobrojnih festivala zabavne glazbe, žanr doživljava svoj vrhunac. Pritom Opatijski festival funkcionira kao svejugoslavenski i nadnacionalni, pa samim time i dobiva najviše pozornosti, pogotovo jer s vremenom zabavna glazba dobiva i na međunarodnom značenju, barem kao prikladni predstavnik jugoslavenskoga društva u inozemstvu. Mini jubilej, tj. obilježavanje pete obljetnice festivala 1962., služio je zbog toga i za analizu onoga što se na zabavno-glazbenom planu uspjelo ostvariti, ali se naziru i problemi koji se ostavljaju u naslijeđe festivalima koji slijede (1)