Tekstovi sa tagom: Fotografija

Ibrahim Aşar: Rastezanje Venere

Ždral pod maskama

Fotograf Ibrahim Aşar je današnji gost XXZ magazina, a prvo što ističe je da za njega fotografija nije stvar tehnike već estetike i svetlih boja filmova iz sedamdesetih godina prošlog veka. Rođen je u Turskoj, gde je još u detinjstvu stekao prve osnove za svoj budući rad i ljubav prema vizuelnim umetnostima. Kada je fotografija u pitanju, prvi uzori su mu bili Robert Mapplethorpe i Claude Cahun, a posebno odnos prema telima koja na fotografijama formiraju položaje koji podsećaju na antičke skulpture. Nakon toga su usledili i drugi, kao što su Martin Parr, Stephen Shore, Terry Eagleston, te su njihovi radovi bitno doprineli izgradnji onoga što će postati prepoznatljiv umetnički izražaj. Aşar priprema i svoju prvu izložbu, a sa čitaocima XXZ magazina deli deo svojih konceptualnih fotografija, te portreta. Oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.

Adriaan du Toit: Vijetnamske scene

Kroz šljivike i monsune

Današnji gost XXZ magazina, fotograf Adriaan du Toit, ne obraća pažnju na individualnost svojih subjekata, već se trudi da ih prikaže u kontekstima koji kod posmatrača izazivaju emociju, te fokus sa pojedinca pomeraju na narative koji nisu uvek očigledni. Njegove fotografije najčešće nastaju na lokacijama koje se smatraju egzotičnim, što još više utiče na to da se distancira od individualnosti, a kako bi krajnjim korisnicima omogućio da u prizorima pronađu i deo sebe. Tako subjekti postaju „čista platna“ na koje posmatrač projektuje sopstvene emocije i očekivanja. Najviše fotografija snimljeno je u Vijetnamu, što je, kako kaže Toit, prilično zahtevno, a najviše zbog teške klime i komplikovane infrastrukture koja otežava pronalaženje savršene kompozicije. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih je odlučio da prihvati haos, i pronađe najbolje načine da pojedine elemente izdvoji od ostalih vizuelnih tačaka koje skreću pažnju. Toit je pristao da deo svojih fotografija podeli sa čitaocima XXZ magazina, a oni koji budu poželeli više mogu to da učine na njegovom web-sajtu i Instagram profilu.

Nicklas Hultman: Barokne ikebane

Cvetni jahači apokalipse

Današnji gost XXZ magazina, švedski fotograf i umetnički direktor Nicklas Hultman, ekološkim problemima pristupa sa estetske strane, pa su njegove „Barokne ikebane“ kompozicije nastale od odbačenih stvari i komada otpada iz kojih je lepota skoro bila iščezla. Inspiracija je došla i od holandskih baroknih slikara, te japanske umetnosti aranžiranja cveća, samo što moderna ikebane ne kombinuju ono što je već samo po sebi lepo, već naizgled banalne objekte koje niko više nije želeo. Projekat je nastao kako bi se osvetlio sve veći problem zagađenosti planete, a pod sloganom „sve je lepo i ništa nije sveto.“ Iako se čini da je apokalipsa još uvek daleko, ove bi ikebane mogle brzo da postanu jedini mogući cvetni aranžmani koji lepotu tumače na svoj način. Hultman je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.

Sam Scott Schiavo: “Carnal Remains”

Tragovi mesa na zubima vremena

Fotograf Sam Scott Schiavo današnji je gost XXZ magazina, a sa monografijom “Carnal Remains” koja okuplja radove koji su nastali u periodu od 25 godina, te funkcioniše pod sloganom „manje je više“. Njegovi subjekti su nagi, ili tek oskudno odeveni, što umetnika sprečava da se fokusira na ono što je površno i nepotrebno, već da se okrene intimnim odnosima između pojedinaca, koji dolaze pravo iz života – sirovi, goli i, što je možda najvažnije, stvarni. Kako se Schiavo odnosi prema svojim modelima možda najbolje pokazuje njegova poezija, poput pesme „Njegova je lepota u patnji njegovih očiju“ (His beauty lies in the suffering in his gaze), u kojoj kaže : Uzvišen je muškarac čija je jedina slabost njegova snaga Njegove vlažne oči nose priče o vodenim poljupcima Neispričanim suzama i ljubavima što su prošle. (A noble man whose only weakness is his strength His moist eyes bare the stories of the aqueous mouths kissed Untold tears shed and loves erstwhile.) Schiavo je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo fotografija iz nove monografije, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom web-sajtu ili Instagram profilu.

Michael McCluskey: Magla svuda

To se šunja iza žbunja

Današnji gost XXZ magazina – fotograf Michael McCluskey – otkriva sakrivene slojeve u onome što se obično doživljava kao „dosadno“ i manje vredno od ekstremnih doživljaja i prizora. Tako njegove fotografije dolaze kao očekivani i prirodni produžeci muzike koju sluša i filmova koje gleda, pa kroz kinematografske prizore kreira nove narative koji posmatrača motivišu da se zapita šta je bilo posle. McCluskey je i osnivač Instagram naloga Witness (@_wtns_) u okviru kojeg drugi fotografi mogu da predstave kako svoje, tako i radove koji ih inspirišu. Oni koji budu poželeli da saznaju više mogu da posete Witness, te Instagram stranicu i web-sajt našeg današnjeg foto-gosta.

Kiarang Alaei: Iznenađenje u šatoru

Guske u magli

Današnji gost XXZ magazina, fotograf Kiarang Alaei, pristao je da sa nama podeli deo svog najnovijeg projekta - “The 4th State”. Fotografije prikazuju scene iz života u iranskoj provinciji Gilan, a nastale su u rasponu od čitavih 10 godina. Proizvod lutanja kroz Gilan prikazan je na izložbama “I was Far Away”(Tehran, No.6 Gallery) i “Semi-Permeable” (Pariz, Galerie De La Voute). Alaei se toliko zainteresovao za Gilan da je zapostavio sve druge projekte, te je odlučio da zaustavi vreme, bar na fotografijama, a kako bi omiljene scene zauvek sačuvao, kako za sebe, tako i za druge posmatrače koji poznaju, ili nikada nisu čuli za ovaj deo sveta. Možda je najvažnije što na ovim fotografijama može da se vidi upravo strpljenje, ono koje je potrebno dok se čeka da uzri voće, koje je lomljivo kao kokošije jaje, te delikatno kao svilene gusenice koje žene iz Gilana nose u nedrima sve dok ne postanu spremne da uđu u proces proizvodnje materijala koji je u ovom kraju dragocen. Ono što Alaei radi nije tek prosta dokumentacija ljudskog postojanja u zabačenoj ruralnoj sredini, već pokušaj da se odgonetne tajna čitave ljudske egzistencije, a oni koji budu poželeli da vide više mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.
Sks 03 S

Putevima kvir umetnosti (19)

Klica za uzbuđenje lica

Akt je estetski shvaćena zabeleška nagog ljudskog tela. Može da bude slikarsko delo, fotografija ili vajarsko delo, a za razliku od pornografije ova dela nisu namenjena da utiču nа seksuаlne nаgone i imаju zа cilj dа govore o čistim umetničkim vrednostimа. Grаnica između аktа i pornogrаfije nije stаlnа i zаvisi od kulturnih i religioznih uticaja u društvu i ličnih iskustava posmаtrаčа. Granica između običnog i lica koje doživljava seksualno zadovoljstvo nešto je očiglednija, a razumevanje takođe potiče od iskustva posmatrača, te socijalne inteligencije uz pomoć koje se facijalne ekspresije uglavnom tumače.

Josh Wang: Lepota u izolaciji

Zašto drama stoji sama?

U modernoj fotografiji sve je više onih koji se okreću samoći, pa tako i kada je u pitanju današnji gost XXZ magazina, fotograf Josh Wang. Njegovi subjekti uglavnom ne odišu životom, čak i kada jesu živi, ali zato nude slojevit kontekst koji posmatrača ostavlja u nedoumici šta je nekoj sceni prethodilo, i šta se dogodilo posle. Wang je pristao da deo svojih fotografija podeli sa čitaocima XXZ magazina, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.

Michael Schwan: U ruševinama

Vašu kuću nešto divno boli

Današnji gost XXZ magazina je Michael Schwan, fotograf u čijem su fokusu napuštena mesta i lepota raspadanja. Zbog ljubavi prema ruševinama iz rodne Nemačke putuje u sve delove Evrope, te na tom putu ne pronalazi samo inspiraciju već i otvorene ili odškrinute prozore kroz koje se uvlači u ono što je prošlo, a kako bi lepotu starih građevina doživeo u svoj njenoj punoći. Rođen je 1988. u Saarbrückenu, te je fotografijom počeo da se bavi još u detinjstvu. Kako su rasli umetnički prohtevi, tako je rasla i potreba za što profesionalnijom opremom, pa je nakon što je upisao fakultet nabavio svoju prvu pravu profesionalnu kameru. U tom trenutku je njegova ljubav prema pejzažima i napuštenim zgradama počela da ostvaruje svoj puni foto-potencijal, pa je, za razliku od mnogih koji žure u budućnost, počeo da se profesionalnije okreće ka prošlosti. Tako je ostvario ono o čemu je sanjao još kao osmogodišnjak, te su mnoga izgubljena mesta u njegovom radu pronašla spas, možda ne od zuba vremena, ali sigurno od potpunog zaborava. Schwan je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji budu poželeli da vide više mogu to da učine na njegovom web-sajtu, online prodavnici, Facebook ili Instagram profilu.

Marzio Toniolo: Sve je povezano

Konjska snaga u običnom životu

Današnji gost XXZ magazina je Marzio Toniolo, učitelj i fotograf iz Milana. Najviše ga, kako sam kaže, privlači ulična fotografija, te njegov rad okuplja niz scena iz svakodnevnog života, koje, u duhu nemačke serije „Dark“ kojom je i sam inspirisan, tvrde i dokazuju da je sve povezano. Od novorođenčeta koje udobno drema u majčinom naručju, do starijeg gospodina koji nag odlazi u nepoznatom smeru, život pravi pun krug, te ono što se našlo između ističe značaj svakog trenutka i svakog pokreta, te svakog subjekta, pa makar to bio i konj na usamljenom putu negde u Italiji. Jasno je da na njegov rad utiče i savremeni serijski program, pa su, pored spomenute serije „Dark“, to i „Stranger Things“, te „Twin Peaks“, tako da fotografije nude onu atmosferu koja privlači sve ljubitelje misterija i onostranih situacija u televizijskom programu. Uprkos ljubavi ka misteriji i ukletim šumama, Toniolo podvlači i ljudski element, koji svoju punoću doživljava tek kada ostane napušten, daleko od gradskog haosa. Marzio trenutno radi na dva projekta, te u okviru jednog prati život jedne cirkuske porodice, dok u drugom pokušava da oživi triler priču čiji je autor. Oni koji budu poželeli da pogledaju ostatak njegovih fotografija mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.

Livia Belkova: Slovakinja u Turskoj

Koraci ko laki oblaci

Livia Belkova, današnja gošća XXZ magazina, rođena je u Slovačkoj, ali je dom i foto inspiraciju pronašla u Turskoj, u mestu Alanya. Kako sama kaže, ne spada u one fotografe koji su „rođeni sa kamerom u rukama“, već u one samouke, koji su iz velike ljubavi razvili i veliku veštinu. Prvobitno se bavila slikarstvom, ali se vremenom okrenula fotografiji, pa svet danas najčešće posmatra kroz objektiv. Belkova kroz svoje fotografije priča slojevite priče, pa pojedinačna kompozicija posmatrača može da odvede u niz scena, a u zavisnosti od stepena razvijenosti mašte. Svoje fotografije svrstava u polje ulične fotografije, ali se očigledno radi o foto-dokumentima koji hvataju i čuvaju jedan način života. Sve fotografije su snimljene u Alanyi, a oni koji budu poželeli da vide više mogu to da učine na njenom web-sajtu ili Instagram profilu.

Iona Chavela: Voće na čistom vazduhu

Glava u oblacima, deca u šumi

Fotografija se polako pretvara u belešku, u način da se uhvate i sačuvaju trenuci. Foto-dnevnici su tako postali mesta za skladištenje prizora koji su se bar na kratko zadržali u fokusu, i odvukli oko na svoju stranu. Kao dokaz tome služi i ono što radi Iona Chavela – današnja gošća XXZ magazina – čije su fotografije proizvod svakodnevnog života, a posebno prirodnog okruženja koje ume da iznenadi, te pokaže nešto sasvim neočekivano i sveže. Chavela inspiraciju crpi i iz filmskih scena, a posebno iz radova Wesa Andersona, pa se trudi da u stvarnosti pronađe boje koje mogu da se vide i u njegovim filmovima. Kako sama kaže, nada se da će posmatrač moći da oseti makar deo onoga što je i sama osećala u potrazi za scenama, te tokom snimanja fotografija. Oni koji budu poželeli da saznaju više o onome što radi Iona Chavela mogu to da učine na njenom Instagram profilu.

James Teixeira: Tamo gde ulice imaju imena

Njujork, jedna priča

XXZ magazin vas vodi u Njujork, a zahvaljujući uličnom fotografu Jamesu Teixeirau čije umetničko interesovanje pokriva ulice ovog grada. Fotografiše pod pseudonimom Destro77, i za svojim subjektima traga još od 1995. godine. Kako sam kaže, fotografija je za njega „produžetak prirodnog čula vida“, i „sredstvo kojim svaki trenutak može da se transformiše u umetnost“. Teixeira je i osnivač udruženja Fuji Street NYC koje okuplja fotografe koji koriste Fuji opremu, i dele ljubav prema njujorškim ulicama. Oni koji budu poželeli više fotografija koje je snimio naš današnji gost, te drugi članova udruženja, mogu da ih potraže na njegovom web-sajtu, Instagram profilu i Instagram profilu Fuji Street NYC kolektiva.

Nikos Stamatopoulos: Memoari poslednjeg kaktus cara

Čarobno mleko maslačka

Današnji gost XXZ magazina – fotograf Nikos Stamatopoulos – je, ni malo slučajno, rođen baš u Sparti, te iz središta jednog od najpoznatijih homoerotskih mitova krenuo putem sopstvenih kvir interesovanja, da bi 2004. stigao do Atine. Ubrzo nakon što je napustio rodni grad počeo je da se bavi glumom, ali se njegov fokus polako pomerao ka fotografiji, a što je više istraživao sopstveno, te tela drugih. Njegov stil je evoluirao kako se kretao između Londona, Singapura, Santorinija, Balija i Roterdama, pa je polako pomerao granice, i inspiraciju sve više pronalazio u starim pornografskim sadržajima. Tako je brzo privukao pažnju globalne kvir zajednice, a zbog provokativnih snimaka koji se igraju živim bojama i živim telima. Njegovi radovi objavljivani su u poznatim kvir magazinima, a stigao je i do festivala Queer Art: Civil Disobedience 2016- 2018 u Atini, te He 2017: Questioning and Queering "Masculinity" u Los Anđelesu. Živela vidljivost! Stamatopoulos je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji budu poželeli da vide i saznaju više mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.

Marco Zedler: Ostrvo Werd, a u Švajcarskoj

Fratri u magli

Današnji gost XXZ magazina – fotograf Marco Zedler – vodi nas na ostrvo Werd koje je deo ostrvske grupe Werd Islands koja se nalazi u Švajcarskoj, na zapadnom delu jezera Constance. Ostrvo čija istorija počinje pet hiljada godina pre nove ere, danas je najpoznatije po kapeli svetog Othmara koji je na ostrvo proteran 759. godine. Kapelu su u XV veku sagradili Franjevci, a pripadnici bratstva i danas stanuju u kući koja se naslanja na crkvu. Zedlerova monografija o ostrvu Werd nudi pogled na manastir i na prastare pejzaže sa nemačko-švajcarske granice, te istražuje posebnu tačku koja se nalazi negde između prirode, civilizacije i spiritualnosti. Pejzaži stoje nasuprot scenama iz intimnog života fratara, pa se slike zimskih jutara obavijenih maglom ulivaju u prostorije u kojima su meditativna stanja spletena sa običnim ljudskim detaljima. Projekat je potrajao nekoliko meseci – od jeseni 2015. do proleća 2016. godine, te je iz njega nastala monografija koja sadrži 40 fotografija. Deo fotografija Zedler deli i sa čitaocima XXZ magazina, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.