Tekstovi sa tagom: Franc Kafka

Jedna od Hermannovih prijetnji, koja zvuči poput slikovita jidiša, bila je: "Rastrgat ću te kao ribu." To neprekidno potkopavanje dječakova samopoštovanja rezultiralo je time da je Kafka "...izgubio svaku vjeru u vlastite postupke"

Franz Kafka, to mudro lice tužnih očiju kakvo poznajemo s crno-bijelih portretnih fotografija, otac Josefa K. i Gregora Samse, likova s kojima se bez problema identificiraju generacije čitatelja, bio je, bjelodano je iz "Dnevnika", čovjek stvaran, prokrvljen i silno živ. Netko istodobno tragičan, razlomljen između poslanja književnika i nužnosti građanske egzistencije, između buktećeg talenta i strahovite plahosti, između snažne imaginacije i raščaranosti društvenim nepravdama, između strasti za život i neizlječive bolesti, između zapanjujućeg umjetničkog vizionarstva i defetizma u svakodnevnim postupcima (Vanja Kulaš)

Činjenica da je on K. stvarni je dokaz krivice u Procesu; da je nevin, ne bi imao ime, kao lane u šumi u Svetu iza ogledala. Kafkin junak nosi ime koje se sastoji od samo jednog slova i nema mesto u svetu; drugi likovi imaju imena od mnogo slova i svoja zanimanja, ili radije, treba reći da oni odaju takav utisak posmatrani kroz K.-ove oči

Kafkin je svet takođe i onaj koji poznajemo iz snova i košmara – racionalni neprirodni svet u kojem su neprirodne situacije obrađene na racionalan način, u kojem je svako sposoban, kao kreature Luisa Kerola, da se dugo prepire, dovitljivo i ubedljivo. To je svet košmara u kojem JA – nevino i voljno da se pokori, da umilostivi – potiskuju, progone sile sa velom na licu, u kojem svakog čoveka neprestano usmeno ispituju zvaničnici koji ga obmanjuju

I nemojte tražiti iskrenost od mene, Milena. Niko je od mene ne može više tražiti nego što je ja sam tražim, a ipak mi izmakne, da, možda mi izmakne u potpunosti. Ali me u tom lovu ne ohrabruje ohrabrivanje, nego naprotiv, onda ne mogu ni koraka dalje, odjednom sve postaje laž i progonjeni dave lovca. Ja sam na tako opasnom putu, Milena...

Unutra dopire šumski vazduh, pa je u isti mah i toplo i sveže. Ponekad se ispružam i od zadovoljstva se vrtim ukrug. Lepo je imati ovakvu jazbinu za blisku starost, lepo je smestiti se pod krov kad počinje jesen. Na svakih stotinu metara sam u hodnicima iskopao mala okrugla proširenja, gde se mogu ugodno sklupčati, grejati se sopstvenom toplotom i počivati...

Naša pevačica se zove Jozefina. Ko nju nije čuo, taj ne poznaje snagu pesme. Nikoga nema da ga njeno pevanje ne bi zanelo, i to treba ceniti utoliko više što naše pokolenje u celini ne voli muziku. Mir i tišina su nam najdraža muzika; nas život je težak, i mi, makar i pokušali da se otresemo svih dnevnih briga, nismo više kadri da se uznesemo do nečega što je od našeg uobičajenog života toliko daleko kao muzika. Ali mi se zbog toga ne tužimo naročito; čak ni dotle ne idemo; izvesno praktično lukavstvo, koje nam je, doduše, zbilja izvanredno neophodno, mi smatramo svojim najvećim preimućstvom, i osmehom tog lukavstva se obično tešimo zbog svega, pa makar nas ponekad – ali to se ne dešava – i obuzela žudnja za srećom, koja možda izvire iz muzike. Samo je Jozefina izuzetak; ona voli muziku, a zna i da je prenese na druge; ona je jedina; kad nje nestane, i muzika će – ko zna za koliko vremena – iščeznuti iz našeg života.

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Franz Kafka, to mudro lice tužnih očiju kakvo poznajemo s crno-bijelih portretnih fotografija, otac Josefa K. i Gregora Samse, likova s kojima se bez problema identificiraju generacije čitatelja, bio je, bjelodano je iz "Dnevnika", čovjek stvaran, prokrvljen i silno živ. Netko istodobno tragičan, razlomljen između poslanja književnika i nužnosti građanske egzistencije, između buktećeg talenta i strahovite plahosti, između snažne imaginacije i raščaranosti društvenim nepravdama, između strasti za život i neizlječive bolesti, između zapanjujućeg umjetničkog vizionarstva i defetizma u svakodnevnim postupcima

Uz posmrtno objavljen roman Proces, značajno je Kafkino djelo pripovijetka Preobrazba, objavljena za života. U ovoj je trodijelnoj pripovijetci Kafka ujedinio nekoliko stilskih postupaka. Modernistička obilježja sadržana su u uporabi snova, podsvijesti i straha. Koristi paradoks spajajući realistično vrijeme i prostor s fantastičnim elementima. Odnosno, apsurdni proces preobrazbe prikazan je kao svakidašnja situacija. Na to dodaje objektivno, hladno, ali detaljno pripovijedanje u kojemu se čitatelj gubi te prihvaća sve nerealne elemente

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Sve je proteklo najbrže, ali na izvesnoj udaljenosti ipak su šćućurene životinje ostale tako zbijene i ukočene da je sve izgledalo kao tesan tor obavijen lutajućom svetlošću

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Čini se da je Kafka, vjerojatno pod utjecajem istočnjačkih tradicija, u nemogućnosti da se umre vidio krajnje čovjekovo prokletstvo. Čovjek ne može izmaknuti nesreći jer ne može izmaknuti postojanju, i uzalud se upravlja spram smrti, uzalud joj prkosi tjeskobom i nepravdom, on umire samo da bi preživio. Napušta postojanje samo da bi ušao u krug metamorfoza, da bi prihvatio poniženje kukca, a ako umre kao kukac, njegov nestanak drugima postaje sinonimom obnove, poziva na život, buđenja naslade. Kafkino je djelo lišeno stvarne smrti, ili, bolje rečeno, lišeno je kraja. Većina njegovih junaka upletena je u prijelazni trenutak između života i smrti, i ono što traže jest smrt, ono za čim žale – život, tako da više ne znamo kako odrediti njihove nade, ukoliko polažu nadu u mogućnost gubitka svake nade, niti kako procijeniti njihova žaljenja, ukoliko ona ovjekovječuju prokletstvo koje podnose

Radio drama je akustična dramatizacija nekog događaja, naravno bez vizuelne komponente. Tvorci se oslanjaju isključivo na dijalog, muziku i zvučne efekte kako bi dočarali slušaocu atmosferu, likove i priču