Tekstovi sa tagom: In memoriam

Nešto iz vremena devedesetih mi se usjeklo u svijesti. Puno stvari je, naravno, ostalo izvan dohvata i manje su jasne. Ljudi poput mene su, dakle, nepouzdani. Ponekad se čini da stalno nešto izmišljam i lažem. No, ovo je fakt – koncert Prodigy u ljubljanskoj hali Tivoli, listopad 1997.

„Moj cilj je oduvek bio da slušaoce motivišem da se suprotstave svemu što je loše,“ govorila je Shane, „Jer ja se ne saginjem. Ja ne klečim. Ja stojim uspravno. Ja sam Jackie!“

Otišao je Zdravko Grebo, ostali su pouke i sećanja, ostala je tuga za velikanom. Sa Sarajevom tuguje Druga Srbija, ona koja se, rečima Radomira Konstantinovića, „ne miri sa zločinom“

Dušan Makavejev, jedna je od glavnih figura filmskog crnog talasa, tvorac filmova kojima je kritikovao opšte društvene pojave: "Parada" (1962), "Čovek nije tica", "Ljubavni slučaj illi tragedija službenice PTT" (1967), "Nevinost bez zaštite" (1968), "Nedostaje mi Sonja Heni" (1972), "Sweet Movie" (1973), "Gorila se kupa u podne" (1993), te drugih, preminuo je u Beogradu u 87. godini. U njegovu čast podsećamo na delove iz teksta Sanjina Pejkovića koji je objavljen u e-novinama u novembru 2009. godine.

Na Božić 2016. je u 54. godini života umro George Michael, jedan od najpoznatijih pop izvođača druge polovice 20. stoljeća. Gordan Duhaček se na dvogodišnjicu pjevačeve smrti prisjeća značenja lika i djela Georgea Michaela kao umjetnika i gej muškarca.

Krajem devedesetih godina prošlog veka Goran Stefanovski se preselio u Englesku, gde je predavao dramaturgiju na univerzitetu u Kenterberiju. Njegovi tekstovi su izvođeni širom sveta, prevedeni i objavljeni na 17 jezika. Osnovao je Odsek dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Skoplju

Ima li čega logičnijeg u apsurdnom ratu, proglašen je ustašom i četnikom, zavisno od toga koja mu je strana izricala presudu; u svojoj Banjaluci, gradu u kojem je nekada važio i za simbol ljudskosti i dobročinstva, brutalno je pretučen ispred svog kafića. I to nije najgore što se dogodilo njemu i njegovoj porodici. Sada zgažena Banjaluka ima jednu brigu manje

Decenijama se Kraljica soula pisalo bez navodnika, jer Aretha Franklin odana muzici i svom Detroitu – bila je ne samo kraljica, već neka vrsta boginje čiji je glas tešio, ohrabrivao, davao nadu, pozivao na protest, glas koji je verovao u ljubav, u pravo svakog čoveka da bude slobodan... To je umela samo Aretha Franklin. Njoj u čast – malo sećanje na fotografije iz jedne veličanstvene karijere.

Poznata američka pjevačicaa Aretha Franklin, koju su nazivali "kraljicom soula", preminula je 16. avgusta u 77. godini života nakon teške borbe s rakom. Osvojila je ukupno 18 diskografskih nagrada Grammy, a s više od 75 milijuna prodanih ploča ubraja se u najprodavanije glazbenike/ce svih vremena. Za života je održala skoro 300 koncerata, no zbog straha od letenja vrlo rijetko je putovala izvan SAD-a. Bila je prva žena primljena u Rock and Roll Hall of Fame.

U četvrtak je u Lumbardi, na otoku Korčuli, preminuo legendarni TV novinar Zvonko Letica (r. 1924.). Umro je upravo na otoku i u Dalmaciji koje je uvijek zadržao u svom besprijekornom štokavskom, na malom ekranu, bez ikakve nametljivosti

Otišao je čovjek koji nam je osvajao srca svojim Galebom, Malinkolijom, Skalinadom... Iza Olivera su ostala čak 23 albuma, punio je najpoznatije svjetske dvorane i osvojio osam Porina. Split i Dalmacija ostali su bez svog najomiljenijeg tumača svega onoga što mi jesmo. Evo što je kozmički Dalmatinac govorio o svom siromašnom djetinjstvu na Korčuli, obitelji i zašto nikada nije htio otići iz Splita

Valjda sam tisuću hiljada puta poželio da se muzika promijeni, da čujem nešto od onog što pasivno slušam po zagrebačkim kafićima, kafanama i krčmama, ali želja mi uglavnom ne bi bila ispunjena. Oliver je u Beogradu bio čežnja za morem, ali mnogo više od toga za normalnošću, za civilnošću i civilizacijom, za nastavkom neke davno prekinute epohe, čežnja za Rimom iz vremena kada je Rim bio svijet i kada su njime vladali neki dobri carevi

Sumnjam da je Daša Drndić vjerovala u život duše nakon smrti, ali cijelog je života širila vjeru da duše nakon smrti mogu oživjeti u književnosti. Stoga bi bilo krajnje bedasto sada ustvrditi da će njena duša plutati nekakvim vangalaktičkim poljanama mira, nema tu nekakve transcendentne utjehe, ali miran sam jer će Daša i dalje živjeti u nikad konačnim, živim i strastvenim pričama koje šire njezine knjige te koje će širiti njezine književne nasljednice i nasljednici

Formanov otac bio je član čehoslovačkog Pokreta otpora, a on je emigrirao u Ameriku kad je Rusija pokušala Praško proljeće pretvoriti u sibirsku zimu. Otada kuca njegovo buntovno srce koje je transplantirao u likove snimajući filmove o slobodi – ljudskog duha protiv establišmenta (“One Flew Over Cuckoo's Nest“, “Hair“), izražavanja (“The People Vs. Larry Flint“) ili stvaranja (“Amadeus“, “Man On The Moon“). Bio je i izvrstan redatelj glumaca kroteći zvijezde i riskirajući s castingom

U osnovi Vaništa je smatrao da je crtež osnova, a boja je tek pratnja, sve se može izraziti crnom, bijelom i malo smeđe boje. Postoje načini slikanja kao što postoje i načini mišljenja. Valja korigirati emociju razumom. Bit nije u gledanom predmetu nego u gledanju