Tekstovi sa tagom: Ivan Cingel

Motivacijsko govorništvo legitimira se na vlastitom primjeru uspjeha i postignuća: ako sam mogao ja, možete i vi! Stvar je u stanju duha: ako otkočite ono što sam otkočio ja u sebi – i vi ćete tako kao ja! Što, svi ćemo ti biti kolege motivacijski govornici? Hoće li uopće ostati, ako seminar uspije, itko sa strane onih koji vape biti motivirani (do zadnjeg novčića) – i što ćemo onda svi skupa i neće li baš uspjeh stvari poništiti uspjeh stvari?

Sa Štulićevim "Partizanom" stoji upravo obratno: on svojom obradom nije poništio istinu pjesme, nego nam ju je – tvrdim – tek otkrio. Zadnji stih potpuno mijenja smisao pjesme i zapravo je njen jedini mogući kraj. Sloboda nam je draga i dolazi – i što ćemo? Then we’ll come from the shadows? – pa to je bezveze! Svatko s dva čista uha čuje da je to potpuno krivo. Završiti s optimističnom apoteozom pjesmu koja inače sva odiše gordom beznadnošću?

Tako i Štulić naglašava, u jednom intervjuu iz ’82: ”Ako ne postoji drugo rješenje svirat ću i u kino dvoranama. Nitko mene neće spriječiti. Ako treba, ljeti ću svirati na livadi”. Ključno svojstvo autorske pjesme je motiviranost na točno taj način, poput ruskih barda: na javnim mjestima s gitarom…