Odlomak
Ivana Bodrožić: Sinovi, kćeri
Ležim u sobi s još šest žena, zaboravila sam na glistu, muža vidim s druge strane ulice, kroz prozor kako mi maše. U jednoj ruci drži buket cvijeća, a u drugoj cigaretu. Miluje me po licu dok sjedimo u autu njegova brata. Drugu ruku nježno je spustio između mojih nogu, toliko nježno da mi se vrti u glavi, i šapće mi na uho: „Ti si moja, želim te više od ikoga, samo pristani. Kratko ćemo kod mojih, a onda idemo dalje, gdje god budemo htjeli, možemo van odavde, možemo u Njemačku”