Leto je odmicalo
Horhe Luis Borhes: Knjiga od peska
Leto je odmicalo, pa sam shvatio da je knjiga čudovišna. Ništa mi nije pomogla ni pomisao da nimalo manje čudovišan nisam ni ja sam, koji sam je posmatrao očima i opipavao noktima svih deset prstiju. Osetio sam da je to utvara, nešto sramno što bruka i truje stvarnost.
Pomislih na vatru, ali sam se pobojao da bi spaljivanje beskonačne knjige moglo biti isto tako beskonačno i da bi svojim dimom zagušilo čitavu planetu.
Setio sam se da sam pročitao da je šuma najbolje mesto da se sakrije neki list. Pre penzionisanja sam radio u Nacionalnoj biblioteci, u kojoj se čuva devet stotina hiljada knjiga; znam da se desno od ulaznog hola jedno zavojito stepenište gubi u podrumu, gde se nalaze časopisi i geografske karte. Iskoristio sam nepažnju službenika da Knjigu od peska zaturim na jednu od vlažnih polica. Nastojao sam da ne obratim pažnju na to na kojoj je to visini i na koliko udaljenosti od vrata.