Ovih dana vazduh/ je otrovan/ štipa za pluća/ uz večernje šetnje/ idu vrtoglavice/ Usklađujem korak/ Nebo je poklopac/ ispod njega ključa/ Krajnje je vreme/ da se vratim na/ škrge...
Plutamo po površini na leđima. Iznad nas svetloplavo prostranstvo, ispod nas modro. Dišemo sporo, trepćemo, žmurimo. Pravimo se da je ovo nešto najbolje ikada. Iznad nas svetovi nama nedostupni, ispod nas zverinjaci kojih se plašimo. Udah, izdah.
Tri celine pripovedaju o jednoj stvari – u šumi je Muma, Muma ima kuću, u kući nešto smrdi, s Mumom je mačka, Jadran je na pogrešnom mestu u pravo vreme.