Tekstovi sa tagom: Kemal Monteno

Prelazio je granice. Pjevao je na sve strane, gdje god ga je bilo prije rata, i tamo gdje ga prije rata nije bilo. Ljudi su ga doživljavali kao svoju živu uspomenu. Trebao im je da se u sebi pošteno isplaču

Jedne noći u decembru, dok je služio vojsku, Kemal Monteno postao je zvezda, a da to nije znao. Progledao je na „Kupu pevača". Više nikada Kemo neće tražiti autograme. Autogrami će tražiti njega, nesuđeno desno krilo „Sarajeva", lošeg đaka, ali nadarenog sentimentalnog pesnika. Pesnika kakvog samo Bosna može dati, pesnika koji je uveo sevdalinku u zabavnu muziku. Sa svima je Kemo dobar. Pravi je hadžija. Iz njegove duboke kantautorske torbe pesme nisu dobili samo Dragan Stojnić i Oliver Dragojević. Kemal Monteno još uvek ne veruje da je Hamdija Pozderac ono što je bio. Hamdija je bio dobar drug, voleo se družiti, voleo je raju... a Zdravko Čolić mogao je više da zaradi. Laž, Kemo, sve je bilo laž. (Ovo je uvod za priču o Kemalu Montenu iz knjige “Bolja prošlost” objavljene 1989. godine; razgovor sa Kemalom obavljen je 1987. u Sarajevu. Kemal Monteno umro je u Zagrebu, 21. januara 2015. godine)

Tereza Kesovija nenadano je dobila vokalnu pratnju pjevajući pjesmu Zdenka Runjića „Na kušinu“, zajedno sa Silvijem Petričićem. Dobro je bio zamišljen duet Dražena Žanka i Nela Eržišnik, ali se Nela nije pojavila na sceni pa je Žanko sam morao izvesti pjesmu „Ćakulona“. Filmskoj zvijezdi iz Dubrovnika Frani Lasiću nije bio potreban nitko: pjesmu „Zagrljeni“ Đele Jusića otpjevao je dobro i to je bio pun pogodak, dok je Dušku Mucalu bila potrebna samo Prava kotka za urnebes na Prokurativama

Jubilarni Split ’80 ipak je nešto ponudio i ostavio za današnje zaljubljenike dobre glazbe. Recimo, pjesmu Zdenka Runjića „Piva klapa ispo’ volta“, zatim Dujmićevu i Popadićevu skladbu „Čuješ li me jel’ ti drago“ u izvedbi Novih fosila ( prva nagrada stručnog žirija),  odličnu pjesmu „Dobra ti večer, mati moja“ Dušana Šarca i Krste Jurasa u izvedbi Miše Kovača. Nije loša bila ni „Slađe od vina“ (Runjić) s Milom Hrnićem, pa već legendarna „Lastavica“ (opet Runjić), numera „Roko“ Tomislava Ivčića,  „Nadalina“ (Runjić) s Borisom Dvornikom i Oliverom, pa „Šjor Bepo Bagulin“, koju su pjevala braća Ivčić i Đani Maršan, potom čuvena „Maslina je neobrana“ Dušana Šarca i Drage Britvića u vrhunskoj izvedbi Klape Šibenik, pa „Staro vino“, skladba Tea Trumbića u izvedbi Mikija Jevremovića…Pregršt dobrih pjesama od kojih bi samo spomenute s ovog festivala mogle osvjetlati obraz petogodišnjeg djelovanja nekog današnjeg glazbenog okupljanja

Volite li Igora Krimova? Pojavio se u vremenu veselja i Judinih poljubaca. Nije mu bio sličan. Ni previše veseo, ni previše lep, ni blistavo odeven. Hteo je da postane pravi pesnik. Već je diplomirao flautu. Muzika je postala njegova sudbina kada je shvatio da je sve što radi - posebno. Igor Krimov je postao Arsen Dedić. Zavoleo je Gabi na putu za Aušvic. Ona nikada nije sumnjala. Zatim prvi tekst, prvi Beršvin za Gabiku... ,,Šta je sa vama dvoma? Je l' to definitivno gotovo?", pitala je Jovanka Broz. Bilo je. Arsen Dedić „muzičar koji misli", lice koje s podjednakom nežnošću gledaju devojčice i one uvek devojčice, suprug, otac, prijatelj i jedna od tekovina muzičke Jugoslavije i kad priča - priča posebno. Da je sve ono što znate o njemu - tako malo (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Arsenu Dediću. Intervju sa Arsenom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je krajem 1987. godine. Arsen Dedić je umro u Zagrebu 17. kolovoza 2015. godine)

Teško će se ponoviti uspjeh Festivala zabavne glazbe Split ’77. Toliko dobrih pjesama na jednom mjestu u samo tri dana, od 7. do 9. srpnja - neponovljivo je. Dakako, i broj skladbi bio je impresivan – 42 takmičarske pjesme!

Po prokušanom receptu, dr Nikica Kalogjera ostvario je na Splitu ’76  još jedan uspjeh. Nakon „Sedam galebova“ (1962), „Nima Splita do Splita“ (1964) i  prave himne „Nono, moj dobri nono“ (1969), stiže nam još jedna uspješnica: „Sviraj mi, sviraj“, koju je dr Kalogjera povjerio najboljoj pjevačici na festivalu - Terezi! Ona  je točno znala što se skriva u toj pjesmi za koju je stihove napisao Ivica Krajač, i maestralno je otpjevala. Naravno, opet je dobila Zlatni grb grada Splita

Naočita i seriozna, snažnog, pastoznog glasa, otpjevala je mnoge zahtijevne skladbe iz kajdanke prve ambiciozne generacije jugoslavenskih autora, na samom početku - za popularnu glazbu kod nas - važne festivalske ere