Tekstovi sa tagom: Kristian Benić

Krleža, Andrić, Ćosić, Ćopić (...) imena su koja iz prve vežemo uz ex-Yu književno stvaralaštvo. Iako su njihovi romani bili gosti polica gotovo svake vitrine i školske lektire, prava akcija čitanja zbivala se zapravo uz primjerke roto romana s kioska. Lun, Hejzi, Ninđa, Conan (...) vodili su za samo par dinara u dalek i nestvaran, ali mašti dostupan svijet

Sjećanja su slatki put u pakao. Ova mala analiza Netflixove eksploatacije nostalgije možda ne tvrdi nešto tako depresivno, ali, ali...

Unatoč izrazitoj aktualnoj važnosti i podrazumijevajućoj funkciji u životu suvremenog čovjeka ljetovanje, godišnji odmor, ljetni hedonizam, pa čak 'obično' kupanje i sunčanje na plaži kulturno su konstruiran fenomen relativno novijeg datuma formiranja

Pred vama je pregled humorističnog dnevnog TV programa, istovjetnog onom kakav se mogao naći u rukama jednog Jugoslavena: „Isusek, Isusek, kaj bu ve Regica rekla?“

Svi znamo kako se slavi danas, no kako se nekoć slavilo u Jugi? Uz nezaobilazne dočeke u hotelima i pred televizorima, glasno se prolamala čestitka: „Sretna Nova godina, nema više crno-bijelih televizora!“

Koliko god voljeli stare magazine i novine, najljepši izvor retro atmosfere su filmovi. Kavane, ulična dječja igra, tračci konzumerizma sačuvani su zauvijek. Ovo su filmovi koji najbolje prenose tu atmosferu

Za uspjeh svakog dobrog ljetnog trash partija ili razbijanje nervoze pred ključni ispit ili sastanak ništa ne može bolje poslužiti od snimke Milene Dravić iz 1983. godine s Youtubea na kojoj slavna glumica uz disco glazbu koordinira vježbanje! Bio je to samo simptom jednog šireg pokreta čije nam parametre u jugoslavenskim vodama objašnjava retromanijak Kristian Benić

U razdoblju u kojem se najmlađi igraju i komuniciraju na društvenim mrežama, a dnevnu dozu fizičke aktivnosti nerijetko čine samo pokreti joystickom, vrijedno je osvrnuti se na vrijeme lišeno obilja tehnoloških blagodati i s puno nižom razinom materijalnog bogatstva, ali s klincima koji su gotovo iz ničega gradili vlastiti svijet mašte, kreativnosti i znatiželje. „Djeca su naše najveće blago“ – nije samo otrcani klišej, nego i papagajski citirane riječi sveprisutnog druga Tita ranih pedesetih godina. Zavirimo stoga na tajnu retromapu pronađenu na tavanu i otkrijmo skriveno blago nestalih djetinjstva

Jer ako što održava ljepotu Tintina, a i mladog Indiane Jonesa je plastičnost estetike prostora, likova kultura (...) - već prema crtežu znamo da li smo u Rusiji, Albaniji ili Meksiku tj. njima inspiriranim izmišljenim zemljama

Autor nas spretno paralelno uvlači u najzanimljiviji dio bilo koje priče bazirane na kontrafaktualnom razmišljanju - opis nacističke Njemačke 1964. godine, kontekst njene egzistencije, kulture, arhitekture… Kriminalističkih radnji poput ove po nekom šabloniziranom principu možete pronaći na stotine, ali zaplete u ovakvom ambijentu rijetko. Čak i Beatlesi postaju sve popularniji među njemačkom mladeži!

Gotovo svako značajnije mjesto imalo je vlastiti statut koji je određivao širok spektar ponašanja – od odnosa prema vinogradima do odnosa prema svinjama. Ova posljednja životinja nerijetko je bila označavana kao prava ekološka opasnost: te se životinje ne može držati, i to zato što onečišćuju čitav kraj, prljaju pašnjake i čine veliku štetu siromašnim ljudima, a od njih nema nikakve koristi...

Jugoslavenke nikako nisu bile zadovoljne ponudom domaćih dućana. Premda je tvornica bilo napretek, a obrada konfekcije s jedan milijun obrađenih metara tkanine 1939. godine već šezdesetih porasla na šest milijuna (!), dolazilo je do nevjerojatnih pojava. Kada je određeni model uspio kod kupaca, proizvodilo ga se do tolike mjere da je gotovo nemoguće bilo u stubištu izbjeći susjedu s istim kostimom, a poneke se uspješne komade proizvodilo toliko malo da bi brojevi jednostavno nestali – i gotovo

Unatoč izrazitoj aktualnoj važnosti i podrazumijevajućoj funkciji u životu suvremenog čovjeka, ljetovanje, godišnji odmor, ljetni hedonizam, pa čak 'obično' kupanje i sunčanje na plaži kulturno su konstruiran fenomen relativno novijeg datuma formiranja

Ne voljeti domaći novi val odnosno varijacije punka s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina XX. stoljeća sasvim je u redu. Mogućih razloga svakako je podosta i svi su legitimni: nekritičnost prema kvaliteti, mitologiziranost pojedinih aktera poput Štulića, pretjerano nostalgično gledanje na mladost jedne generacije odrasle u Palachu ili Kulušiću,  “obljetničarska” eksploatacija (posebno 25. obljetnice 2003./2004. godine), gomila nove, bolje i originalnije glazbe nastale u svim godinama nakon…

Potpuno je prirodno u nekom trenutku života ne voljeti ići u knjižnicu. Možda trenutno nema naslova koji vas zanima, možda vas nervira pult, možda ste izgubili posljednju posuđenu knjigu… Možda nikada niste ni probali. Svatko ima neku svoju priču smještenu u velikoj knjižnici zvanoj Ljudi. Evo jedne takve