Tekstovi sa tagom: Lake note

Na neviđeno neposredan, izložen i upravo zato provokativan način Dreijer po prvi put progovara o sebi, o kaotičnoj vezi boli, oporavka, transformativne moći ljubavi i seksa i nizu srodnih stanja diktiranih politikom koliko i Dreijerinim prigrljivanjem vlastite izgubljenosti.

Nakon retro popa “1989” Taylor Swift na svom šestom albumu okreće se ponešto težem, agresivnijem zvuku koji u pojedinim pjesmama funkcionira izvrsno, no u ostatku samo bezuspješno pokušava dati oštricu vječito istoj formuli

Uvodna “Pionirska”, s uvijek istom pričom kako je „nekad bilo bolje”, zapravo je sarkastična poruka benda koji u regiji bez problema puni dvorane od nekoliko tisuća ljudi prodajući „kruh i parizer“ narativ koji je proslavio uspješnice poput Alana Forda, Mućki ili Bračnih voda. Drugim riječima, Dubioza kolektiv ne glamuriziraju siromaštvo, oni ga pretvaraju u karikaturu

Na svom petom albumu The Killers još jednom pucaju na fiktivnu titulu „najvećeg rock benda na svijetu” iako u komercijalnom, kreativnom i pop kulturnom smislu ta titula ima sve manji značaj

Nakon tendencioznog, dosadnog epskog “Sonic Highways”, činilo se da Foo Fightersi zbog manične ljubavi prema rock historicizmu i idoliziranja glazbenih studija nikada više neće snimiti interesantan album. Ipak, “Concrete and Gold” golemo je ugodno iznenađenje i opušteni trijumf benda nakon pretencioznog koncepta prethodnog albuma

Umorni, pospani bariton Matta Berningera i dalje je centar cijele zvučne slike, no umjesto poslovičnog oslanjanja na kombinaciju propulzivnih bubnjeva i prostranih gitara, The National koriste dosad uglavnom zauzdani klasicistički pedigre braće Dessner

Album otvaraju i zatvaraju velike glacijalne geste kakve je Dulli nažalost dužan goth strani svog senzibiliteta egzorcirati puno prečesto. Na sreću, veliki dio ostatka albuma čini točno ona vrsta predatorskog groovea neprepisivog bilo kome drugom, s time da je Dulli rijedak tip kojem je smanjeni libido srednjih godina zapravo pomalo i trebao

Drugi album kantautorice Irene Žilić veliki je korak naprijed u odnosu na solidni prvijenac Travelling. Premda se i dalje ne može govoriti o potpuno autentičnom autorskom rukopisu, Žilić je uz pomoć multiinstrumentalista i producenta Marka Mrakovčića kreirala album koji ni po čemu ne odudara od prosjeka kurentnog indie folka, a bome posjeduje i pokoji moment koji ga itekako nadmašuje

Negdje u zadnjoj trećini sedmog albuma The Jesus and Mary Chain pojavljuje se krucijalni stih koji objašnjava njihovu kompletnu povijest “I hate my brother and he hates me/ That’s the way it’s supposed to be”, opali Jim Reid dajući jasnu naznaku da su The Jesus and Mary Chain napokon prihvatili kaotičnu prirodu svoga djelovanja

Desperate Journalist uspješno su svladali i test drugog albuma. Niti su ponovili formulu s hvaljenog prvijenca, niti su se izgubili u pokušajima da se od nje odmaknu. Nisu ni iritantni brisači nostalgične prašine s nečije tuđe mladosti

Previše stilizirajući svoje pjesme, Depeche Mode guše svoje u osnovi jednostavne, ogoljele poruke. Umjesto brižljivo dotjeranog mraka, možda bi za promjenu trebali ponuditi energični udarac u želudac, no to bi s druge strane bilo u potpunoj suprotnosti s imidžem mračnih propovjednika