Tekstovi sa tagom: Marko Pogačar

Junn 04 S

Tvoj osobni Isus ogroman je kao krivnja

Generacija pod južnim križem

Pivo siječemo aguardienteom od šećerne trske, iz kućne radinosti njegova oca. Promatranje ptica, jebiga, zna biti dosadno, pogotovo kad zanimljivih ptica nema; i strasti s vremenom kopne, posebno kada prerastu u posao. Otac mu je bio sandinistički guérillero. Razvio je, osobno, revolucionarnu zastavu na Narodnoj skupštini, priča, na dan kad je srušen Somoza. Danas ih, u kući s otvorenim vrtom kojim bazaju iguane, živi četrnaestero: četiri generacije.
Zllarin

Kulise gradova (1)

Razglednice: Pirovac, Zlarin, Komiža

Nema na Zlarinu spotovske monaže atrakcija, nema brzine ni naglih rezova, lažnog glamura i potonjeg uvijek gladnih iznutra hladnih hordi, nema čak ni automobila. Uglavnom domaći, porijeklom domaći, njihovi uglavnom domaći gosti. Rijetko se toliko blizu dalmatinskom kopnu ljeti, samo što nije kucnuo Farragosto, čuje toliko našeg jezika. Sladoled sedam, gemišt jedanaest kuna, tri-četiri birtije sasvim domaćeg štiha. Borova šuma poharana pijavicom ali dovoljno gusta, nema potrebe da se podižu šatori. Gažerski bendovi sviraju Doorse, Brejkerse, Dina, regata latinskih jedara je, peku se bržole, toči bevanda
bečč

Kulise gradova (2)

Razglednice: Beč, Ljubljana, Riga

Uvukao se u mene odjednom čudan osjećaj izmještenosti, nekog pogrešnog zgloba, geografske dislociranosti slike. I prostro se niotkud u srcu zalijeva Brooklyn, USA, podnevna šetnja u smjeru blokova Brighton Beacha. Ciglene dvokatnice, požarna stubišta, drvenjare i semafori na vjetru, a vi me, njujorška braćo, hipsteri i židovi Williamsburga, drveni indijanci Greenpointa, slobodno smatrajte ludim
džoni štulić

Zapisani u knjigama: Domaći novi val i punk

Čitati muziku

Ne voljeti domaći novi val odnosno varijacije punka s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina XX. stoljeća sasvim je u redu. Mogućih razloga svakako je podosta i svi su legitimni: nekritičnost prema kvaliteti, mitologiziranost pojedinih aktera poput Štulića, pretjerano nostalgično gledanje na mladost jedne generacije odrasle u Palachu ili Kulušiću,  “obljetničarska” eksploatacija (posebno 25. obljetnice 2003./2004. godine), gomila nove, bolje i originalnije glazbe nastale u svim godinama nakon…
Oranha 01 S

Marko Pogačar: “Zemlja Zemlja” (Fraktura, 2018)

Rana u narandži

Pogačareva pjesnička knjiga “Zemlja Zemlja” iznimno je slojevito i promišljeno ispisano ostvarenje. Iz nje se zrcali autor koji u jeziku neprestano radi, sa njim se hrve i nadmeće. Ono što bi joj, slično kao knjizi “Dok ti oči ne dogore” Dinka Telećana, na prvu bila generalna odlika jeste pomjerenost pjesničke perspektive, koja se prije svega ogleda u izvjesnoj meditativnosti. Ali to nije neki tek eterični eskapizam, nekakvo zatvaranje u kulu od slonovače. Ta pomjerenost, svojevrsna pozicija šetača sa margine gradova, samo je onaj nužni korak unazad, kako bi se jedan ruiniran svijet, jedan opustošen život naše savremenosti uhvatio dosljednije