Tekstovi sa tagom: Miljenko Jergović

Kongr 01 S

Sjećanje na neke žive i mrtve sarajevske dječake

O grupi Kongres i zahrđalim trubama

Kada je 13. veljače 2018. u Zagrebačkom kazalištu mladih Zoran Predin na svome predvalentinovskom koncertu na bis zapjevao “Zarjavele trobente” i kada se neka čudna, malo postarija, građanska publika krenula njihati u ritmu jednostavne cirkuske melodije, upitao sam se zna li itko od tih ljudi, osim Siniše Škarice koji sjedi negdje u prvom redu, tko je napisao ovu pjesmu?
Vicev 02 S

Podsjećanje na esej iz 2007: Osmijeh Vice Vukova

Stara zvona moga grada

Svoje pjesme, i hrvatsko ime u njima, Vice Vukov branio je devedesetih, u gruba vremena, kada su se imena trošila i gubila svaku uzvišenost. Kada je postalo moderno i poželjno lajati na Srbe, on je nastavio govoriti ljudskim glasom, a kada se broj stradalnika komunističkoga režima toliko uvećao da je cijela zemlja, tvoja zemlja, počela sličiti na azil za umobolne, kojim šetaju ljudi s posuđenim i ukradenim biografijama, on je ostao isti onaj koji je bio Sedamdeset prve
MSmoje

Kakva je bila 1991. prije nego što smo se dogovorili o njoj

Dalmatinski svijet odrekao se Miljenka Smoje

Moglo bi se reći da je Smoju Sotonom i antikristom proglasio upravo svijet koji je Smoje stvorio. Kako bi izgledao Split da nije bilo njega? Kako bi izgledao taj srednjodalmatinski i dalmatinski svijet u dvadesetom stoljeću, ili općenito nakon Marka Marulića, da ga Smoje nije uobličavao u svojim novinskim tekstovima, televizijskim serijama i knjigama? Nikako. Ne bi ga bilo.
Bbbp 02 S

Sjećanje na Opatiju '59: O Vice Vukovu i Dušanu Jakšiću

 “Mirno teku rijeke”, jedna pjesma za dva pjevača

Jedan šibenski Hrvat i jedan karlovački Srbin, jedan iz Zagreba, drugi iz Beograda, otpjevali su pjesmu jednoga Madžara iz Budimpešte, koji je bio Austrijanac, iako je na kraju bio Hrvat. Komplicirane pretpostavke za veliku pjesmu…
Luna 12 S

Povodom knjige “Ogledala Lune” 

Prva ploča koju sam nakon 25 godina tišine stavio na gramofon

Muzika “Lune” je dominantno tamna. Ne samo zbog Tišmina glasa. Sve je tu bilo kao iz mraka, od istoga roda kao Joy Division, ali nikako na isti ili barem sličan način. Lunina je tama bila jedinstvena. Iz pozadine su i iz dubine dopirali fantastični prateći ženski vokali. Pjevala ih je Jasmina Mitrušić. Kasnije će se govoriti da su ti vokali služili uglavnom tome da poprave Tišmino pjevanje, ali kako god bilo, i iz čega god da je nastalo to što je bilo, zvučali su nevjerojatno