Tekstovi sa tagom: Moja Rijeka

live aid concert

Live Aid: Za svijetlu budućnost koja nije došla

Sjećanje na 13. srpanj 1985. godine

Približavao se i taj dan, a JRT je obećao neprekinuto praćenje maratonskog događaja u trajanju od šesnaest sati. Jurio sam prema još jednom ispitu, zahtjevnom, onom koji će odrediti moju sudbinu preko ljeta, kao i za stjecanje prostora kod roditelja za potpunom autonomijom tijekom održavanja Live Aida ispred TV ekrana
Tunel Učka

Iz omladinske bilježnice osamdesetih

Marš prema Učki

Bili smo odmorni, mladi, ne osobito intelektualno inspirativni, još manje kreditno sposobni, što je bilo karakteristično za cijelo onodobno društvo, pa smo putem do tamo i pjevali. Ne borbene, ne! Repertoar je bio od Električnog orgazma do Deep Purple i Dugmeta, od Čorbe do Parafa, a učitelji se nisu uopće protivili našim protusocijalističkim porukama
DJ didžej

Vinil je finil

Blues up and down

Život je katkad prava arena, gladijatori ne moraju biti nužno ljudi. Svašta te može dokrajčiti. Naučio sam, stečenim iskustvom, da se emocijama i psihički zahtjevnim stanjima može upravljati, filtrirati nepoželjne, selektirati one najvrjednije, ma koliko bile sićušne. Zviždukneš im i jednostavno te prate, ma gdje god da si krenuo
Džoni Štulić

Sjećanje: Azra u Rijeci krajem osamdesetih

Đoni je bio kul

Dan kad je Azra došla u Rijeku bio je uobičajen, kraj osamdesetih, nešto se šuškalo i šaputalo da bi im to moglo biti zadnje ukazanje kod nas jer da će Štulić ići u solo vode. Ja nisam pridavao toj informaciji previše značaja jer me nikada nije zahvatila azromanija, iako su sve mlade gospodične za koje sam se nekada zanimao iskazivale nevjerojatnu količinu oduševljenja nad gore spomenutim likom. Pih, žene imaju stvarno čudan ukus!