Tekstovi sa tagom: Naše malo misto

Teško je to meni kazat. Tribalo bi odvojit film od televizijskih serija, jer one su daleko popularnije. Televizija je ta koja daje popularnost glumcu. U ono vrime kada san ja započinjao s glumačkom karijerom, a bilo je to s početka šezdesetih, onda je film bija jako popularan kod ljudi. Bilo je malo ljudi koji su imali televiziju, i glumci su letili iz filmova ka’ popularne osobe. Ali kasnije, kada je televizija došla, kada se proširila i postala dostupna svima, onda je ona to preuzela i televizijski glumci su bili znatno popularniji. Ne, ne mogu van kazat jedan film ili ulogu, ali kad bi bira između filmova, onda bi izbor pa na one filmove koje sam radija s Antunom Vrdoljakom. Te filmove bi stavija isprid svih jer su snimani po dobroj literaturi. Vrdoljak se uvik naslanja na dobre pisce, na Marinkovića, Šibla, Krležu...A što se televizijskih serija tiče, tu su „Malo misto“ i „Velo misto“, dvi serije koje su izbacile u prvi plan ne samo mene nego gotovo sve glumce koji su se pojavili. A znate i sami šta je učinija Roko i Meštar. I „Kapelski kresovi“, to je bila popularna serija, u kojoj san igra. Tako san ti ja lipo, kume moj, pokrija cili teritorij Hrvatske, cili teren. I bićedu me zato ove godine pozvali da buden prešidente žirija na filmskom festivalu u Puli. (Razgovor sa Borisom Dvornikom iz 1996. godine)

Ma znate što je mene zabolilo. Igrala sam trideset godina. I tko je izvan Splita znao za neku Asju Kisić? Nitko, možda poneki dobri poznavatelji kazališne umjetnosti. Ali, kad se odvrtila ta Bepina, odjednom mi nude angažmane sa svih strana. To me malo zabolilo, nepravedno je to. Bepinu bi svaka naša žena mogla igrati, ja barem tako mislim. Nakon toliko godina rada u teatru ja sam prestala biti Asja Kisić. Na ulici su me svi zaustavljali i pitali: Kako ste šjora Bepina? Ili: Eno, Bepina! To je ludnica, a i danas je tako. Dakako, mladost me ne poznaje ali stariji me nisu zaboravili. Ta Bepina je kasno došla. Možda da sam je odigrala na početku karijere, možda bi mi pomoglo nešto…

Kad se dogodi prava predstava, a mi smo ih u Splitu imali dosta, i kada se desi dobra uloga, onda je to za mene centar svijeta. Ja nemam nikakvih kompleksa u odnosu na druge. Premda ljudi kažu da sam trebala negdje otići, meni se čini da ono što sam napravila,  ako sam dobro napravila, da je to najvažnije. Ovdje se dobro osjećam, a da sam u Zagrebu možda bih se isto tako dobro osjećala, a možda i ne. Možda bih igrala manje. Područje Dalmacije je vrlo toplo, pulsirajuće. Kada dođe pravi režiser i ljudi se okupe oko njega, onda se stvaraju prave stvari u teatru. Odigrala sam niz stvarno zanimljivih uloga. Rijetko koja glumica u svojoj karijeri ima priliku tako nešto ostvariti

Nema preciznijeg i nemilosrdnijeg suda u umjetnosti od vremenskog. Ono što odoli vremenu raspoloživo je svim generacijama i vremenima kao hrana za novu publiku i uzor novim autorima. Po tom kriteriju serija “Naše malo misto” stoji u vječnoj galeriji nepotrošenih stvari zamrznute vrijednosti i genijalnosti. O ovoj nezaboravnoj televizijskoj uspješnici donosimo tekst sa prijateljskog portala Ziher.hr