Tekstovi sa tagom: Nikolina Todorović

Čini mi se kao da bih mogla pisati satima, birati riječi, natapati ih emocijama, zastajati i prisjećati se iznova ali, uzalud, nikada ne bih mogla opisati i iskazati osjećaj koji me je preplavio kada sam među homofobnim komentatorima/icama povodom vijesti o trećoj bosanskohercegovačkoj povorci ugledala člana moje porodice. Sve je u meni zaigralo, lice mi je gorjelo danima, srce odjekivalo satima – psihički se još uvijek nisam oporavila od te boli.

Pjesnikinja i autorica portala lgbti.ba Nikolina Todorović, priredila je svoje tri pjesme

nadvikujemo se sa točkovima koji odvoze još nekoliko umornih lica/ moja mačka se lijeno vraća ispod suncobrana/ na sklopljene šape tromo spusti glavu

Njihovu ljubav prekida prerana i tragična Giaina smrt. Jedna od najpotresnijih okosnica ovog filma jeste sučavanje sa AIDS-om kroz koje prolazi dvadesetpetogodišnja Gia i njena porodica. Kako je u to vrijeme ova bolest još uvijek bila dosta stigmatizirana i nepoznata, reakcije na saznanje da je inficirana izuzetno su potresne. Naime, njena majka ne smije da je odvede kući jer joj je muž, Giain očuh, strogo zabranio iz straha da će se pročuti naokolo te da će dobiti otkaz. I ja se bojim – priznaje otvoreno i njena majka. Te scene su izrazito teške, potresne, mučne

Dok sam istraživala podatke o filmskom redatelju Želimiru Žilniku, u prvi mah mi se učinilo da su na Google pretraživaču pisani tragovi o njemu veoma suhoparni, šturi, da je većina toga što naši virtualni mediji mogu ponuditi zapravo samo prekopirani tekst, da nema gotovo nijednog autentičnog, sveobuhvatnog i temeljitog rada posvećenog njegovoj višedecenijskoj i svjetski glasovitoj umjetnosti. Ali ipak, nakon poduže istraživačke tvrdoglavosti i upornosti, otkrila sam impresivnu riznicu različitih studija, doktorskih i naučnih radova posvećenih upravo Žilnikovoj poetici

Podijeljenom svijetu donijela je podijeljeno biće, poentira Benjamin Moser, američki novinar, spisatelj i dobitnik Pulitzerove nagrade, u završnom paragrafu sadržajne, opsežne, studiozne i temeljite biografije pod upečatljivim i ambicioznim naslovom – Sontag: život i djelo

Prva osoba pred kojom sam se autovala bila sam ja sama. I to je ujedno bilo moje najteže autovanje. Jer shvatiti i priznati sebe nije nešto što se razrješava preko noći. Dugotrajan je i mukotrpan bio proces pomirenja sa samom sobom i imenovanja vlastitih zamršenih osjećanja. Prihvatanje same sebe – to je izuzetno kompleksno umno i emocionalno stanje kroz koje sam godinama prolazila sama i u tišini

Tematski složenu, sadržajno obimnu i značenjima ispunjenu seriju Narandžasta je nova crna, posve je nemoguće u cjelosti i potpuno obuhvatiti, propitati i proučiti. Izvjesno je da će se se neko od važnih mjesta propustiti. Upravo zbog toga ovaj tekst pred sebe stavlja jasan cilj: da govori o onim aspektima serije koji najbolje komuniciraju sa savremenim društvenim, socijalnim i ekonomskim problemima, te veoma značajnim pitanjima identiteta koji se pokreću i razvijaju u seriji i, na koncu, nizom ženskih, feminsitičkih i LGBTIQ tema kojima je, uostalom, serija značajno ispunjena

Voljela bih da zajedno odemo na more – rekla mi je moja djevojka. Oh, da, mislila sam u sebi, presretna i uzbuđena od same pomisli na naše prvo putovanje na more. Nas dvije. Same. Na moru. Kupamo se. Šetamo. Dočekujemo izlazak Sunca i ispraćamo zalazak. Zagrljene. Ručamo sendviče u osamljenoj uvali. Ronimo. Tražimo biljke. Sunčamo se. Čitamo naglas. Ušteđevinu od mog džeparca iskoristim za to da je bar jedno večer izvedem u neki otmjen restoran. Pijemo vino. Dani smijeha i sreće – eto, to mi je prošlo kroz glavu kada je rekla: Voljela bih da zajedno odemo na more

trava je uredno pokošena/ nosiš me na ramenima/ držiš me za noge/ ja se protežem/ sretna/ nasmijana