Tekstovi sa tagom: Nikolina Todorović

Koude 04 S

Ljuta sam

Šta se dogodi ženama koje odbijaju trpjeti?

Voljela bih jednog dana da na naslovnici novina koje otvorim, za promjenu, vidim golo dupe muškarca koji je ufotkan dok piša, i na sve to neki senzacionalan, popularan, sočan naslov kakav na meniju ima čuveni mesni majstor Brajlović: Čudo neviđeno! Hanumin pupak
Helena Janečić2

Umjetnost je moje obitavalište

Helena Janečić: Autorica stripova u kojima se artikuliše lezbejska ljubav i žudnja

Nekoliko godina unazad, otkako je moje aktivno pisanje započelo, svi/e koji/e su imali/e priliku čitati moje tekstove, znaju da sam neiscrpno pisala o književnosti, muzici, filmovima, serijama, izložbama i pozorišnim predstavama. Pisala sam, naime, tako što sam svako od tih umjetničkih djela dovodila u najtjesniju vezu s aktualnim momentom. Za mene se najbolji pokazatelj uspješnog umjetničkog rada krije upravo u stupnju njegove komunikacije i interakcije s aktualnim momentom i recentnim zbivanjima
Aacata3

Mjesta nelagode

Živjeti ispod klovnovskog smijeha

Reci: dobro sam, i ne duži previše. Nasmij se. Smiješi se povazdan. Odazovi se na sve pozive. Sve izazove. Budi uvijek najbolja. Sve ostalo, sve, čerčilovski govoreći, suze, krv i znoj – ostavi za četiri zida. Plači u četiri zida, budi bolestan u četiri zida, svađaj se u četiri zida, sklanjaj se u četiri zida… Gospode, upravo sada mislim o tome – pa jesmo li mi zaista takvo društvo? Je li stvarno zabranjeno hodati ulicama ljudima koji nisu dobro? Ukoliko je to slika idealnog svijeta i društva, onda je to, u najmanju ruku, poražavajuće. Ne čudi, stoga, da ponekad svi/e ličimo na klovnove s nacrtanim osmjesima
Brutalizam 03 S

Nije se desilo jednom

Na ulicama branimo svoju i slobodu svih ljudi oko nas

Ponovo sam, uoči još jedne bosanskohercegovačke Povorke ponosa, uradila ono što se nikako ne bi smjelo: osluškivala i pratila popratne komentare i javna mišljenja. Da kojim slučajem ne započinjem tekst za kojeg znam da će sutradan biti u publikaciji, moja bi naredna rečenica bila ona u narodu posebno mila – da je mišljenje poput onog dijela tijela kojeg svi/e imamo. Međutim, uprkos tome što znam da je pravo na sopstveno stajalište i mišljenje nešto posve podrazumijevajuće, teško mi je da se naviknem na to da i dalje, neosporno i većinski, postoje osobe koje sumanuto i okamenjeno vjeruju da je njihovo viđenje i mišljenje – jedno, jedinstveno, nepogrešivo i jedino valjano
Flow1

Ustala sam iz dubine svog bola

Samospaljenja kao put do slobode

Otkako sam svjesna stvarnosti oko sebe, shvatila sam, zaista, nimalo bezazleno, da moje mjesto nikada neće biti jednako relevantno i prihvaćeno kao ono mjesto mojih komšija i najboljih prijatelja. Zašto? Ponajprije, zato jer sam jednostavno znala i uviđala da su oni mahom dječaci, i time su bitnije pojave za budućnost ove mahale, grada, države, svijeta. Tako kažu roditelji, tako kažu komšije, tako kažu svi, ali to se, uostalom, i prešućeno podrazumijeva u našim malim sredinama, mahalama, haustorima i domovima
Duga 06 S

Takvi ljudi su moja inspiracija

Aktivizam je jedna od osnovnih potvrda življenja autentičnog života

Ovo nije prvi put. Iznova sebe zatičem kako želim govoriti o temama koje bi LGBTIQ zajednici donijele i unijele više hrabrosti, optimizma, poleta, ponosa i borbenosti. Uvijek sam to voljela – pisati o momentima pobjede i ponosa. Vidjeti radost i tamo gdje se čini da je nemoguće naći
Done76

Medijski nevidljiva

Strah od gubitka identiteta i vlastite sopstvenosti

Autorica navodi kako je ona i sama Romkinja i spisateljica, zbog toga smatram da je ova studija još važnija, relevantnija i iskrenija. Između ostalog, strah o kojem Tahirović Sijerčić govori, jeste zapravo strah od dvostrukih drugosti, to je strah „prognanstva od svojih samih“ koji rezultira izgrađivanjem identiteta obilježenog otuđenošću i isključenošću (Rodni identiteti u književnosti romskih autorica na prostorima bivše Jugoslavije, Hedina Tahirović Sijerčić, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Mostar, 2016.)
Make 01 S

Mjesta nelagode

Živjeti i ne pripadati nikome

Mjesecima unazad, borim se sa svojim emocionalnim i psihičkim problemima koji me nerijetko dovode do iscrpnih fizičkih stanja i zdravstvenih problema. Kada kažem borim se – to je zaista tako. Borim se u vlastitoj koži i sa vlastitom kožom, iskačem i vraćam se u svoju kožu, borim se sa svime onim što pokušava da me povrijedi, obezvrijedi, izmakne, otjera, protjera, pomjeri, i sve to zbog etikete moje kože
Fantoma 28 S

Hrabrost je najljepši ukras mladosti

Kako (se) vole mlade LGBTIQ+ generacije

Kao tinejdžerica, priznajem, imala sam epizodu u kojoj sam navalila na romane Eriha Marija Remarka. Ne znam otkuda, ali dobro pamtim kako sam decentno sa Remarkovih djela odškrinula u romane Ernesta Hemingveja, a potom i na mnoge druge autore/ice iz biblioteke mojih roditelja. Po mnogo čemu pamtim taj period. Između ostaloga, dakle, i po knjigama i autorima/icama koje sam po prvi put čitala i otkrivala – neposredno i gladno
Letter 05 S

O knjizi "Izvinjenje" Eve Ensler

Pismo svakoj ženi koja još uvijek čeka ispriku

Možda najčuvenija po svom specifičnom djelu Vaginini monolozi, Eve Ensler, američka književnica, dramaturginja, izvođačica i aktivistkinja, nedavno je objavila roman "Izvinjenje" (The Apology, 2019).
Ekra 01 S

A šta nam je smiješno?

Domaće serije i filmovi kao sredstvo za jačanje stereotipa

Poodavno razmišljam o tome kako jugoslovenska, ali posebice savremena domaća i regionalna kinematografija, iziskuje ozbiljne i iscrpne kritičke osvrte i analize. Sa jedne strane, neosporno, postoje jugoslovenski i savremeni filmovi i serije koji su u samom vrhu, i to potvrđuju svojim kvalitetom, sadržajem, glumom, scenarijom i, naposljetku, redateljskom poetikom. Međutim, jednako tako, naprosto ne mogu i ne smijem zažmiriti na činjenicu da su možda najpopraćenije i upravo mainstream one serije i filmovi koji prvenstveno svojim sadržajem generiraju i produciraju – najplošnije stereotipe
Bow 01 S

Za sigurnost i slobodu

Pisati, boriti se, voljeti i brinuti

Prvi januarski dani, htjeli mi to ili ne, redovno nam donose i nameću važna egzistencijalna pitanja. Uvijek mi je bilo zanimljivo to što se sa svakim novim januarom i svakom novom godinom neminovno zapitamo isto: šta želim/moram promijeniti u godini koja je preda mnom. Čovjek jeste biće promjene, a čini mi se da smo, jednako tako, uvijek gladni promjene. I to je lijepo. Osvijestiti da smo u nečemu predugo zaglavili, pronaći u sebi snagu, volju i težnju da se iz tog stanja izvučemo, pronaći spremnost i hrabrost za novim – to su zaista stanja koja pojedince i pojedinke regenerišu.
Aalo 02 S

Mogućnosti upoznavanja

Virtualni prostori kao utočišta

Često se, opravdanim i smislenim povodima, pisalo o virtualnom prostoru i društvenim mrežama kao mjestima nelagode za LGBTIQ osobe. Istina, mjesto nelagode možda čak djeluje kao isuviše blag pojam za ono što uistinu proživljavaju LGBTIQ osobe u online prostoru.
Huss 01 S

Mjesta nelagode

Život sa roditeljima koji su istrajni u šutnji

Kada bih stala pred moje roditelje i glasno im otkrila svoju seksualnu orijentaciju, sigurna sam da bi oni, između ostaloga, najprije rekli: Šta smo uradili da zaslužimo ovo!? Sigurna sam da bi tako reagirali. Da bi to primili kao kaznu sa nebesa, ispaštanje kojekakvih grijehova, ali sigurna sam u još jedno. Kada bih naglas izgovorila svoju orijentaciju, moji roditelji ne bi bili iznenađeni. Jer ja osjećam da oni to već znaju. Ali šute. Ignorišu.
VLff 02 S

Pitanje ekonomske neovisnosti žena

Dijalog sa Vlastitom sobom Virdžinije Vulf

Ništa mi u životu nije važnije od osjećaja neovisnosti. Gušim se svaki put kada pomislim na to da sam još uvijek pod krovom mojih roditelja. Tjeskoba me obavija jer nemam stalno zaposlenje. A time, naravno, nemam ni potpunu ekonomsku neovisnost.