Tekstovi sa tagom: Novi talas

Serija vinilnih reizdanja Croatia Recordsa, barem onaj dio posvećen novom valu, upravo je nastavljena najboljim albumom jugoslavenskog rocka, legendarnom "Odbranom i poslednjim danima" beogradskih Idola, benda od kojeg je malo tko očekivao da bi tako nešto mogao snimiti

A, opet, kako pristupiti najkreativnijem trenutku jugoslovenskog rocka. Kako, nego iskreno i bez lažnog ustezanja. Zašto bi me nečiji snobizam ili nečija zašećerena nostalgija sputavali. Ti si, velim samom sebi, zaljubljen u taj zvuk. U taj analogni metež i ludički polet. I zašto bi vrijeme bilo kriterij voljenja ili nevoljenja

Pesme “Mali čovek” ili “Ona se budi” i dan danas zvuče moćno i moderno, kao da od njihovog nastanka nije prošlo 40 godina. Niko se na ovim ex-jugoslovenskim prostorima, ni tada ni docije, nije usudio da uradi nešto slično: da koristeći različite muzičke obrasce stvori perfektnu celinu čija svežina u pristupu ostaje nedostižni cilj za mnoge generacije

Slušati danas debitanski El org album jednako je uzbudljivo kao pre četiri decenije; teme su identične, samo su osećanja različita, jer vreme ipak čini svoje

Monografija kultnoga riječkog omladinskog magazina Val "Kad je život bio novi val", koju potpisuje Edi Jurković, javno je predstavljena i objavljena u petak 26. ožujka

Press objava Croatia Recordsa u povodu izdavanja četiri ključna albuma iz doba jugoslavenskog novog vala glasi: “Poslušajte remasterirane albume Šarla akrobate, Električnog orgazma i Haustora te Paket aranžman”. No zapravo su, po strategiji Malcolma McLarena i britanskih punkerskih “etiketa”, u najavu mogli staviti i atraktivnije pitanje: “Ima li ikoga tko još nije čuo ove albume?”

Bilo je nezaboravno u Narodnoj čitaonici na Trsatu. I kad je sve završilo nakon malo manje od pedesetak minuta, analiza se nije dala odrediti precizno, uzburkana krv ključala je u cijelom tijelu, a raspoloženje se zadržalo svima u umu, nešto nalik zajedničkoj hipnozi, osjećaju sreće koji se ne da lako ispripovijedati

"Dečko koji obećava" predstavlja Radivojevićev kultni film generacije osamdesetih u kojem autor nizom referenci piše posvetu svojim filmskim uzorima od francuskog novog talasa (Godar, Trifo...) do holivudskog žanrovskog filma... Uloga scenariste Nebojše Pajkića pri tom nije ništa manje značajna. U priči o Slobodanu, studentu medicine i uzornom sinu uglednih i imućnih roditelja te vereniku devojke iz ništa manje ugledne porodice, koji nakon udarca u glavu iskače iz ustaljenog obrasca i ulazi u sukob s ocem i društvom, iščitavamo modernog jugoslovenskog buntovnika bez razloga

Magazin Džuboks se na tržištu pojavio 1966. i izlazio je tri godine. Ponovo se na kioscima pojavio 1974, što je trajalo sve do 1986. godine, kad je definitivno ugašen. Tokom svog postojanja pratio je razvoj rokenrola, novog vala i lansirao mnoge rock zvijezde s područja čitave Jugoslavije. Ovo je podsećanje na prvi muzički list iz neke socijalističke zemlje

Kakvi su bili moji izbori u osvit osamdesetih? Pa, mogao sam biti hipik ili panker. I to taman kad sam počeo da shvatam da muzika nije samo nešto za slušanje, već i za pokazivanje svetu, a što ima veze sa onim ko si i šta si, tačnije ko bi želeo da budeš. Poput mnogih iz moje generacije premladih za Bijelo Dugme, preneobaveštenih da iz prve ukače novi talas, preživahnih da bi bili „hipiji" i prezgroženih da bi bili pankeri, ovo saznanje me je dovelo do interegnuma u kome nisam slušao ništa. Osim radija i TV, pokazalo se da će to biti sasvim dovoljno

Osmatračnica sa koje posmatram osamdesete se konačno uzdigla na visinu sa koje mogu da priuštim priču o tom vremenu. Shvatio sam i smisao „istorijske distance": ona nastaje kada postoje čitaoci koji nemaju pojma o vremenu o kome pišete. Kao u anegdoti koja poredi čitanje i hodanje po ćupriji na Drini, pisati za one koji su ćuprijom hodali riskantan je posao. No, zadovoljavam se da postoje oni koji je nisu prešli, i ne čekajući da oni koji jesu pomru, počinjem…

Možda je najznačajniji utisak bio taj da smo deo sveta. Ne na onaj način na koji se to danas podrazumeva, jer je globalizacija izmenila značenje ovog pojma, već na sledeći: svet ima dobre filmove, imamo ih i mi. Svet ima dobru muziku, imamo je i mi. Nisu nas zanimale fudbalske lige u Engleskoj, nego naša (a kada je sve već otišlo dođavola - srce da ti se cepa, dobili smo i fudbalsku reprezentaciju). Cinik bi primetio da se od toga ne živi, no upravo se od toga jeste živelo. I pomalo od MMF-a

Vratimo se načas u mali park na Sigetu, u ljeto 1979. godine. Mi već opasno brijemo, slažemo novu scenu, pripremamo prevrat u okoštaloj strukturi tadašnje Zvečke, a Čupko sjedi na naslonu klupe s nogama na sjedištu, svira nove i nove pjesme i uporno ponavlja kako smo totalni idioti koji se bave krivim stvarima i ne shvaćaju njegovu genijalnost. On nam je, eto, tu pred nosom, svaki dan kada se vraćamo iz grada. Često je tijekom dana znao otići do moje bake u mojoj kući, koja je bila smještena odmah podno nebodera gdje je živio s roditeljima…

Za nas koji smo bili mladi u vreme carske vladavine Branimira Štulića Džonija jugoslovenskim rokenrolom, „budućnost je groblje“, kako u šali reče glumac Zijah Sokolović. Tih davnih osamdesetih oduševljavao nas je u predstavi „Nije čovjek ko ne umre“, o šećerašima u bolnici koji grabe od života i filozofiraju, promišljajući svoje poslednje dane. Mi, bivša omladina iz osamdesetih godina davno prošlog veka, upravo smo takvi bolesnici: naš zabranjeni šećer je sećanje na „zlatno doba“, a jugonostalgija je naš antidepresiv

Nasljednici partizanske generacije, urbana i obrazovana generacija rođena između 1950-ih i 1960-ih, oslobođena bremena ekonomske zaostalosti, etničkih mitova i vjerskih dogmi, zamijenila je puške električnim gitarama, iskazala nevjerojatnu dinamiku u popularnoj kulturi i sportu, znanosti i umjetnosti i stvorila novi tip herojizma, različit od partizanskog.  Zbog generacijskih tenzija, ova druga izuzetna generacija nije dobila priliku preuzeti vodstvo zemlje. Kad se pokazalo koliko je taj ljudski kapital kvalitetan, već je bilo kasno za smjenu generacija. Kontrarevolucija je izazvala destrukciju!