Tekstovi sa tagom: Pier Paolo Pasolini

Pasolini 07 S

Religijski motivi kao nepresušni izvor inspiracije za kvir umjetnike

Na Isusa nitko nema autorska prava

Sviđalo se to kršćanima ili ne, odavno je jasno kako je Isus Krist nadišao okvire bilo koje religije te da je riječ o jednom od najpoznatijih i najvažnijih simbola ljudske civilizacije. Sve ono što se o Isusu kao navodnom božjem sinu ili pak Alahovom proroku naučava u velikim monoteističkim religijama nikako ne obuhvaća ideju i pojavu Isusa u cjelini, jer on je – posve neovisno o tome kakav je bio kao povijesna ličnost i što znači za pripadnike pojedinih religija, pa čak i ako se broje u milijardama – dio kulturnog naslijeđa cijelog čovječanstva, a ideje koje je zastupao proizvele su beskraj interpretacija.
Ajgga 01 S

Homoerotika u svakodnevnim razgovorima

Iskusni momci

"Ne želim više da pričam o sebi; možda sam već rekao previše. Svi znaju da sam debelo platio za svoje iskustvo. Ali, tu su i moje knjige i filmovi. Možda grešim, ali i dalje tvrdim da smo svi u opasnosti." Pjer Paolo Pazolini
Pasolini 07 S

Poslednji intervju s Pjerom Paolom Pazolinijem

Svi smo u opasnosti

"Ovaj razgovor je vođen 1. XI (1975), između četiri i šest sati popodne, nekoliko sati pre Pazolinijevog ubistva. Želim da naglasim da ovaj naslov nije bio moja već njegova ideja. Tačnije, na kraju razgovora, kada smo se, kao i ranije, u nekim stvarima našli na suprotnim stranama, pitao sam ga da li bi hteo da sam da neki naslov za intervju. Malo se zamislio, rekao kako to nije važno, promenio temu, da bi nas onda nešto vratilo na motiv koji se često provlačio kroz njegove odgovore. „To je klica, suština svega“, rekao je. „I ne znate ko sve ovog časa razmišlja da vas ubije. Uzmite to kao naslov, ako hoćete. ’Zato što smo svi u opasnosti’.“ (Furio Colombo, l’Unità, 9. V 2005.)
Pasolini 03 S

Pjer Paolu Pasoliniju

Ucmekan

Pokušava da ustane iz mrtvih/ vuče se/ na sunce leti/ u stisnutim rukama/ ljudsko krvavo nosi/ splovilo kao ptiče
Pasolini 09 S

Pjer Paolo Pazolini i odricanje od (Trilogije) života

Ja sam sila prošlosti

Postoji izvesna neprijatnost sa kojom se susrećemo u pokušaju diskurzivnog ili esejističkog – uz to normama unapred ograđenog – rasvetljavanja života i rada jednog velikana. Ukratko: jedan esej je nedovoljan, potrebna je čitava knjiga – ili čitav tom! Stoga mora kratak uvod, stoga moraju autorove ograde, ograde koje će dati smernice i koje će, na kraju (i najvažnije), delovati kao vid izvinjenja čitaocu. Jer, kad pred sobom imate ličnost kakva je Pazolini, i veliki i plodan rad koji je za sobom ostavio, nije jednostavno odlučiti se koje njegove domene ćete pokriti i istom čitaocu predstaviti. Jer, Pazolini nije bio samo reditelj i pisac sa bogatom zaostavštinom iza sebe, kakvog ga uostalom svi znamo, on je bio i filmski teoretičar koji je promišljao o jeziku filma i njegovoj semiotici, kritičar društvenog poretka i – možda najvažnije, srž njegovog bića: marksistički mislilac. Stoga sam se odlučio – uz mali pregled njegove metodologije rada i teorijskih razmatranja o filmu – da u ovom radu predstavim poslednju etapu njegovog misaonog i umetničkog života i rada: Trilogija života i njeno odricanje kroz film Salo i tragičan efekat koji će poslednji film izazvati – svirepo ubistvo.