Tekstovi sa tagom: Plavi vjesnik

Btls 09 S

Istraživanje: Šta su tjednici “Studio” i “Plavi vjesnik” pisali početkom šezdesetih (1)

Kako je Antun Vrdoljak uništio karijeru Bitlsa

Godine 1996. u zborniku Zavoda za hrvatsku povijest objavljen je rad Ivana Dukića koji je na primjerima “Studija” i “Plavog vjesnika” (štampanih  od 1963. do 1965) istraživao prodor i utjecaj zapadne popularne kulture u Hrvatskoj. Na tapetu socijalističke ideologije tada su bili The Beatles - protiv kojih je tadašnji novinar “Studija”, docnije poznati filmski redatelj Antun Vrdoljak vodio pravu hajku, nazivajući ih “neošišanim skakavcima”, zaključujući: “U trenutku kad njihovi drugovi iz školskih klupa budu završavali studije i kad se budu spremali da počnu život, četiri dječaka skinut će perike sa svojih glava pozdravljajući tako starost i  besmislenost života koja ih je tako rano pohodila: samo korak iza slave”… Ali, to je tek početak urnebesnih komentara o grupi The Beatles; navodno, članovi benda mrzeli su sapun i vodu, zvali su ih “pećinski ljudi”; sve što se oko njih dešava moralni je vakuum starijih u kojem se događaju čudesni izgredi omladine sa Zapada; konačno, “Studio” prenosi jedno proročanstvo objavljeno u SAD koje kaže da će uskoro trojica od četvorice “Beatlesa” poginuti, a jedan će ostati bogalj! Pravi tabloid šezdesetih!  
Arrze 03 S

Šta je 1968. Arsen Dedić pisao o sebi u “Plavom vjesniku” (3)

Muzika je moj najsretniji, najdraži izraz

Pre više od pedeset godina, daleke 1968, za zagrebački “Plavi vjesnik” Arsen Dedić je napisao neku vrstu autobiografije, sjećajući se prvih deset godina svoje karijere. Za poštovaoce velikog umjetnika, ovo nadsve zanimljivo štivo vratiće nas u vrijeme kad se zabavna glazba borila za svoje mesto pod suncem, ali i u doba festivala šezdesetih, velikih turneja po inozemstvu, nezaboravnih koncerata i muzičkih zvijezda koje su obilježile duh jedne epohe
Arrze 02 S

Šta je 1968. Arsen Dedić pisao o sebi u “Plavom vjesniku” (2)

I moje klempave uši izazvale su mnoge nesporazume

Točno prije pedeset godina, daleke 1968, za zagrebački “Plavi vjesnik” Arsen Dedić je napisao neku vrstu autobiografije, sjećajući se prvih deset godina svoje karijere. Za poštovaoce velikog umjetnika, ovo nadsve zanimljivo štivo vratiće nas u vrijeme kad se zabavna glazba borila za svoje mesto pod suncem, ali i u doba festivala šezdesetih, velikih turneja po inozemstvu, nezaboravnih koncerata i muzičkih zvijezda koje su obilježile duh jedne epohe
Arsss 01 S

Šta je 1968. Arsen Dedić pisao o sebi u “Plavom vjesniku” (1)

Kad se dižete iz bare, morat ćete za sobom povući i mulj

Točno prije pedeset godina, daleke 1968, za zagrebački “Plavi vjesnik” Arsen Dedić je napisao neku vrstu autobiografije, sjećajući se prvih deset godina svoje karijere. Za poštovaoce velikog umjetnika, ovo nadsve zanimljivo štivo vratiće nas u vrijeme kad se zabavna glazba borila za svoje mesto pod suncem, ali i u doba festivala šezdesetih, velikih turneja po inozemstvu, nezaboravnih koncerata i muzičkih zvijezda koje su obilježile duh jedne epohe
šezdesete

Moja privatna istorija: Jedna mladost u Jugoslaviji

Šezdesete - doba bijega od stvarnosti

Šezdesete godine dvedesetog stoljeća zapravo ne postoje, vrijeme ih je pojelo. Dovoljno je spomenuti samo par riječi za koje više nitko ne zna. Tko se još sjeća mikića, malinovca, pereca ili žabice? Tko se još sjeća onog starog, suhog pereca koji se u izlogu prve birtije družio s neumornom muhom. Tko još znade za Albus sapun, Peresam ili za Cin? Hulahup je nestao, moped postao skuter, a ni romobila nema