Tekstovi sa tagom: Predrag Finci

Dancca1

Dovoljno je da zajedno sjedimo

Staračko udvaranje

Predrag Finci od ljudi je blagoslovljenih prokletstvom višebrojnih talenata. Najprije, glumački. Počeo je kao amater, a zatim se u rodnom gradu školovao za glumca. Na kraju kratke glumačke karijere u filmu Fadila Hadžića odigrao je Gavrila Principa. Sljedeći njegov, i to vrlo izraziti talent, jest onaj pjesnički. Riječ je o talentu koji nije u načelnom sukobu s talentom glumca - mnogi glumci pokušavaju biti pjesnici, nekima to i uspijeva - ali jest gotovo kontraindiciran talentu filozofiranja te bavljenja analitičkom filozofijom, poviješću filozofije... Tom talentu, kojemu su, recimo, srodni i bliski Fincijevi talenti koji se tiču praktične inteligencije, kontraindiciran je i izraziti njegov jezični talent (Miljenko Jergović)
London 01 S

Prokletstvo višebrojnih talenata

Finci se bos kreće po oštrici sablje i ostaje neozlijeđen

Podijeljena u dva dijela, u Prije i u Poslije, “Sve dok” iz poglavlja u poglavlje tematizira autorov svijet. Teme su donekle autobiografske, tiču se povijesti epohe, mitologije svakodnevnog života u dva različita vremena, onom prije progonstva i onom poslije progonstva. Gotovo svaka tema donijet će Fincijevo pojmovno raščlanjenje, predočavanje stanja stvari, rastvaranje svijeta na način na koji su svijet samima sebi rastvarali i objašnjavali antički filozofi. I tek poneko od onih koji su filozofirali nakon njih. Tu pisac radi nešto što je u suštini vrlo arhaično i što silno ovisi o njegova dva nefilozofska talenta: jezičnom i pjesničkom. Ne povodite se za njim jer biste mogli ispasti smiješni
Dosn 02 S

“Sve dok”, nova knjiga Predraga Fincija

Djetinjstvo, sjećanje

Izdavačka kuća Fraktura iz Hrvatske objavila je novu knjigu Predraga Fincija “Sve dok“. To je zbirka ispovjednih eseja koja nam donosi “kronologiju” jednog života, jednog čovjeka, filozofa i umjetnika. Života koji ima svoje prije i svoje poslije te granicu između njih koja je nevoljko prijeđena, ali njezin je prelazak doveo do ponovnog susreta – s ishodištima svojega svijeta. Prenosimo jedno poglavlje iz Fincijeve knjige
Sarajevo opsada

„Prvo, bitno“, nova knjiga Predraga Fincija

U ratu je sve bilo ugroženo

Fincijeva knjiga „Prvo, bitno“ je pisana jasnim, preciznim jezikom. Puna je zanimljivih, gotovo filmskih opisa, duhovitih anegdota o filozofima i lijepih, promišljenih tvrdnji. Knjiga koja je sprega poetskog i refleksije. „Prvo, bitno“ je lijep uvod u rane početke filozofiranja i autorov pristup velikim filozofskim i našim životnim pitanjima
Bookz 01 S

O nekim sporednim stvarima (6)

Pisac nikada ne napiše ono što je želio

Objavljena knjiga preobražava imaginaciju stvaralačke ponesenosti u relativnost značaja dovršenog djela. Što je lebdio pred očima njegovog tvorca kao svijet ideja – u kome su se sustizali sjećanje i zaborav, iskustvo i izmaglica imaginacije, stvarno i idealno u liku privida – sada je utjelovljeno u realnost djela, zatomljeno u korice objavljenog. Namjera je postala činjenica. I upravo ona tehnička strana knjige (design i prelom) katkada još može razveseliti pisca: on zagleda naslovnu stranu kao što svaki majstor sa pritajenim zadovoljstvom mjerka svoju tvorevinu. Čak mu i njegovo vlastito ime ispisano na koricama izgleda nekako svečano, zvanično i gotovo strano. A čim mu knjiga nije pred očima obuzme ga nevjerica. Kao da sumnja u njeno postojanje, jer gubi predstavu o njoj, svaki čas se upita kako knjiga izgleda, što u njoj piše?
Fllm 01 S

O nekim sporednim stvarima (5)

Stvaralac priželjkuje da djelo prezentuje u velikim dvoranama

Velike kulturne institucije moraju biti u centru grada. Na taj način se i u formalnom smislu dokazuje njihov elitizam, njihova reprezentativnost, kroz koju se legitimira i društvo koje ih podržava, ali i njihova izdvojenost i posebnost, koja ih pretvara u neku vrstu kulturnog geta. Ali tamo gdje poštuje „centralna“ kazališta, brzo se rađaju i druga. Uzmicanje pred institucionalnim – kome umjetnost izvorno nije ni pripadala – stvara alternativne grupe, koje se u krajnjoj konzekvenci također pretvaraju u osobite institucije. Sve što se dešava u građanskom svijetu dio je tog svijeta, čak i njegova negacija. Potisnuta na marginu oficijelnog, off-trupe i njima srodne umjetničke kolonije nastoje da igraju ulogu kulturne gerile, koja sa svojih periferijskih pozicija atakira na utvrđeni centar. Izvođački prostori „artističke gerile“ samo uvjetno mogu nosit ime galerije ili dvorane, jer su uglavnom u pitanju neke napuštene zabiti, koje na zoran način ilustriraju materijalni i društveni položaj ovakvih grupa, čime se ujedno potvrđuje i njihov nesumnjivi entuzijazam koji pristaje na mnoge nedaće da bi ostvario svoj projekt, što je amaterizam u izvornom smislu riječi
Nuss 01 S

Njegov humor nije mogla ugušiti ni najgora interpretacija

Branislav Nušić, pisac svojih gledatelja

Svaka, čak i loša izvedba Nušićevih komedija bila je popraćena salvama smijeha, jer njegov humor nije mogla ugušiti ni najgora interpretacija. Moglo bi se, u dosluhu s Hegelom, tvrditi da se ljudi u komediji najčešće smiju svojim vlastitim osobinama. Paralelno tome, mislim da ih u djelu najviše iritira istina u djelu jer je istina, a iritira ih jer bi da ona to ne bude. Naravno, svaki je gledatelj mislio da u Nušićevim komedijama nije riječ o njemu, nego o nekom drugom
Dekolti1

O nekim sporednim stvarima (4)

Od nagrade se ne vidi djelo

Svaka politika nagrađivanja htjela bi da se zaštiti od promašaja. Nagrada se ne dodjeljuje onome što je u fazi eksperimenta (izuzev po starosnom kriteriju, kao nagrada „mladom piscu“), nego onome što se već ustoličio u domeni neospornih vrijednosti. Tako se dešava da bivaju nagrađivani uglavnom oni kojima do nagrade više nije, tako je nastao lančani sistem nagrađivanja prestižnih autora, tako su najlaskavija priznanja postala zastrašujući znak da je neko „klasik“ i pomalo već s onu stranu života. Ako ovakva nagrada više nije stimulativnog karaktera, već samo dopunska satisfakcija za prebrođenu muku i još jedan način da se svrati pažnja na značajnog autora, onda njena zakašnjelost osjetljivu dušu može da uvrijedi. Osjećajući nelagodu ne zbog nagrade, već zbog dugog prešućivanja, on zna da dijeli sudbinu mnogobrojnih čije je djelo sistematski ignorirano ili negirano samo zato što nije bilo u milosti vladajućeg mišljenja
Bukks 01 S

O nekim sporednim stvarima (3)

Skribomanija je napast i za pacijenta i za okolinu

Najprije stoga što skriboman nikada nije bezvoljna ljenčina. Njegov silni zaludni trud obeshrabruje sve malodušne, bezvoljne početnike: skriboman na indirektan način dokazuje da literatura nije olaka zabava. Skriboman, nadalje, dokazuje sazrijevanje kulture kojoj pripada, premda je njegova značaj društvenog, a ne kulturnog porijekla. On je derivat prosvjećivanja i proizvod općeg porasta pismenosti, ljubitelj učenosti i često korisni znalac literature, izvrstan čitalac i neumorni suradnik revija za kulturu, umjetnost i sva druga pitanja, on je, napokon, pretpostavka za nastanak istinske literature, jer svojim entuzijazmom, ma i protiv svoje volje, otvara prostor budućim talentima, a svojim djelom pokazuje kako ne treba, što pisanje nije, što može poslužiti kao negativna poduka za svakog ozbiljnog stvaraoca
Tarot 01 S

O nekim sporednim stvarima (2)

Vječno kazivanje istog na drugačiji način

Ustaljeno je pravilo da se u naučnom ili književnom tekstu preuzeti citat obilježi znakovima navoda. Izvor ne treba prikrivati, nego je, naprotiv stvar intelektualnog poštenja da se oni objelodane, ali taj običaj katkada ukazuje i na činjenicu da se duhovne tvorevine sve učestalije shvaćaju kao privatno vlasništvo, što nikao nije bilo sadržano u njihovoj prvobitnoj intenciji. „Citiram sa dozvolom autora…“ – naznačuju često američki pisci, čime se pridržavaju pravila po kojem nije dozvoljeno zaći u tuđi intelektualni posjed, a da se ne zatraži dozvola ili pruži kakva satisfakcija njegovom „vlasniku“. U antička vremena su drugačije shvaćali „upotrebu djela“. Niti je navođeno ime autor, niti su posebno obilježavane riječi koje su od njega preuzimane. Smatralo se da se oponašanom ili navođenom piscu takvim postupkom odaje priznanje, a da sam autor koji ga koristi time dokazuje svoj dobar ukus. Ovakvo shvaćanje „originalnosti“ ni danas nije u potpunosti napušteno. Nije riječ samo o autorima koji nastoje da neprimjetno potkradaju svoje prethodnike i uzore. Postoje i takvi koji smatraju da je sve stvaranje samo „veliko prepisivanje“
Wind 01 S

O nekim sporednim stvarima (1)

Đavo estetike u marginalnom detalju

Započinjem s jednom suvišnom riječju. Suvišnom ukoliko je svaki uvod suvišan a neophodan.. Neophodan ako je artikuliranje pitanja i najava teme; suvišan i nepotreban ako ponovo proizlazi iz cjeline teksta, a nametljiv i netočan ako to nije slučaj. Zato čitalac može odmah preskočiti ove redove. Može, ukoliko svaki uvod u jednom dubljem smislu nije prolegomena za ono što nikada do kraja neće biti rečeno…
Aatk 61 S

Riječ koja bi umirila

Bol

Nije evo ni meni do riječi koja bi umirila, nego do one koja bi potvrdila, točno iskazala moj nemir. A dok u sebe ne pogledam o sebi neću znati, dok se sa svojom mukom ne susretnem o sebi neću spoznati
Fnttm 01 S

Ili glumac ili prevarant

Lice

Samo čovjek ima lice. Životinje imaju njušku, ljudske kreature njima sukladno obličje. Čovjek ima onoliko lica koliko ih pokazuje, ali u suštini jedno i jedino. Čovjek sa "hiljadu lica" je ili glumac ili prevarant
Meša Selimović

Zapis o Meši

Beskonačna sloboda u stanu Selimovića

Od priča u svijetu odraslih mnogo me je više privlačila beskonačna sloboda koju sam osjećao u stanu Selimovića, ispunjenom Darkinom vedrinom i Mešinim mirom, koji ništa nije moglo poremetiti. Jurcao sam sa njegovim kćerkama iz sobe u sobu, one se penjale po njemu, sakrivale mu se iza leđa, podvlačile pod sto, a on se samo blago smješkao i nastavljao da piše svojim urednim, kaligrafskim rukopisom.
Aarat 01 S

Negativno osobe: Masovna proizvodnja neprijatelja

Kad mržnja postane vrlina, a ludilo - pamet

U određenim povijesnim periodima samo društvo (vladajuća struktura) proizvodi negativnost, jer nema rješenja ni za jedan krupni problem i zato traži rješenje u agresiji prema susjedu ili ugnjetavanju „unutrašnjih neprijatelja“. Vlast raspiruje takva osjećanja kada nakupljeno nezadovoljstvo (uz koje ide i osjećaj povijesne i društvene nepravde, a i osobne uvrijeđenosti) treba usmjeriti u pravcu „neprijatelja“, koji je kriv za sve nastale nedaće. Zato neprijatelja treba najprije pronaći i označiti, a onda mrziti i uništiti, pa će sve biti bolje. A tada se mnogi nezadovoljni, opaki i monstruozni stvorovi brzo organiziraju u armiju istomišljenika i ljutih ratnika, u horde koje nasiljem dokazuju svoje pravo