Tekstovi sa tagom: Retro

Sapp 01 S

Miladin Jeličić Jela: Beograd, rock nightlife u ritmu osamdesetih (2)

Stvaran svet oko mene

Kao da je bilo juče: novotalasni Beograd, u prvoj polovini osamdesetih, živeo je punim plućima, od koncerta do performansa, od SKC-a do Akademije, preko omiljenih kafića-sastajališta gde ste svake večeri mogli da vidite prijatelje ili da upoznate one koje volite – svejedno da li je to Milan iz EKV, Čavke iz Orgazma, Srđan iz Idola, Cane iz Partibrejkersa, lokalni heroji Gera, Fric, Fleka, Vuja… Potreba za nostalgijom nije samo frivolno sećanje na mladost, već , u ovom slučaju, povod za poređenje; da li je danas u eri cyber provoda, lajkova, Instagrama ili totalne neprivatnosti – bolje nego pre tridesetak godina? Hodajući kroz fotografije Miladina Jeličića Jele, koji je bio i učesnik i svedok tih fascinantnih vremena, odgovor se sam nudi: ipak je osamdesetih bilo bolje jer je bilo prirodnije, ljudi su se stvarno družili i zabavljali i pričali i zajebavali se i slušali new wave i punk i reggae… i bili zajedno, znajući da će uvek na Akademiji naći onog koga traže. Svako je imao bar nekoliko prijatelje od krvi i mesa, ne virtual friends with likes. Ti ljudi još žive na Jelinim slikama koji je ovu Bolju prošlost sačuvao od zaborava. Ali, ovo nije kraj: narednog petka – na XXZ stranicama objavićemo i treći deo ovog foto-putopisa kroz swinging Belgrade. Jedva čekamo!
Plavvi 01 S

Muzika jedne Jugoslavije

Plavi orkestar: Bolje biti pijan, nego Rajko Vasić

Otkud na XXZ portalu foto galerija Plavog orkestra, baš sad, bez naročitog povoda? Pitajte Rajka Vasića! Dodikov kućni ljubimac, ničim izazvan, umalo se nije obesio o vlastiti tviter kad je napisao: “Plavi orkestar je vjesnik Srpskog Muslimanskog Unitarizma, najava Saveza Za Promjene, Srpske Izdaje. Suada. Jebem vam mater. I Suadu”. Za ovu urnebesnu misao trebalo mu je svega 33 godine, jer su Plavi orkestar 1985. objavili album “Soldatski bal”, te u Beogradu 13. septembra zakazali potpisivanje ploče u prodavnici tik uz palatu “Albanija”. Desilo se ono što Vasić Rajko nije slutio: ispred prodavnice ploča okupilo se, po procenama, preko četiri hiljade navijača Plavog orkestra; red je morala da održava narodna milicija, kojoj su pomagali vatrogasci u civilu. Na fotografijama Kamenka Pajića očigledno se vidi da je omladinska masa “vjesnik Srpskog Muslimanskog Unitarizma i Srpske Izdaje”, jer ko sem izdajnika može da sluša pjesme “Odlazi nam raja” ili “Šta će nama šoferima kuća”. Naročito je Vasića potresla “Suada” koju bi, poručio je, pojebao pod stare dane. Neće moći, Rajkane; Plavi orkestar je pod zaštitom SFRJ i glavnog urednika Petra Lukovića koji je lično i vredno radio na njihovoj promociji tj. promociji “srpskog muslimanskog unitarizma” na 33 obrtaja; zbog tviter-manijaka iz Šumske, Suadu smo sklonili u video, a Vasiću ostavili fotografije sa koncerata i turneja Plavog orkestra da poplavi od naslova kojeg se uvek bojao - “Bolje biti pijan nego star”…
Rakcija 02 S

Poslednja YU omladinska radna akcija Tuzla-Zvornik

Valjda neće opet neki rat da prekine radove

Prvi put su ga počeli kopati u vrijeme Austro-Ugarske, no radove je prekinuo Prvi svjetski rat. Drugi put su radovi započeli pred sam Drugi svjetski rat. I tada su prekinuti, naravno… Sada će valjda sve biti u redu!
Buldo 01 S

Goran Pavelić Pipo & Željko Stojanović: Iz retro arhiva

Buldožer, pljuni istini u oči

Pre dve godine, u proleće 2016, povodom četrdesetogodišnjice postojanja benda koji se smatra najistaknutijim i najautentičnijim kulturnim fenomenom u Sloveniji i bivšoj Jugoslaviji – organizovana je izložba “Zabranjeno plakatirati: Priča o Buldožeru”. Među autorima te izložbe, sa svojim radovima našli su se Goran Pavelić Pipo i Željko Stojanović, saradnici i prijatelji našeg portala. Na izložbi je u velikoj meri prikazan taj humorni, alanfordovski aspekt grupe i sa druge strane performativni/burleskni element. Buldožer su, naime, organizovali photo-sessione gde su bili sami reditelji fotki. U svim tim materijalima uvek je prisutan humor na vlastiti račun i ironija prema rok pozerstvu. U čast grupe Buldožer, specijalno za XXZ portal – naši zagrebački photo urednici iz svojih su arhiva spremili ekskluzivne serije; Željko Stojanović objavljuje fotografije iz 1975, kad je Dražen Vrdoljak u Teatar ITD doveo bend iz Ljubljane. Kako su momci iz dežele razvalili cijenjenu publiku, a nekom iz ekipe bio je rojstni dan, Željko ih je sve pozvao kod sebe u studio: “Tako je nastala ova serija, neki balkanski tulum Led Cepelina,Toma Vejtsa i paraplegičara iz mjesne zajednice”. Pavelićevi serijali su iz Zagreba 1979, te iz 1981. sa sjajnim rock fotografijama nastalim prije, za vrijeme i poslije koncerta Buldožera u Osijeku. Da podsetimo čitaoce na sve članove grupe Buldožer koji su kroz bend prošli tokom četiri decenije: Boris Bele, Janez Zmazek, Andrej Veble, Borut Činč, Dušan Vran - Cika, Marko Brecelj, Štefan Jež, Uroš Lovšin, Tone Dimnik - Čoč, Vili Bertok, Davor Slamnig, Ven Jemeršič…
Tina

Dvije politike odrastanja: Velika Britanija i Jugoslavija

U čemu su naše cure bile bolje?

Jedini jugoslavenski časopis za djevojke, iako na svome vrhuncu, 1974. godine visokotiražan u jugoslavenskim razmjerima, očito nikome nije upadao u oko kao potencijalno važan akter u prostoru borbe za nadzor nad značenjima. Pokrenuo ga je Nenad Brixy, prema naizgled sasvim jednostavnom receptu: ono što prolazi na Zapadu Vjesniku će donijeti profit. Uzor mu je bio istoimeni britanski časopis koji je počeo izlaziti 1967. godine u izdanju International Publishing Corporation. Brixy je za provedbu toga pothvata angažirao mlade Vjesnikove novinarke koje su ubrzo preuzele sav posao uređivanja lista, odustale od zapadnjačkog predloška i, u tri godine, utrostručile njegovu nakladu
Mladen 01 S

Miladin Jeličić Jela: Beograd, rock nightlife u ritmu osamdesetih (1)

Mi menjamo dan za noć

Kao da je bilo juče: novotalasni Beograd, u prvoj polovini osamdesetih, živeo je punim plućima, od koncerta do performansa, od SKC-a do Akademije, preko omiljenih kafića-sastajališta gde ste svake večeri mogli da vidite prijatelje ili da upoznate one koje volite – svejedno da li je to Milan iz EKV, Čavke iz Orgazma, Srđan iz Idola, Cane iz Partibrejkersa, lokalni heroji Gera, Fric, Fleka, Vuja… Potreba za nostalgijom nije samo frivolno sećanje na mladost, već , u ovom slučaju, povod za poređenje; da li je danas u eri cyber provoda, lajkova, Instagrama ili totalne neprivatnosti – bolje nego pre tridesetak godina? Hodajući kroz fotografije Miladina Jeličića Jele, koji je bio i učesnik i svedok tih fascinantnih vremena, odgovor se sam nudi: ipak je osamdesetih bilo bolje jer je bilo prirodnije, ljudi su se stvarno družili i zabavljali i pričali i zajebavali se i slušali new wave i punk i reggae… i bili zajedno, znajući da će uvek na Akademiji naći onog koga traže. Svako je imao bar nekoliko prijatelje od krvi i mesa, ne virtual friends with likes. Ti ljudi još žive na Jelinim slikama koji je ovu Bolju prošlost sačuvao od zaborava. Ali, ovo je tek početak: u naredna dva petka – na XXZ stranicama objavićemo drugi i treći deo ovog foto-putopisa kroz swinging Belgrade. Jedva čekamo!
Opats 01 S

Retro ljepota: Opatija 1980, iz arhive Željka Stojanovića

Vječna mladost stare dame

Neki je oduševljeni Englez, boraveći krajem XIX stoleća u Opatiji, navodno uzvikivao više puta na dan: „Abbazia for ever!“ (Opatija za uvijek!), ne bi li tako svakome rekao da je Opatija (koja se u vrijeme Austrugarske zvala – Abbazia) ljepša od svih tad razvikanih ljetovališta. U Opatiju su dolazili A.P. Čehov, ali i A.G. Matoš, Isadora Duncan i Ivan Cankar, Sigmund Freud i Vladimir Nazor. U socijalističkoj Jugoslaviji, Opatija je ostala turistički dragulj: slavu su joj dodatno doneli Festival zabavna muzike, te koncerti u hotelu Kvarner. Na isteku zime 1980. godine, Opatiju je posetio naš dragi Željko Stojanović, tad mladi foto-umjetnik. Ono što vidite u ovoj fotogaleriji su dokumenti jednog prohujalog vremena u kojem je sve bilo drugačije; živjelo se mirnije, stabilnije, sve je izgledalo lakše i dostižnije. Biti u Opatiji značilo je ostvariti jednu od životnih želja. Pored mora, uz šum talasa i lagani jazz sa hotelskih terasa. Neprocenjivo!
Marrina 01 S

Ekskluzivno: Retro fotografije Marine Perazić, sredinom osamdesetih

Sada pratim ritam tvoj

Daleke i nostalgično šarmantne 1982, Davor Tolja i Marina Perazić osnivaju electro-pop duet po imenu Denis & Denis; dve godine kasnije, čitava Jugoslavija zaljubljena je u singl „Program tvog kompjutera“ i refren „Sada pratim ritam tvoj / ovu pjesmu novi broj /ako želiš bit ću ja/ program tvog kompjutera“. Pjesma se prvobitno zvala „San po san“, ali je tekstualno intervenirao tadašnji urednik Jugotona, naš dragi Siniša Škarica čija su četiri legendarna stiha u pjesmi "Program tvog kompjutera" promijenili povijest benda. Potom se popularnost otela kontroli: Marina Perazić osvojila je sve postojeće naslovnice i postala erotskim simbolom nove generacije; koncerti grupe Denis & Denis bili su energične electro-pop svetkovine, potpuno u skladu sa onim što se dešavalo u prestonicama poput Londona ili New Yorka. Tokom boravka u Beogradu, sredinom osamdesetih, Marina Perazić i Davor Tolja bili su u centru pažnje fotoreportera Zorana Trbovića; snimao ih je na koncertu, a potom strpljivo radio Marinine portrete. Najveći broj Trbovićevih fotografija sa ovog radnog jam-sessiona nikad nije objavljen. Do sada. Eto nas u prilici da se setimo vremena bolje prošlosti u kojima je Marina bila neprikosnovena, a rodna Rijeka – za mnoge, centar erotsko-electro svijeta.
Džoni Štulić

Priča o Domu mladih u Sarajevu

Dolazi nam Azra

Toliku količinu energije benda i publike nisam vidio, od prve sekunde do zadnjeg tona. Izgledalo je kao da ih spaja Teslin elektricitet. I dan danas mislim da je to bio jedan od njihovih najznačanjih koncerata. Svi posjetioci koji su bili te noći na magičnom doživljaju, složiće se sa mnom
Asek 13 S

Socijalistička shvaćanja ljubavi i međuljudskih odnosa

Seksualni odgoj u Jugoslaviji 1951–1990.

Dok je 1950-ih godina seksualni odnos izvan duboke, ozbiljne veze bio osuđivan, sedamdesetih godina osuđivani su svi oni koji nisu mogli prihvatiti nove seksualne slobode. Iako zatvoren u mnoge stereotipe, sadržajno je priručnik davao sve informacije o seksualnosti: tumačila se je seksualnost djevojčica i dječaka, doba puberteta – fizičke i psihičke promjene, razvijanje pozitivnog stava prema različitim oblicima izražavanja seksualnosti, nagonima i osjećajima. Objašnjene su sve faze seksualnog odnosa, izražen je pozitivan stav prema masturbaciji, homoseksualnosti, naglašavajući da “ljude ne možemo oštro podijeliti u dva tabora: u heteroseksualce i homoseksualce”
Lastovo 01 S

Žikina arhiva iz 1981: Putovanje u zabranjeno

Lastovo, otok u srcu mora

Lastovo je, kao i Vis, za strane turiste zatvoreno još 1975. godine, kad je počela gradnja skloništa za obalski raketni sistem protivbrodske odbrane koji je trebao da upotpuni takozvanu strategiju odbrane 1000 otoka. Za domaće turiste, ova dva otoka nikad nisu bila zatvorena. Koristeći tu mogućnost slobodnog putovanja, daleke 1981, po zadatku redakcije “Fokus”, put Lastova krenuo je Željko Stojanović; umjesto priča o vojnim utvrđenjima, zatekao je pravi otočki život – djecu koja idu u školu, pijacu, kafane, prekrasne plaže, stare građevine, stoletne masline, ribare, kafane. JNA i njeni paranoici bili su negde drugde. Nakon 37 godina, ovim je fotografijama s Lastova naš prijatelj Željko Stojanović obezbedio ugodno putovanje u daleku crno-bijelu prošlost; današnje Lastovo jeste se promenilo, ali ne toliko da ne bismo prepoznali tradicionalne toponime – centar grada, crkvu i istovetni duh ljudi koji zagledani u pučinu večito pitaju – ima li života iza horizonta?
Ulicc1

Glazbeno-lirska kemija Tesline ulice u Šibeniku

Vice, Mišo i Arsen – prvi susjedi

Dugo se već govori o fenomenu Tesline ulice u Šibeniku koja je dala brojne poznate glazbenike i konačno je ta priča uključena u konkretan projekt. U sklopu ovogodišnje Noći muzeja koja se održava danas,a koja je posvećena glazbi, Muzej grada Šibenika organizirao je organizirano vođenje građana po Teslinoj ulici u čemu će im pomoći nekada vrlo popularni pjevač koji je rođen u Teslinoj, a danas fotoreporter Duško Jaramaz. Upravo zahvaljujući inicijativi Duška Jaramaza, Stanko Ferić, urednik časopisa "Volim Šibenik" i portala Šibenik News prvi je pisao o fenomenu Tesline ulice i to prije devet godina u Jutarnjem listu. Tekst prenosimo u cijelosti
Kafana Corso

Povijest zagrebačkih kavana i krčmi (1242 - 2013)

I tebe (ni)sam sit, kafano

Ovaj tekst prošetat će vas kroz povijest zagrebačkih kavana i krčmi te otkriti kako su postale politički, književni i kulturni centri, ali i novinarske redakcije. Posjetit ćemo i kultna mjesta 80-ih i 90-ih i suvremena okupljališta zagrebačkih boema/hipstera, šminkera, pozera, zgubidana, studentarije i alkonostalgičara. Ugodnu vožnju!
Brenn 01 S

Ekskluzivno: Retro fotografije Lepe Brene, sredinom osamdesetih

Sitnije, Cile, sitnije

Sredinom osamdesetih, fenomen Lepe Brene i grupe Slatki greh zapljusnuo je nekadašnju Jugoslaviju nezapamćenim talasom popularnosti; masovni koncerti, enormni tiraži i medijska pomama bili su tek neki od detalja strelovite, zvezdane karijere. Male su, gotovo nikakve šanse da današnje generacije prisustvuju takvom uraganu koji je čitavu državu tresao opštepoznatim hitovima. U beogradskom Domu sindikata koji je bio muzičko svetilište, uoči koncerta na kojem su zajedno nastupali Lepa Brena i Sead Memić Vajta – u garderobi se zatekao fotoreporter Zoran Trbović. Ispucao je čitav film na Brenu i Vajtu; potom su se pojavili nerazdvojni Milovan Ilić i Big Lale, ali je Brena uskoro morala na scenu. Nešto od te atmosfere bezbrižnosti i gotovo detinje radosti ostalo je zabeleženo na ovim foto-dokumentima; bilo je to vreme kad nije bilo bitno da li se zoveš Sead, Fahreta ili Milovan; iz današnje cyber-perspektive sve ovo liči na doba nevinosti pred preteću buru. Tako je i bilo. Par godina nakon ovih fotografija, Slobodan Milošević je objasnio Srbima na Kosovu da niko ne sme da ih bije. To je moglo da znači da Srbi smeju druge da biju. I tako je počeo krvavi rat. Si, Cile, si!
Start 01 S

Najvažniji magazin bivše Jugoslavije

Start su čitali svi, od vozača kamiona do doktora nauka

Važnost Starta za ondašnje javno mnijenje predstavlja spremnost za otvaranje novih tema koje u današnjem društvu još predstavljaju nepopularno štivo. Intervju s novinarkom Gloriom Steinem, koji je u decembru 1983. godine uradila Slavenka Drakulić-Ilić, problematizira ulogu žene u društvu i jačanje feminističkog pokreta. U Ljubljani je u maju 1985. održana tribina “Magnus: Homoseksualnost i kultura”. Glavni gost programa bio je francuski pisac Gay Hocquenghem. Riječ je o piscu, teoretičaru i jednom od prvih koji je o svojoj homoseksualnoj orijentaciji govorio sasvim otvoreno. Novinarka Dubravka Tomeković u istom broju piše tekst “Prvi Jugoslovenski gay-radio”. Tačnije, prepričava radijsku emisiju zagrebačkog omladinskog radija u kojoj je voditelj bio “dežurni homoseksualac Toni Marošević”