Tekstovi sa tagom: Retro

Montt 01 S

Subverzivna vrsta humora

Kako je ''Leteći cirkus Montija Pajtona'' prihvaćen u Jugoslaviji

April 1975: Već nekoliko godina humoristička serija "Leteći cirkus Montija Pajtona" zasmejava naše TV gledalište svojom specifičnom vrstom komike koja je nova i za stanovnike engleskog ostrva, naviknute da svakojake novotarije hladnokrvno primaju.
Bajs 01 S

Retro: Život na dva točka

Pony, bicikl našeg detinjstva

Nemati Pony značilo je ozbiljan hendikep, jer su se njime vozile i devojčice, u nekakvom kolektivnom ritualu, pre nego što su Idoli zapevali “Drugovi moji, radni veseli/Bicikle voze, ponositi svi”. Ne potcenjujmo, mnogo je plata u radničke porodice dovezao upravo Pony, pogotovu iz “ženskih” fabrika, još u vreme kada u industrijskim centrima nije, baš kao i poslednjih dvadesetak godina, bilo gradskog prevoza, pogotovo za treću smenu
Heem1

Nostalg-i-ja

Ja imam moć!

Neustrašivi plavokosi junak obilježio je mnoga djetinjstva, a crtani film He-Man na naše ekrane došao je iz Amerike i u sinkroniziranom obliku postao jedan od mojih omiljenih animiranih filmova osamdesetih godina
Greet 01 S

Weekend Videos

Greta Thunberg: Poslednja opomena čovečanstvu

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
Detj 04 S

Odrastanje u Jugoslaviji

Djetinjstvo između sna i jave

U razdoblju u kojem se najmlađi igraju i komuniciraju na društvenim mrežama, a dnevnu dozu fizičke aktivnosti nerijetko čine samo pokreti joystickom, vrijedno je osvrnuti se na vrijeme lišeno obilja tehnoloških blagodati i s puno nižom razinom materijalnog bogatstva, ali s klincima koji su gotovo iz ničega gradili vlastiti svijet mašte, kreativnosti i znatiželje. „Djeca su naše najveće blago“ – nije samo otrcani klišej, nego i papagajski citirane riječi sveprisutnog druga Tita ranih pedesetih godina. Zavirimo stoga na tajnu retromapu pronađenu na tavanu i otkrijmo skriveno blago nestalih djetinjstva
Koča Popović

Retro 1969: U podvodnom ribolovu sa Kočom Popovićem

Letnje jutro na Brionima

Kod jednog malog ostrvca drug Koča je rekao mornaru da zaustavi čamac. Spustio se u more sa svojom "Šampionkom". Tiho, bešumno plivao je uz stene. Onda je zaronio. Iz vode se prvo pomolila strela na čijim ostima se praćakao brancin pogođen po sredini. Prišli smo barkom da prihvatimo ribu
Wood 01 S

"Woodstock" na prvom FEST-u 1970.

Ova generacija ne želi ratove

Mada su se policija i mesne vlasti ozbiljno pribojavale, na festivalu je zabeležena samo jedna nezgoda: automobilska! U isto vreme, festival je pokazao da mostovi između Bethela i odraslih nikako nisu srušeni: čak i u filmu "Vudstok" mladi stoje u redu kako bi telefonirali tati i mami da su dobro i da nemaju razloga za zabrinutost
Vgtta 03 S

Šezdeseti rođendan: Vegeta, brend koji je obeležio jednu državu

Tajna koja se ne govori svima

Glavna zvezda “Malih tajni” bio je čovek iz naroda, pripadnik radničke klase, Stevo Karapandža, šef kuhinje brojnih zagrebačkih hotela i restorana. Uz njega smo, slušajući priče o jelima koja prave neki drugi i drugačiji ljudi, u vazda toplijim krajevima, iz Istre, sa otoka, ali i sa krajnjeg juga Jugoslavije, putovali i zamišljali krajeve koji čekaju da ih obiđemo, slušali unekoliko izmenjenu, zapadnu varijantu svog jezika, naučili šta su papar, zdjela, vrhnje, žlica (“dvije žlice Vegete bile su neizostavne za božanstveni ukus”, kao iz stroja profesora Baltazara”).
Bollan 02 S

Dečak koji je pokušavao da pobegne od „zadatog života"

Marc Bolan: Najmanji džin na svetu

Udarac „Mini Morisa" u drvo označio je kraj Bolanovog života. Sa distance od dvadeset godina, taj tridesetogodišnji život doima se kao romantična priča o čoveku koji je izgoreo na plamenu sopstvenog uspeha. Možda je tako. Vrlo je moguće, međutim, da Bolanova priča ima drugi zaplet koji bi govorio nešto o dečku koji pomoću talenta i želje za uspehom pokušava da pobegne od „zadatog života" na koji su osuđeni stanovnici londonskih predgrađa
Pigs 01 S

Igra "Dodaj mi svinju", hrana za glavu

Komšija, ostavite malo i za druge

Na svinje smo navukli i meksičkog književnika i gostujućeg profesora na Bečkom univerzitetu Marka Lariosa Lopesa, koji je iste noći napisao pismo svojoj ženi, sinu i dvema kćerkicama u Gvadalahari obrazlažući na šest listova kako je u Evropi, kao svoje prvo iskustvo sa Starim Svetom, imao susret sa Srbima koji bacaju prasiće uzvikujući mađarska imena za delove svinje - ili imena političara, nije bio siguran...
Marijj 55 S

Sjećanje na školske izlete u Jugoslaviji

Odrasli smo i ostarjeli

U nižim razredima osnovne prvi izleti nisu bili daleki - Zagreb, Trakošćan i Varaždin, uz nezaobilazan posjet Kumrovcu. Tek kasnije su slijedila Plitvička jezera, neke primorske destinacije poput Crikvenice i otoka Krka i naravno - Slovenija. Izleta u Sloveniju se nekako najviše i najradije sjećam. Maribor, Celje, Pohorje, Logarska dolina, Postojna, Ljubljana, Jesenice... Pa Bled i Bohinj uz uspon žičarom na grandiozni Vogel gdje bi nas u kasno proljeće dočekalo sunce s obiljem snijega na skijalištu
Bekkim 04 S

Pozajmljeni intervju iz 1982.

Bekim Fehmiu: Želim da pominjem samo one stvari koje spajaju

Vidite, 1967. godine, posle premijere "Skupljača perja" u Puli, imali smo prijem kod druga Tita. Moja supruga Branka i ja sedeli smo preko puta Tita, pored Žarka Veselinova. Drug Veselinov i ja smo tri sata govorili o prosveti i kulturi u našoj zemlji. U toku razgovora on mi reče: "Bekime, treba da na svakom mestu istakneš da si Albanac." Razmišljao sam o tome: zašto? I počeo da ističem da sam Albanac iz Jugoslavije, što je za mnogo opterećenih, koji ne vide dalje od nosa, to bio znak nacionalizma.
Dollore 01 S

Dolores Ibaruri, La Pasionaria

Pravičnost i sloboda nasušne su potrebe kao i hleb

"Borba ima mnogo vidova. Bori se oružjem, umom, srcem, perom. Doklegod čovek živi goreći za svoju ideju, hraneći svoje vatre njome - on je borac i seje klice jedne buduće žetve. Moja vera stvara snagu, a moja snaga hrani tu veru. Čarobni krug iz kojeg ne želim i ne mogu izići: Ono što osvetljava moj život i drži mi podignutu glavu, to su vera u čoveka, a samim tim i vera u budućnost. S najdubljim uverenjem kažem da u tu budućnost gledam s poverenjem"
Bboa 02 S

Jedna zaboravljena press konferencija: Boa usred Niša

Kriva priča

Novinarsku ekipu odnosi rečna struja ka novim propalim događajima. Nema priloga za Srbiju danas, jebi ga. Ko će da plati frizera i psihoterapeuta? A ko da plati pivo? Jebena anonimna grupa. Purgeri, ili šta…? Slavko konačno izlazi iz sale. Tinejdžeri mu se osmehuju, sve je u redu, ali gledaju mu iznad ramena. Gde je Mladen? Slavko ih gleda kao usmrćenu mladunčad. Glupi Niš!
Ekraa 01 S

Ljudi i atmosfera kakvih više nema

Nostalgični crno-bijeli svijet

Zanimljivo da ta moja, uvjetno rečeno, nostalgija, obuhvaća baš vrijeme crno-bijelog tv-doba. S tim u vezi možda nije loše pitanje, ima li onda cb-slika kakve prednosti pred onom u boji? Mnogi će zasigurno reći, ne. Ili baš obratno. Ili možda utoliko koliko su npr. crno-bijeli film i umjetnička fotografija u najmanju ruku ravnopravni a često i superiorni onoj u boji, zato što odražavaju bit stvar i ne proizvode suvišne, opterečujuće i kičaste efekte. To je možda razlog što ponekad osjetim poriv prigušiti bezrazložno napadnu boju što curi s ekrana, što nekako sve rjeđe pregledavam brojne albume nagomilane šarenim (u novije vrijeme, digitalnim) slikama, a pažljivije zagledam one stare, požutjele, crno-bijele...