Tekstovi sa tagom: Retro

Ulicc1

Glazbeno-lirska kemija Tesline ulice u Šibeniku

Vice, Mišo i Arsen – prvi susjedi

Dugo se već govori o fenomenu Tesline ulice u Šibeniku koja je dala brojne poznate glazbenike i konačno je ta priča uključena u konkretan projekt. U sklopu ovogodišnje Noći muzeja koja se održava danas,a koja je posvećena glazbi, Muzej grada Šibenika organizirao je organizirano vođenje građana po Teslinoj ulici u čemu će im pomoći nekada vrlo popularni pjevač koji je rođen u Teslinoj, a danas fotoreporter Duško Jaramaz. Upravo zahvaljujući inicijativi Duška Jaramaza, Stanko Ferić, urednik časopisa "Volim Šibenik" i portala Šibenik News prvi je pisao o fenomenu Tesline ulice i to prije devet godina u Jutarnjem listu. Tekst prenosimo u cijelosti
Kafana Corso

Povijest zagrebačkih kavana i krčmi (1242 - 2013)

I tebe (ni)sam sit, kafano

Ovaj tekst prošetat će vas kroz povijest zagrebačkih kavana i krčmi te otkriti kako su postale politički, književni i kulturni centri, ali i novinarske redakcije. Posjetit ćemo i kultna mjesta 80-ih i 90-ih i suvremena okupljališta zagrebačkih boema/hipstera, šminkera, pozera, zgubidana, studentarije i alkonostalgičara. Ugodnu vožnju!
Brenn 01 S

Ekskluzivno: Retro fotografije Lepe Brene, sredinom osamdesetih

Sitnije, Cile, sitnije

Sredinom osamdesetih, fenomen Lepe Brene i grupe Slatki greh zapljusnuo je nekadašnju Jugoslaviju nezapamćenim talasom popularnosti; masovni koncerti, enormni tiraži i medijska pomama bili su tek neki od detalja strelovite, zvezdane karijere. Male su, gotovo nikakve šanse da današnje generacije prisustvuju takvom uraganu koji je čitavu državu tresao opštepoznatim hitovima. U beogradskom Domu sindikata koji je bio muzičko svetilište, uoči koncerta na kojem su zajedno nastupali Lepa Brena i Sead Memić Vajta – u garderobi se zatekao fotoreporter Zoran Trbović. Ispucao je čitav film na Brenu i Vajtu; potom su se pojavili nerazdvojni Milovan Ilić i Big Lale, ali je Brena uskoro morala na scenu. Nešto od te atmosfere bezbrižnosti i gotovo detinje radosti ostalo je zabeleženo na ovim foto-dokumentima; bilo je to vreme kad nije bilo bitno da li se zoveš Sead, Fahreta ili Milovan; iz današnje cyber-perspektive sve ovo liči na doba nevinosti pred preteću buru. Tako je i bilo. Par godina nakon ovih fotografija, Slobodan Milošević je objasnio Srbima na Kosovu da niko ne sme da ih bije. To je moglo da znači da Srbi smeju druge da biju. I tako je počeo krvavi rat. Si, Cile, si!
Start 01 S

Najvažniji magazin bivše Jugoslavije

Start su čitali svi, od vozača kamiona do doktora nauka

Važnost Starta za ondašnje javno mnijenje predstavlja spremnost za otvaranje novih tema koje u današnjem društvu još predstavljaju nepopularno štivo. Intervju s novinarkom Gloriom Steinem, koji je u decembru 1983. godine uradila Slavenka Drakulić-Ilić, problematizira ulogu žene u društvu i jačanje feminističkog pokreta. U Ljubljani je u maju 1985. održana tribina “Magnus: Homoseksualnost i kultura”. Glavni gost programa bio je francuski pisac Gay Hocquenghem. Riječ je o piscu, teoretičaru i jednom od prvih koji je o svojoj homoseksualnoj orijentaciji govorio sasvim otvoreno. Novinarka Dubravka Tomeković u istom broju piše tekst “Prvi Jugoslovenski gay-radio”. Tačnije, prepričava radijsku emisiju zagrebačkog omladinskog radija u kojoj je voditelj bio “dežurni homoseksualac Toni Marošević”
Sarajevo

Podsećanje: Rođendanski naci-žur Isidore Bjelice

Kukasti krstovi od majoneza i torta sa svastikom

Nakon različitih interpretacija navedenog događaja od strane političkih organizacija i medija te poslije aktivnosti i razgovora sa sudionicima, zaključeno je da se ne radi o „prihvatanju i ispoljavanju fašističke ideologije s dubljim korijenima i namjerama”. Sami događaj pokazuje „konfuziju i kontradiktornost ideja”, ali je odbačeno i opravdanje da je to zapravo bila „igra i parodija”. Riječ je o izoliranoj grupi „idejno dezorijentiranih studenata” koja je „podlegla desničarskoj indoktrinaciji”, a koja se i ranije izdvajala svojim postupcima. Četvoro od pet članova SKJ koji su bili na rođendanu jednoglasno su isključeni, dok je za jednog člana još raspravljalo „drugarsko vijeće”. Rad osnovnih organizacija SK ocijenjen je pozitivnim i konstatirano je da su one „pokazale sposobnost za pozitivnu aktivizaciju omladine”. Time je slučaj „fašističkog rođendana” u političkom smislu bio završen
Parra 05 S

Obljetnica: 40 godina od rođenja riječke punk-scene

Paraf – bode kao trn

U povodu obilježavanja ovog događaja, koji se računa prijelomnim trenutkom u riječkoj kulturi, na Korzu je prošlog petka otvorena izložba “Paraf - bode kao trn” čiji je autor Velid Đekić, dizajn potpisuje Mladen Stipanović, a organizirana je u suradnji s gradskim Odjelom za kulturu. S obzirom na to da su Paraf prvi put javno nastupili još 1977. (Wikipedia navodi i “još neslužbeniji” novogodišnji nastup iz 31. prosinca 1976. na Belvederu), dakle prije ljubljanskih Pankrta, Đekić smatra Parafe prvim punk bendom u istočnoj Europi, grupom koja je stvorila uvjete za rađanje riječke i istočnoeuropske punk scene
Kugla 01 S

Goran Pavelić Pipo: Kazališni retro

Kugla glumište, teatar preklopljen sa životom

Članovi Studentskoga satiričnoga glumišta (SSG) u prostorijama Savske 25 u Zagrebu, 20. svibnja 1975. donose odluku o promjeni naziva u Kugla glumište, koja je bila je jedna od najvažnijih kazališnih, multimedijalnih i interdisciplinarnih umjetničkih skupina u SFRJ, a posebice u Hrvatskoj. Djeluje od 1975. do 1985. kada se cijepa na nekoliko frakcija od koje neke djeluju sve do danas. Kugla glumište stvorilo je novu koncepciju kazališta. Umjesto tradicionalnog kazališta, Kugla je zamišljala teatar kao urbani ritual, socijalnu situaciju, narušavala je teatar kao kocku, u kojoj se unaprijed zna mjesto za gledatelje te uspostavljala teatar kao Kuglu, kao ne-dramski teatar, totalni teatar, preklopljen sa životom. Godine 1985. Kugla glumište se dijeli na tzv. meku i tvrdu frakciju. Glavni predstavnik tvrde struje, Damir Bartol Indoš, dobitnik Medalje Grada Zagreba za kazalište 2009, do danas dosljedno radi u okviru izvorne estetike. Članovi Kugla glumišta bili su: Zlatko Burić, Dunja Koprolčec, Anica Vlašić - Anić, Zoran Šilović, Heda Gospodnetić, Dragan Pajić Pajo, Dragan Ruljančić i Damir Bartol Indoš. Ostaje činjenica da je ova skupina zanesenjaka, čudaka i glazbenika u ondašnjim vremenima probijala ustaljene kazališne norme, ponudila jedno novo, drugačije gledanje; šire kulturološki, KG poznata je i po tome što su u njoj aktivno sudjelovali i Jura Vitrosax Novoselić (od "Filma" do "Psihomodo Popa"), Srđan Sacher ("Haustor") i još neki; Štulić, Rundek i mnogi drugi, svoje su probe održavali u prostorima gdje je KG drala svoju "scenografiju"... Kićo, Dunja, Šiš, Ajs, Čvarak, Paolo, Nenči i svi ostali "kuglaši" još nikako da dočekaju neku ozbiljnu monografiju; uostalom, KG je dobila i nagrade na BITEF-u i Dubrovačkim ljetnim igrama Fotografije sa predstava Kugla glumišta snimljene su 1976. (jezero Bundek u Novom Zagrebu) i 1978. u parku Stara Trešnjevka.
Zelez 01 S

Žikina arhiva iz 1981: Reportaža o stoleću jedne pruge

Vlakom od Zagreba do Rijeke

Davne 1981, naš dragi zagrebački fotograf Željko Stojanović napravio je reportažu o jedinstvenom jubileju: te godine proslavljalo se stoleće od postojanja pruge Zagreb-Rijeka. Da se podsetimo geografije: kreće se sa zagrebačkog kolodvora, a potom slede Remetinec, Hrvatski Leskovac, Horvati, Mavračići, Zdenčina, Desinec, Jastrebarsko, Domagović, Lazina, Draganići, Karlovac, Karlovac Centar, Mrzlo Polje, Duga Resa, Belavići, Zvečaj, Gornji Zvečaj, Generalski Stol, Donje Dubrave, Gornje Dubrave, Tounj, Kukača, Košare, Oštarije, Ogulin, Ogulinski Hreljin, Ljubošina, Gomirje, Vrbovsko, Moravice (te 1981. zvale su se Srpske Moravice), Brod Moravice , Skrad, Kupjak , Zalesina, Delnice, Lokve, Vrata, Fužine, Lič, Drivenik, Zlobin, Plase, Melnice, Meja, Škrljevo, Sušak Pećine, Rijeka. Ove crno-bijele fotografije iz Stojanovićeve arhive nastale tokom putovanja od Zagreba do Rijeke, dokument su vremena Jugoslavenskih Železnica (JŽ) u svom najboljem izdanju; vidimo čekaonice, poruke putnicima glede higijene (“Putnici, pazite na red i čistoću”), vredne konduktere, uredne i čiste stanice, sneg, kišu, mostove… Doba kad se putovanje vlakom smatralo otmenim izborom! I kad se u svakom kupeu moglo pušiti do mile volje…
Bogdanb1

Intervju iz arhive: Bogdan Bogdanović

Braćo Srbi, tražite nove učitelje

Da bi izjava bila upućena mojim sunarodnicima u BiH, Srbima u BiH, bila bi jednostavna: Braćo Srbi, birajte drugoga vođu i tražite nove učitelje, tražite nekoga ko će vas učiti da živite u miru i skladu sa ljudima i sa vremenom u kojem živite. Ratosiljajte se tih histerika i ludaka koji su nas doveli dovde i, sva je prilika, ako ih ne zaustavimo da će nas dovesti do samog dna
Meša Selimović

Retro intervju: Meša Selimović, klasik

Ja pišem svim jezičkim varijantama

Već to insistiranje na razlikama jedan je od načina da se jezik sputava; a stvaranje barijera je štetno, ma sa koje strane to dolazilo. Jedno je naučni pristup jeziku, a drugo je stvar politički odnos prema jeziku. Politički odnos prema jeziku je nezavisan od suštine jezika, od jezičkog jedinstva. Meni je, na primjer, sasvim svejedno kako će se taj jezik nazivati. Ako je jedan i jedinstven, što jeste, može se zvati i hrvatski i srpski i hrvatskosrpski i srpskohrvatski, demokratsko je pravo čovjeka da svoj jezik naziva onako kako hoće. Ne vidim zašto se u Hrvatskoj ne bi nazivao hrvatskim jezikom, mada je to isti ovaj jezik, i zašto se ne bi nazivao srpskim jezikom u Srbiji, a eto isti je jezik. Niko ne teži tome da se jezik unificira, te opasnosti nema
Cash 01 S

Dok nas smrt ne rastavi

Ljubavna pisma poznatih ličnosti

Prema jednoj anketi koja je sprovedena 2016. godine, pismo Džonija Keša upućeno njegovoj ženi, Džun Karter Keš, proglašeno je za najlepše ljubavno pismo svih vremena. Pismo je napisano 1994. godine, a za njen 65. rođendan.
Bowie1

Posle Ziggy Stardust turneje 1973.

David Bowie i transsibirska avantura

U aprilu 1973. godine, pošto je u Japanu završio Ziggy Stardust turneju, David Bowie se u Evropu vratio kopnom. Bilo da se radilo o strahu od letenja, ili o želji da se vidi Rusija, Bowie je rastojanje između Vladivostoka i Moskve prešao transsibirskom železnicom, a društvo mu je pravio prijatelj iz detinjstva i prateći vokal Geoff MacCormack. O putovanju koje je potrajalo nedelju dana Bowie je kasnije pisao za magazin Mirabelle: „Nikada ne bih mogao da zamislim tako neiskvarenu prirodu, da je nisam svojim očima video. Bio je to osvrt u neko drugo vreme, neki drugi svet, koji je ostavio snažan utisak na mene. Bilo je neobično sedeti u vozu koji je jedna od tekovina tehnologije, te prolaziti kroz predele koji kao da čoveka nikada nisu sreli.“
Bogdanb 01 S

Intervju iz arhive: Bogdan Bogdanović

Moja prognoza za braću Srbe je veoma mračna

Kad je došao Josip Broz, Srbi su se zaljubili u njega i pevali mu "ljubičice bela". Kada je on otišao, oni su pustili brade. Stanje u Srbiji je tragično. A najveća tragedija je u mozgovima ljudi. Bojim se da je srpska tragedija dugo pripremana, mnogo pre komunističkog perioda. Ona vuče svoje korene iz polovine devetnaestog veka, od Ilije Garašanina i njegovog "Načertanija". Jako je kriva naša inteligencija ili bolje rečeno poluinteligencija. Samo pogledajte drastični primer - Srpsku akademiju nauka i umjetnosti. Oni su sebe potpuno isključili i nema Akademije u svetu koja s njima komunicira
Josipa 05 S

Intervju: Josipa Lisac i Karlo Metikoš 1982.

Da sam ostala ista, danas više ne bih pjevala

Uoči koncerta koji će Josipa Lisac održati u sredu, 14. februara u Sava Centru, selimo se u "bolju prošlost" i 1982. godinu, kada je objavljen album "Lisica". Za magazin ROCK su tada Josipa Lisac i Karlo Metikoš govorili o prošlosti, budućnosti, planovima, životu i radu u Americi, rock operi "Gubec beg", legendarnom "Dnevniku jedne ljubavi"... Nažalost, Karlo Metikoš preminuo je samo devet godina kasnije, ostavivši iza sebe velika dela i još veće planove i želje koje je Josipa nastavila da pronosi dalje.
Copic 01 S

Sećanje na detinjstvo, dečaštvo, mladost

Zašto su me dva puta izbacili iz škole?

Učiteljica nam je bila stroga i znala je išibati prutom nemirna đaka i neznalice. Zbog toga se jedna velika grupa đaka odmetnu od škole, pa su ujutro odlazili u jedan veliki gaj i tu se krili čitav dan, sve dok se ne bi završila nastava, a onda su se vraćali kući kao da toboš idu iz škole. U tome gaju načinili su čitav logor: kolibu, ognjište itd. Jednog dana saznade se za taj logor pa ga seljaci, pod komandom strica Nidže, opkoliše, zauzeše na juriš, a odmetnike pohvataše i dovedoše u školu. To je bio slavan događaj o kome se dugo pričalo. Pojedine đake iz toga đačkog hajdučkog logora i njihove podvige opisao sam kasnije u romanu “Orlovi rano lete” slikajući Prokin gaj i dječake Jovančetove družine