Tekstovi sa tagom: Retro

Brssl  02 S

Retro iz 1997: Pismo iz Barselone

Дека мислиш да сум секси?

Najveća ljubav svakog Katalonca i Katalonke svakako je fudbalski klub Barselona. Ukoliko u društvu afirmativno govorite o Madridu ili o Realu, tu zamire svaka diskusija, a jezik oružja zamenjuje dijalog…
Umma 05 S

Retro iz 1997: Filmska ikona devedesetih

Uma Thurman: Neodoljivi otrov

"Kao glumica, menjam svoj izgled iz filma u film, što stalno ima različite fizičke implikacije. Gledam na to na paletu, alat kojim se služim, tako da tome ne poklanjam posebnu pažnju. Pa šta ako ljudi smatraju da sam zgodna? lma puno ljudi koji izgledaju mnogo bolje je od mene, a i umeju da glume ribu mnogo bolje..."

Uz feljton “Sretno dijete”: Photo sjećanje na osamdesete u Zagrebu (4)

Lijepe žene prolaze kroz grad

Foto-priču o novovalnim godina Zagreba koju je uradio naš čuvar bolje prošlosti Goran Pavelić Pipo – završavamo serijom fotografija ispred legendarne Zvečke. Možete vidjeti Slavenku, Tanju, Vesnu, Vanju, Nives, Andreu, Alemku, Miru… lijepe djevojke koje su tada s ponositim dostojanstvom šetale gradom…
Assete 05 S

Sjećanje na osamdesete

Plan je bio da živimo vječno

Ponekad se i sinkronizirano pjevalo jer uvijek se netko našao s raštimanom gitarom i bogatim poznavanjem pet ili šest akorda. Cigarete, Filter 57, su se trošile i trovale pluća, nekima trajno ostavljajući traga, ali nitko to tada nije znao. Osim toga, plan se sastojao od toga da će se živjeti vječno. I tako su se slične epizode ponavljale jednom mjesečno, a adrese okupljanja alternirale, ovisno o tome čiji bi se roditelji otputili na nekakvo poslovno putovanje (čitaj: bijeg od napornih tinejdžera). Kada su se, međutim, planeti pogrešno posložili i apstinencija od druženja odužila, tražili su se drugi načini zabave. Za novac se svima fućkalo, ali ti je bio nužan ako si želio otići na neki koncert
Tall2

Retro iz 1973: Filmovi Crnog talasa u svetu

"Šta radite to u Jugoslaviji?"

Pročitajte kako se o filmovima Crnog talasa pisalo sada već daleke 1973. godine: Ta činjenica nedvojbeno govori da se počela svladavati jedna tabu-barijera, kojom je osjetljivo područje kulture bilo dugo godina ograđivano, i strpljivo stvarana klima u kojoj "svatko tko se usudi posumnjati u neku kulturnu ili drugu duhovnu tvorevinu zbog njenih idejnih tendencija automatski bude kvalificiran i klasificiran kao čovjek koji nije dostojan ni najmanjeg ljudskog poštovanja" (dr Stipe Šuvar).
Fooof 01 S

Muzički NLO: Velike vatrene lopte

Postoje li sličnosti i razlike između Srbije i Foo Fightersa?

Kad je ovaj bend u pitanju, neke stvari se nisu promenile. To je i dalje kvartet emotivnih trezvenjaka koji nikad nisu mislili da epohalno otkriće, niti su se usuđivali da laskaju sami sebi. Zabava je ipak bila glavni razlog njihovog postojanja...
Uttos 01 S

Uroš Tošković: Retro intervju iz 1983. godine

Osjećam se jezivo uništen kad sam sa drugima

Svako druženje je kukavičluk i zavaravanje, a samoća je hrabrost i bogatstvo. Čak i kad sam sa svojom djecom, ja se osjećam totalno sam. Zaista, nikada i nigdje nijesam uspio da se adaptiram.

Uz feljton “Sretno dijete”: Photo sjećanje na osamdesete u Zagrebu (3)

Zvečka, modna pista u centru grada

Uz feljton "Sretno dijete" savršeno idu fotogalerije koje je Goran Pavelić Pipo snimao u Zagrebu početkom osamdesetih. U tekstu pod naslovom "Kad se rock'n'roll igrao sa zvečkom" Vlatko Fras lipnja 1997. u magazinu "Ultra" ovako je opisao Goranove radove: "Ovo su fotografije koje je Goran Pavelić, u civilstvu znan kao Pipo, satima snimao na zagrebačkom asfaltu Masarykove ulice, oko kafića Zvečevo. Među stalnom klijentelom taj je porilično neugledan lokal od svojih petnaestak kvadrata bio poznat kao Zvečka. U kulturnom geopolitičkom poretku glavnoga grada tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, Zvečka je bila jedino područje pod kontrolom rock'n'rolla. Pedesetak metara zapadnije od Zvečke nalazio se Kavkaz. Na istoj razdaljini, ali istočno od Zvečke, na uglu Masaraykove i Gundulićeve u gostionici Poljoprivredne zadruge Blato okupljili su se neuspješni pisci, besprizorni, hrvatski filozofi... Da, Zvečka je bio prvi slobodni rock'n'roll teritorij u ovom dijelu srednje Europe (tadašnji Balkan), mjesto u kojem su se već kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih mogli slobodno sastajati i komunicirati pripadnici svih postojećih slijedbi rokerskog evanđelja"
Stto 01 S

The Seahorses, poslušna posada

Smrtnicima ostaje da se dive

Squire se od početka igra sa samim sobom radi šta hoće: Čas opovrgava sopstvenu legendarnost, čas nadmašuje samog sebe, jer je sve ostale odavno prevazišao. Najverovatnije bez nekog velikog mističnog razloga...
Divvi 01 S

The Divine Comedy: Oporost protiv nežnosti

Seks ničemu ne služi

Onaj ko za The Divine Comedy misli da su patetični to misli iz ljubomore jer nije pronašao ljubav. Zna se da su sve prave ljubavi patetične da patetičnije ne mogu biti...
Acbra 24 S

Bosonogo detinjstvo u seriji i romanu "Divlje godine"

Divljaci velikog srca

Kome je bila nedovoljna televizijska porcija klinaca iz Bavaništa, posezao bi za romanom Milana Brujića Divlje godine (Biblioteka Raspust, Nolit, Beograd, 1975) kao, samo usput se odmarajući od Stripoteke, Lunovog Magnus stripa, Politikinog Zabavnika, od Zagora, Čeličnog gusara, Teksa Vilera. Pasalo je i uz Ripa Kirbija, Fantoma, ali i uz Ćopićeve Magareće godine i još dve družbe, Sinjeg galeba (Tone Seliškar) i Pere Kvržice (Mato Lovrak). Tako su nas vaspitavali, uživajući u “prevari” tek malo manje nego mi
Lidija u Galeriji SC, objavljena fotografija u ''Pitanjima'' (1979.)

Uz feljton “Sretno dijete”: Photo sjećanje na osamdesete u Zagrebu

Curice izišle na ulice

Naš dragi Goran Pavelić Pipo, čuvar bolje photo prošlosti, pripremio nam je malo podsećanje na svoju izložbu “Zagreb, osamdesete” održanu gotovo prije dve decenije u Galeriji primijenjih umjetnosti SC. Priču o curicama sa Pipovih fotogradfija napisao je za “Polet” daleke 1979. Branko Manojlović – Mance. Mora se pročitati: Evo, stiglo je proljeće. U to se možemo uvjeriti gledajući procvale visibabe po poljima, ptice selice u povratku, razlistalo drveće ili kalendar. Ipak su najuočljiviji znak prisutnosti proljeća, na asfaltu našem svakidašnjem, lagano (raz)odjevene curice koje posljednjih dana primjećujemo u sve većem broju. Razmilile su se gradom, noseći sa sobom raspoloženje, lepršavost i dah svježine, toliko potreban ovom gradu, još mamurnom od zimskog sna. Šeću se Vesne, Željke, Danice, Lade, Sanje, vukući za sobom obavezne torbice, i u njima grožđanu mast, ukosnice, češljeve, pillse, sjenila, pisma, slike... Prolaze tako curice pored užurbanih prolaznika, šajsera, mladih nadobudnih dječaka i drugih predstavnika muškog spola, naoko nezainteresirane za glasne manifestacije divljenja dotičnih. Međutim, one vrlo brižljivo upotpunjuju svoju kolekciju uličnih priznanja, kružeći cijelim gradom Parkovima, plućima grada, ulicama, njegovim aortama, venama i kapilarama, prolaze ta raznobojna tjelašca. Naravno, najzanimljiviji i najzahvalniji dio grada za šetnju je popularni "Tobacco Road" sa svojim orijentalnim draguljem, "Zvečkom". Tamošnjim šajserima je sasvim nevažno vuku li curice svoj image iz Trsta ili iz Kabula. Stoga i nije čudno da je taj kafić uvijek zakrčen njihovim lijepim tjelašcima, a naročito oko jedan popodne ili pola osam navečer kada svi multikromociti stvore veliki ugrušak baš kod "Zvečke", tako da Masarykova samo što ne prsne od embolije. "Ah, kako volim curice!" uskliknuo je (spontano) jednom prilikom Čedomir Lakmus, doajen zagrebačkih šajsera. Taj poklič vrlog nam Čedomira najprirodnija je definicija našeg odnosa prema tim slatkim bićima zvanim puelle vulgaris, iliti curice obične. (Branko Manojlović - Mance, Polet, 28.03.1979.)
Leši2

Partizanski vestern koji je obeležio žanr

Kada je kapetan Leši vodio osvetnike

Ključna stvar - naši pobeđuju, uz minimalne žrtve. Ljudi, nisu za decu ono naricanje Ružice Sokić nad poginulim jedincem, herojska smrt Radničkog bataljona, Božidarke Frajt, hrabre afežejke, ona tuga na licu Žarka Jokanovića koji ne želi bolji život bez pekara Pere… Nije za osnovce Skender, Stojanka majka Knežopoljka, da li su bili normalni sa “gropcem” koji se otvara i sinak “poručuje rodu da se bori za slobodu”. Kapetana Lešija dajte, heroja, ostalo je za punoletne, i to da se potpišu u biblioteci
Brgr 02 S

LBGT tematika u YU pop rocku osamdesetih

Iskorak iz ormana

S razbuktavanjem Novog talasa početkom osamdesetih mnogi tabui započeli su izlazak iz ormara. Isprva stidljivo, a potom sve agresivnije nanovo su preoblikovane teme gurnute pod tepih.
Fogerr 01 S

Retro: John Fogerty, original originala

Stara flanelska košulja

John Fogerty nije bio ni "underground" ni "avangarda", nije zloupotrebljavao droge niti zlorabio jeftinu, šezdesetosmašku, revolucionarnu retoriku. On i njegov tadašnji bend Creedence Clearwater Revival bili su majstori kratkih, čvrstih pesama i pobornici hit-singl estetike.