Tekstovi sa tagom: Rijeka

Sapuni

Riječke sapunare "Rječina" i "Ilco"

Kad je sapun bio luksuz

Danas znamo kako je priča o riječkoj proizvodnji sapuna, bome i o njegovoj ograničenoj mogućnosti dobivanja, pa valjda i korištenja, nešto što čitamo kao egzotičnu jučerašnju pripovijest. No, tko nam jamči kako sve ono što se dogodilo našim roditeljima i praroditeljima zauvijek ostaje na prohujalim vremenskim koordinatama? Eto, do jutros smo bili uvjereni kako nam se više nikad neće dogoditi da nas službeno upozoravaju na takve stvari kao što je  održavanje osobne higijene, pa ipak…
Marijj 37 S

Korona hibernacija

Život na pauzi

Otvorenih očiju sam gledao mutno ispred sebe, tako se naime roni bez maske – ostavljate sve u bluru kao lošu fotografiju, ne bih li negdje uočio mjehuriće duboko ispod stijenja, možda kakav odbljesak bijele puti, eteričnog tijela. Pa iako bih nailazio najčešće na prazne pivske boce, odbačene automobilske gume, željezne konstrukcije, najlonske vrećice kako vrebaju biti progutane od gladnih riba, nisam gubio nadu
EPK Rijeka 21

Gorka istina iza spektakla

Što nam je otkrila riječka Opera Industriale

Volio bih da je Matanićev efektni spektakl doista atak na vladajuću kulturu i vladajuću ekonomiju, volio bih da se ta bučna i zabavna Opera doista dotaknula tih skupih jahti na riječkom gatu i te metalne ograde na Molo longu
vinil

Ne odričem se ploča

Nekoliko riječkih albuma koje treba hitno prevesti na vinile

Kad su devedesete krenule taracati sve pred sobom, dolazilo je novo vrijeme pa je sve staro valjalo zgaziti, format vinila je postao neprihvatljiv. Tu je kulturu trebalo na brzinu zaboraviti, a društvo će prožeti snagom tsunamija revolucionarni nosač zvuka - kompakt disk
Rijeka2020 23

Europska prijestolnica kulture 2020.

Opera Industriale: Počast Rijeci kao antifašističkom gradu

“Opera Industriale”, baš takva kakva jest, vjerno odražava i vrijeme u kojem je Rijeka postala EPK. To je vrijeme u kojem se, ne samo u Rijeci i Hrvatskoj nego diljem Europe, gase nekoć jake industrije ili su već ugašene i preseljene na Daleki istok ili ih je pomela digitalna revolucija, a njihovi prostori u najboljem slučaju postali ili postaju prostori za kulturne, turističke, trgovačke i ugostiteljske djelatnosti
Rijeka2020 22

Europska prijestolnica kulture: Luka različitosti

Rijeka 2020: Posveta buntu i snazi radništva

Neobičnom Operom Industriale Riječka luka je u subotu 1. veljače bila pretvorena u golemu pozornicu na kojoj je uz zvukove rada, industrije i buke nastupilo tisuće izvođača
Nebb1

Kako su nastali topli domovi fascinantnog pogleda

Povijest riječkih nebodera

Na tisuće nas dobre knjige čita u toplini neboderskih stanova. Čitati na 23. katu posebno je iskustvo, pa vrijedi i bolje upoznati te divove našeg grada
Parr1

Uoči regionalne turneje grupe Paraf

Album “Zastave” u vinilnoj varijanti

Nakon odlično primljenog box-seta Sabrana djela 1976.-1987., legendarni album Parafa Zastave (1984.) reizdan je na vinilu kao specijalno izdanje u povodu 35. obljetnice, s originalnim mixom i dodatnom skladom Metalci
Zhel 01 S

Rock bilježnica

Zhel: Neobična pulska priča

Njegova se strategija sastojala od toga da ostane čist, beskompromisan, artističan pod svaku cijenu, sasvim nevažno hoće li njegov album ostvariti profit i proboj na scenu. Baš kao i njegov, učinilo mi se to na prvo slušanje, a i dvadesetitri godine kasnije potvrđujem, uzor, Nick Drake
Pnkke 06 S

Kako su se Trsatski kurci probudili nakon što su 20 godina bili u komi

Gdje je nestao punk?

Prije no što su postali Hinko, Vinko i Dinko, oni su bili Gaja, Raja i Vlaja, a još prije – Miran Puž, Ico Kučina i Roko Vakcina. Tri osamnaestogodišnjaka poznatija pod nadimcima Špric, Kurči i Droza, a još poznatiji pod imenom punk grupe Trsatski kurci. Sve u svemu, posve normalni mladi ljudi, ako izuzmemo čudnu ambiciju da sviraju punk nakon što je već pomalo izašao iz mode. Bili su još djeca kada su prvoborci riječke scene počeli strugati po gitarama i revati po gradskim rupama na oduševljenje prvih sljedbenika, ali su se nekako ukrcali u posljednji punk vagon prije no što će veći dio scene završiti u disku materinu
Trmt 01 S

Retro-interview: Predrag Kraljević-Kralj, pjevač “Termita”, za “Polet” 1980.

Genijalna razrednica

Živim u radničkoj obitelji, ali sam uvijek imao sve što sam htio. Išao sam i idem u školu i sve u svemu živio sam kao najnormalnije dijete. U svojim prvim domaćim intervjuima domaći “novovalovci” uglavnom spominju kao svoju glavnu frustraciju svađe u kući, ulične obračune…Kod mene je drugačije, sve je uvijek bilo normalno, doma je sve uvijek bilo u redu, nikada se nisam tukao. U sebi sam jednostavno uvijek imao nešto, barem po mom mišljenju, novo
Tunel Učka

Iz omladinske bilježnice osamdesetih

Marš prema Učki

Bili smo odmorni, mladi, ne osobito intelektualno inspirativni, još manje kreditno sposobni, što je bilo karakteristično za cijelo onodobno društvo, pa smo putem do tamo i pjevali. Ne borbene, ne! Repertoar je bio od Električnog orgazma do Deep Purple i Dugmeta, od Čorbe do Parafa, a učitelji se nisu uopće protivili našim protusocijalističkim porukama
Punk

Riječka punk furka

Bedž do poslednjeg daha

Skinut će mu bedž i pobjeći. Jednostavno. Ona može sve. A što ne može ona – sredit će njen Kokan. Nije baš da je bila ludo zaljubljena u njega i njegov boksački nos, ali odgovarala joj je takva veza. Osjećala se sigurno i zaštićeno, Kokan je nešto zarađivao kao izbacivač u disko klubu Milde Sorte, vozio je sarajevskog golfa i što je bilo najvažnije svi su ga se bojali
Termiti S

Rock bilježnica

Termiti u mojoj kući

Pogledao sam iza sebe, siluete more glava bile su nestrpljive da se počne sa svirkom, zvižduci su počeli i prije nego li su poprimili epidemiološke razmjere svjetla su se ugasila. Laktovima smo se međusobno počeli drmusati u bubrege od uzbuđenja, a onda su Termiti zapržili Mama s razlogom se brineš! Divljali smo neobuzdano, ta imali smo petnaest godina, a oni su pjevali naše priče, ne o žudnji za mercedesima već o običnim tinejdžerskim mukama kojima smo bili izloženi
Rkka 03 S

Riječke smjene osamdesetih

Krug oko kvadrata

Kafić ‘Mario’, kakva je to meka bila u drugoj polovici osamdesetih i početkom devedesetih. Kafić s patinom koji je radio u dvije smjene: jutarnjoj, za sve koji imaju nekog posla na merkatu, i večernjoj, za sve koji nemaju nikakvog posla na merkatu. Do ‘Marija’ koji se zavukao između pošte i pekare dolazio sam prije jedanaest uvečer, a ispred ulaza se razlijevao miris svježih peciva iz Radnika. Pred vratima bi bilo mnoštvo ljudi, pretežno u dvadesetim i tridesetim godinama koji su formirali privremene grupe za olajavanje onih koji nisu prisutni